Židovi u Dubrovniku

Povijest grada Dubrovnika još je od svojih početaka povezana s prisutnošću Židova. Židovi su na području Dalmacije boravili još od antike. Živjeli su u malenim zajednicama, ali se od srednjeg vijeka u sve većem broju naseljavaju na području Dubrovačke Republike gdje i trajno ostaju. Kako i u drugim europskim zemljama, tako se i u Dubrovačkoj Republici javljala vjerska nesnošljivost prema Židovima zbog koje su im se pokušala oduzeti prava ili ih se pokušalo protjerati iz grada, no od tih se mjera odustalo zato što su Židovi bili važan ekonomski faktor u Dubrovačkoj Republici. Dubrovnik se razvio u važno trgovačko središte zbog čega je privlačio mnoge Židove iz Italije i Albanije koji su se bavili trgovinom, no najveći val naseljavanja dogodio se krajem 15. stoljeća kada su svi Židovi iz Španjolske i Portugala protjerani. Svi su oni migrirali prema istoku, najvećim dijelom u Osmansko Carstvo, ali ih je mnogo ostalo u Dubrovačkoj Republici. Ti su se Židovi zvali Sefardi što na hebrejskom jeziku znači „Španjolci“.

U Dubrovniku su Židovi uglavnom vodili miran suživot s kršćanima te im je bila omogućena sloboda vjeroispovijesti i vjerskih obreda. Uglavnom su se bavili obrtom, novčarstvom, ali i medicinom. Živjeli su u odvojenom dijelu grada – getu u kojem se nalazi i ulica nazvana po njima – Žudioska ulica. U toj su ulici Sefardi sagradili dubrovačku sinagogu, drugu najstariju sinagogu u Europi i najstariju sefardsku sinagogu na svijetu koja je još uvijek aktivna. U sinagogi se čuvaju brojni predmeti od vjerske i povijesne važnosti, poput Tore iz 13. stoljeća. Broj pripadnika židovske zajednice je polako rastao, no donošenjem rasnih zakona u NDH njihov broj se smanjuje te se židovska zajednica u Dubrovniku do danas nije vratila u stanje u kakvom je bila prije Drugog svjetskog rata.

Korisne poveznice: