USKORO!!!JOŠ ŽEŠĆI I JOŠ BOLJI

petak, 29.09.2006.

Taj film ne bute gledali...

Baš smo neki dan, dok smo montirali kućno kazalište našem drugu Mrgudu, pričali o davnim vremenima kada smo bili ponosni vlasnici ovog bloga i nitko nam nije mogao ništa.. zaključili smo da je to bio niskobudžetni film čiji se budžet ispraznio prije dugoočekivanog kraja, ali kraja je ipak bilo.. nikad nije stigao u kina.. možda je tako i bolje..

- 13:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2006.

ŠTO JE GLOBALIZACIJA

Pitanje:
>>
>> Sto je GLOBALIZACIJA?
>>
>> Odgovor:
>>
>> Smrt princeze Dijane.
>>
>> Pitanje:
>>
>> Kakve veze ima princeza Dijana s GLOBALIZACIJOM?
>>
>> Odgovor:
>>
>> Engleska princeza
>>
>> s Egipcaninom zarucnikom
>>
>> imala sudar u francuskom tunelu
>>
>> vozeci se u njemackom automobilu
>>
>> koji ima nizozemski motor
>>
>> vozio ga pijani Belgijanac
>>
>> opijen skotskim whiskyem
>>
>> slijedili ih talijanski paparazzi
>>
>> na japanskim motorima
>>
>> princezin zivot pokusali spasiti americki lijecnici
>>
>> upotrebljavajuci brazilsku medicinu.
>>
>> Ovo Vam salje Hrvat
>>
>> upotrebljavajuci Bil Gates-ovu tehnologiju
>>
>> ovo vjerojatno citate na kompjutoru koji je upotrijebio tajvanske
> chipove
>>
>> buljite u korejski monitor
>>
>> koji je sastavila jeftina radna snaga Bangladesa
>>
>> radeci u Singapuru
>>
>> sve to transportirali su vozaci iz Indije
>>
>> oteto u Indoneziji
>>
>> iskrcano na Siciliji
>>
>> transportirao konacno do Vas vozac iz BiH...



- 10:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Priopćenje

Do četvrtka zatvorena Ulica Ivana Trnskog...bio je to naslov moje prve vijesti objavljene u Vjesniku. Tekst je glasio ovako Od ponedjeljka 19. srpnja do četvrtka 22. srpnja biti će zatvoren promet Ulicom Ivana Trnskog na dijelu od Livadićeve do Sermageove, zbog uređivanja prometnice... vijest je skinuta s www.zgceste.hr i nakon toga u Hrvatskoj se pojavio novi trend u novinarstvu tzv. Kopipastiranje iliti u prijevodu zdrpi i zbriši. Danas, nakon godinu i pol prijateljima, rođacima i ostaloj tugujućoj rodbini javljamo otišao je uspaljeni Vepar
Iako, bi mnogi poželjeli da sam otišao u vječna lovišta otišao sam iz racke rubrike Vjesnika. Isparačaj dragog nam pokojnika desio se jučer u lokalnom pajzlu takozvanom Globus, nastavio se u Tri cicera da bi završio s duplim hambijem u Gastru. Zašto sam se zahvalio na suradnji? Nema se tu kaj previše za reći. Skužio sam da nema dalje i to je to. Iza sebe ostavio sam nekoliko dobrih ljudi, a neke od njih smatram i prijateljima. Ma kurac su ti to prijatelji! Kak buš se ti razočaro! rekao bi netko nakon stote pive. Al, pusti selo neka priča. Osvrnimo se malo na jučerašnji oproštaj. Bilo je super. Ko u dobra stara vremena. Počeli smo u ranim popodnevnim satima. Boro, Mrgud i Ja poput tri ratna havera zaposjeli smo birtiju u blizini Vinogradske bolesti. Malo pljuvali po svemu,a puno se zajebavali. Vidjevši da pola sata zurim u nečije sise, u kvartovskom bircu u kojem su šanse da dobiješ batine veće od Monteveresta, Boro me savjetovo da se manim čorava posla. Frende, vidiš kaj se meni desilo, kaže mi Mrgud.Nakon toga slavlje se nastavilo u Globusu. Većinom su se pile pive. Bili smo u punom sastavu. Netko je cijelu večer bio nabrijan. Nakon stote pive postao je arogantan, a kako se pilo sve više postajao je nabrijaniji. Na kraju je izbila i svađa. Glavni akteri Hju i Tomo Kranjčar. Marki je sve to šutke promatrao. Ko zna što bi bilo da nas gazda Mirko nije zamolio da napustimo lokal jer se isti zatvara. Čak je platio rundu. Preselili smo kod Lepog. Dočekao nas je Balašević. S pive prešli na pelin i gin tonike. Lejo i ja opet popričali o životu. Priča započeta na zadarskoj plaži nastavila se kod Lepog i nadam se da će ta priča trajati cijeli život....

P.S. Hvala svima koji su bili uz mene

Vaš Vepar

- 09:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 08.03.2006.

R.I.P.


Let the words of my mouth, and the meditation
of my heart, be acceptable in thy sight,
O Lord, my strenght, and my redeemer...


Fala lepa na svemu, odo i ja u partizane, u šumu di mi je mjesto.

Pitt Mackenson

- 21:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

BOLI NAS KURAC...

DRAGI NAŠI! OD DANAS VIŠE NE POSTOJIMO. GASIMO BLOG JER NAM JE NEKA RUŽNA PEDERČINA, DVOGLAVI PRIŠTAVI KONJ I JEBAČ VLASTITE MAJKE IZBRISAO POLA KOMENTARA I TEKSTOVA....BILO JE LIJEPO DOK JE TRAJALO....AKO ME SE POŽELITE POTRAŽITE ME NA ISKRICI. NADIMAK veparzagreb... GAŠENJE PODRŽALI HUGH I LEO!

- 21:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

THAT WAS YESTERDAY

Jutros sretnem frenda iz osnovnjaka i podsjetio me na maturalac i na jedan događaj iz hotela. Stoga eto jedan pjesma o istom :

Hannah honey was a peachy kind of girl
Her eyes were hazel

And her nose were slightly curved

We spent a lonely night at the Memory Motel

It's on the ocean, I guess you know it well

It took a starry to steal my breath away

Down on the water front

Her hair all drenched in spray


Hannah baby was a honey of a girl

Her eyes were hazel

And her teeth were slightly curved

She took my guitar and she began to play

She sang a song to me

Stuck right in my brain


You're just a memory of a love

That used to be

You're just a memory of a love

That used to mean so much to me


She got a mind of her own

And she use it well

Well she's one of a kind

She's got a mind

She got a mind of her own

And she use it mighty fine


She drove a pick-up truck

Painted green and blue

The tires were wearing thin

She turned a mile or two

When I asked her where she headed for

"Back up to Boston I'm singing in a bar"

I got to fly today on down to Baton Rouge

My nerves are shot already

The road ain't all that smooth

Across in Texas is the rose of San Antone

I keep on a feeling that's gnawing in my bones

On the seventh day my eyes were all a glaze

We've been ten thousand miles

Been in fifteen states

Every woman seemed to fade out of my mind

I hit the bottle and hit the sack and cried

What's all this laughter on the 22nd floor

It's just some friends of mine

And they're busting down the door

Been a lonely night at the Memory Motel

Pozdrav bednicima, ma gde god bili...


Steppenwolf

Nastavak sledi sjutra



- 19:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2006.

A TI O TOM POJMA NEMAŠ


Šuoprogram. Šoubiznis. Akteri nemogući. Sve je snimila televizija. Dobijo sam i G kategoriju (dozvolu za upravljanje viličarima i poljoprivrednim strojevima). Glave su nam pukle ko žice od Bogdanovog tamburaša. Vepar je uspio odjednom na stejđu s bendom pjevat Đibonija, skinut hlače i pobjeć redarima koji su na nateravali s još jednim zlotvorom. Žnjima više nejdem van. Zato kaj sam na osam somova kvadrata prostora uspio past sa stola drito u nećiju bljuvotinu.
Paul Studebaker

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pozdrav Svijetu!



Ovim putem želim pozdraviti naše čitatelje iz Bosne i Hercegovine, te Srbije i Crne Gore. Trio Sensitivo iliti redakcija Lude kuće u listopadu je, 2005. godine, posjetila Beograd i oduševila se. Sljedeća destinacija, planirana u 2006. godini, je Sarajevo, a onda opet Beograd. Ko preživi, pričat će!

Također. pozdravljamo i one posjetitelje iz Norveške, Njemačke , SAD-a i jedne nedetektirane zemlje te se toplo nadamo da će svratiti još koji put.

BajBaj and see you soon!

- 00:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.02.2006.

SVE JE IMO, NIŠTA IMO NIJE


Spremo se za to godinama. Bio je ful pripremljen. Zubi ko biseri, tlak ko u dijeteta, psihofizička kondicija najbolja. Već se vidio na migovima u Bihaću. I to u 112. lovačko-izviđačkom puku. Najjači među najjačima. Osam godina, što u Mostaru, što u Zadru, a onda promocija u Beogradu. Plava uniforma, bijele rukavice. Najbolji u klasi. Jedino ga je sjebo neki Sadiković iz Kreke kod Tuzle. Bio je bolji, al je išo na helikoptere pa mu nije bio konkurencija. Na promociji roditelji, sestre i jedna kakti zaručnica. Našao ju je u Zadru u kafiću u pauzama između letenja. Lijepa ko slika. Bila je skeptična. Jebiga, vojno lice. Rekli su joj, nemoj, završićeš u Titogradu, a i oni piju, znaš kakva je vojska. Nije to život. Selit ćete se ko Cigani. Svakih pet godina drugi grad. Djeca taman upoznaju kolege, a vi idete dalje. Tako naređuje Armija. Nema odtog selameta. Plaća nekakva, a četverosobni stan. Tako je i bilo. Jad i bijeda. Nije ga bilo doma. Stalno je kao bio dežuran. NIje znao ni gdje djeca idu u školu. Više ga ništa nije zanimalo. Onda je imao katapultiranje. Nema letanja nekoliko mjeseci. Od kralješnica. Normalno za katapultiranje. Onda prizemljenje. Odu godine u trinaest sekundi. Raspo se život. Ostada birtija. Bolan razvod. Mutno. Najmutnije. A zašto ? Zato što je mislio ko Martin Luther King. I have a dream.

- 13:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

KAKO SAM ISPAO PIČKA

Prije svega još jednom se duboko ispričavam HH kojeg sam po tko zna koji put iznevjerio. Ali krenimo redom. Subota ujutro. Sat otkucava oko 11 sati. Zove HH. Kaj se idemo mi danas biciklirati. Kaže on. Sama pomisao na fizičku aktivnost u startu je deklasirala njegov prijedlog. Zvučao je jako ljuto, mada je reko da se ne ljuti. I tako nisam otišao. Nakon nekih dva sata nazvao je ljutiti Leo. «Kaj se mi nismo dogovorili da se idemo voziti biciklima?!», kaza on. Pokušah mu uvaliti foru da nemam bicikl, ali nije popušio pa se i on naljutio. U međuvremenu sam nazvao Cinika koji me odjebao pa će poslije da priča da ga ne zovemo, da smo ga razočarali i kaj ti ja znam kaj. Ne sviđa se njemu tvingač, bolji mu je kupe i tak.Prošlo je nekoliko sati i Hugh i ja našli smo se u Globusu. Budući da je radio Gazda popili smo po sok, pogledali pol derbija i spustili se u Podmornicu. I tu je počeo super izlazak. On je trusio gembače, ja Tomislave. Spikali smo s Božom, gledali tekmu, a čak nam se kasnije pridružio Leo COOL. Ko fol zbog auta pije bezalkoholno. Zrihtan ko obično. Ispiturane usne, obrve, naušnice i sprean za komade. Sam problem je kaj smo ja i HH bili jedini komadi. Neću reći da mi nismo zgodni, ali mi smo frendovi i mi se ne barimo. Nakon mojeg oblizivanja rekla mi je da sam odvratan i da ide kući učiti. TRLA BABA LAN. I tako oko pola dva s deset Tomislava te nekoliko litara vina u sebi odlučismo se krenuti prema barkama. Navratili do gastra. Ja jeo odvratan sendvić s šampinjonima, a Hugh pljeskavicu bez ičega. U gastru mi i neki komad. Nije bio loš. Nakon što sam joj dvaput namignuo i oblizao se ona je namignula i meni. Međutim, mislim da joj nisam bio niti simpatičan. Vidjevši dvije pijane barabe od koje jedna pati od kronične nejebice pa se oblizuje, mala se usrala ko grlica. Dobila je svoj sendvič s buđolom i odjurila bez priloga. Konobar je uzeo nož ko fol da izreže luk i rekao mi da nije lijepo od mene što sam mu otjerao stalnu mušteriju. Nema veze gazda. Nadoknadit ću je njezine buđole.I tako nakon sendviča krenuli prema barkama. Čim smo izašli iz gastra, besramno sam se izrigao te smo se nekako dogegali do Sidra. Vidjevši gužvu odustali smo od ulaženja, ali tamo su bili Navar i Pena te su nas pozvali na šank. Tu smo popili cugu. Ja krenoh pišat(čitaj ppvrachati) i nisam se više vraćao. Zajebo Hugha. Zajebo sebe. Jer stvarno smo se super zajebavali. Ko u stara dobra vremena. I danas idemo na Zvonka Bogdana.

- 12:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.02.2006.

NIŠTA NOVA, NIŠTA NOVA

Znam da sam boring pa ću biti kratak. jučer je stigla plata pa se ekipa rasula po gradu ne bi li je potrošila. vepar je bil prvu u pulsu, pa roku. napio se, naravno. Konobar sam za nas otvarao novu bocu pelina. Upozno neke komade iz garešnice te neku kaj radi u gorici na sudu. danas bum vjerojatno dobil broj. U tri zvao HH da odemo do barki, al me ljubazno otpilio. Ne zameram mu nikaj jer je bil baš super raspoložen. Dugo ga nisam čul takvoga. I to vam je to...TRLA BABA LAN

P.S.: DANAS EKIPA LUDE KUĆE IDE ZAJEDNO VAN PA SUTRA OČEKUJTE PUNO BOLJE POSTOVE...MOŽETE NAS NAĆI U SIDRU...

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moj najdraži peso!


...dok tužno gleda kako mi papamo..

- 00:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ažas!

- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.02.2006.


ovo je snimljeno, mislim u Gajevoj..
...hm, vanilija ili čokolada?

- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Užasno mi je.

- 00:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.02.2006.

PTIČJI GRIP


Labud čudnog ponašanja za kojeg se sumnja da boljuje od ptičje gripe ušao je u četvrtak u niskopodni tramvaj boj pet na području Jaruna te na čuđenje okupljenih građana nastavio put prema središtu grada. Reporteri Lude kuće odmah su izašli na teren ne blili istražili što se to zbiva u ovom gradu. "Stvorio se od nikuda i samo se čudim kako može prolaziti kroz ovako uzak tramvaj. Bojim se da bi se vrata opet mogla pokvariti i ozlijediti Peru Jarunskog", ispričao nam je prestrašeni Leo iz Zapruđa. "Ma nije vam to ništa neobično, mali je izašao u grad ne bi li se zabavio i poševio nekaj mlađe", ubacila se u razgovor Marica Knez iz Šiljakovine. Na upit koji smo poslali gospodinu SAO Krajni još nismo dobili odgovor, ali iz neslužbenih izvora doznajemo kako su poduzete sve mjere predostrožnosti kako se epidemija labuđeg švercanja u tramvajima ne bi proširila na cijeli grad.Evo tako vam je netko zamislio da treba izgledati tema o prijedlogu da se u tramvajima mogu voziti sve, a ne samo životinje s pedigreom. naravno, tog nekog nisam poslušao i odmah nakon što sam se rastao s Hughom i Leom mobilni mi se užario. Nisam ga čuo(moš mislit)!I To vam je to. Nego drug Leo nešto se čudno ponaša u zadnje vrijeme. Stalno me podbada i zadirkuje. Ko fol zabrinut je za mene, moju kilažu, živce, hroptanje, a bogami i ljubavni suživot. Al nema veze. Ak ga to veseli nek mu i bude.Samo nek mi i dalje bude nasmijan.A ja ći i dalje uskakati kad treba raditi plac i ankete. PUSA SVIMA

- 20:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

KAJ KAŽETE NA OVO?

- 20:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2006.

PRIČA MI PRIJATELJ SVE IZ PRVE RUKE

Sve što je znao o sranju ili što je mogao ili htio znati o sranje, moglo se svesti na trivijalnu misao: sranje dolazi iznenada, nenajavljeno i najčešće u zoru. Pa ipak unatoč znanju o tome, sranje ga je iznenadilo. Zateklo ga je u tuđem krevetu. Zapravo, iznenadio ga je Ivan koji je jedini znao, a i on posve slučajno, gdje se nalazi tu noć. On mu je, vidjevši u zoru s prozora svoga nebodera sumnjive pokrete seronja, javio: ako ovo nije početak sranja, onda ne znam što je...

Očekivali su obojica sranja i na neki se način spremali za to. Razmišljali kamo s obiteljima, kamo sa sobom. Ali sad, sad kad je sranje tu, kamo ili kako više nije bilo ni prvo ni pravo pitanje.

Već je bio kod kuće kad je radio i službeno objavio da je grad u potpunoj blokadi i da to ne može biti ništa drugo nego odluka da nakon svega sranje se desi i ovom teritoriju.

Ukućanima koji su već bile razbuđeni kad je došao kući nije morao ništa reći. Nisu ni očekivaie. Ta, sranje je! Dovoljno je bilo da je tu. Tu i tada kad su ga najviše trebali. A da su ga trebale vidjelo se iz njihovih iscijeđenih pogleda, iz jutarnje zbunjenosti danom koji je obećavao raskoš proljetnog svjetla, iz njihovih frizura u koje su bili upleteni pramenovi nereda u mislima, iz drhtaja šalica u njihovim rukama, u kojima su lelujali, kao vjetrom uzbibano more, čaj i crna kava, iz radija koji je zbunjen tražio svoju frekvenciju, iz jutarnjeg nereda sobe koji je rastao i pretvarao se u neprohodnu džunglu, iz njihova virkanja kroz prozor kao da će sranje doći autom i parkirati se tu ispred njihove zgrade, pod prozor ili će neprijatelj, mada nepozvan, svaki čas stići na jutarnju kavu.

A, djevojka kod koje je spavao? Ni njoj nije ništa rekao. Nije ni morao reći. Tek jednu riječ, hladnu kao razočaranje – sranje! I ona je bila zbunjena, ali ne toliko da ne bi znala što joj je činiti. Odmah se počela oblačiti. Na posao će. Jedino valjda, uz seronje, novinari znaju što im je činiti kad je sranje.

Novinarka je i kad će na posao ako sad neće?

Eto joj se sad, napokon, ispunjaju svi snovi o tome da barem jednom u životu bude Oriana Falaci – pomisli u sebi više rugajući se potajnoj želji svake mlade novinarke za koju je znao, nego što je mislio konkretno na nju.

Šutjela je, oblačila se bez riječi, ako se još uvijek oblačenjem može nazvati mukotrpno žensko ulaženje u traperice. U žurnom jutarnjem vrzmanju kome se krotko predala, doticala ga je jezom skupljenom u vrhovima prstiju. Ni istuširali se nisu – pomisli on radujući se što zna što joj je činiti, što je u svoj vidljivoj zabrinutosti prisebna i, iz dodira njezinih jagodica osjeća, zahvalna za njegovu trenutnu nazočnost.

Ipak, žurili su. Svatko iz svojega razloga. Žurili su ususret ratu kao da će on proći ulicom pored njih brzinom kometa, Haleyeva kometa, koji ako ga sad ne vidiš, pitanje je hoćeš li ga ikad više vidjeti, hoćeš li biti živ za nekih sedamdeset i pet ili tko zna koliko godina kad se opet pojavi.

Prvi put, čini mu se, nije reagirala instinktom žene koja sad biva ostavljena, jer on odlazi, prvi put neće reći: ”zar već? zar opet? pa da, svi su ti važniji i sve ti je važnije od mene”, ili tko zna već koje riječi, koje tada i u takvoj situaciji ženi kao prve padnu na pamet.

To je jutro u njoj novinarka pobijedila i ženu i ženku. Ili su to jutro u njoj i žena i ženka već bile zadovoljne i zadovoljene. Usputnim, pa ipak intenzivnim i tako grčevitim dodirima muškog tijela koje se odijevalo tik uz nju kao da je govorila: lijepo je bilo, baš je dobro bilo. Dobro je i to da smo ovu noć proveli skupa, dobro i da sam ovo jutro s tobom, a i dobro zato što je dobro bilo. I sama je šutjela u njegovim nijemim dodirima odgovor: dobro je bilo!

Kako i ne bi bilo dobro, kad su oni već gotovo godinu dana zajedno. Vrijeme dovoljno da govor riječi i govor tijela zanijeme za račun bržeg govora – govora očiju u kojima se otčitava sve. Od želje i pohote do zadovoljenja i zadovoljstva. Ali i vrijeme dostatno da žar ljubavi počne bivati ugodnom navikom u kojoj žena, koju obično nazivaju ljubavnicom, počinje sve češće sebe vidjeti kao supružnicu.

Ona, doduše, o tome nikad nije govorila, ali njegovo iskustvo sa ženama već je znalo prepoznati onu mjeru bliskosti koja počinje zarobljavati nitima nevidljive ljepljive mreže.

Mreža u kojoj se sad, međutim, nalazio – bila je praktična nemoć. Nemoć da se učini bilo što i za sebe i za drugoga. Potpuna predanost neizvjesnosti nadolazećeg, čekanju, bilo je sve što je mogao ponuditi njima. Jednako je mogao reći i susjedima koji su najednom shvatili da su pregradni zidovi između stanova, zasebni ulazi u stanove, površna dobrosusjedska učtivost, sve to dakle, samo mirnodopske kategorije koje su se srušile u prvih sat vremena rata i ustuknule pred dosad nepoznatim, a nadolazećim življenjem kolektivnog.

Znalo se da sranje dolazi, ali zar je baš morao? Zar baš sad? I zar baš ovdje ? Iznenađenje onim što im se dogodilo ili što se tek počelo događati raslo je kao balon i što je više raslo to je više tanjilo stijenke emotivne izdržljivosti.

Susjeda s trećeg kata je plakala. Susjed iznad nje ju je tješio da je to isto kao i ono prije mjesec dana i da će seronje demonstrirati silu, što bi se reklo službeno, ili pokazati zube, kako bi to rekao narod, a brada mu je pritom drhturila i unezvijerenim je očima od drugih tražio podršku za upravo izrečene riječi utjehe. Sirotica s trećeg kata je jadikovala da nikad više neće vidjeti svoju djecu, a sva su odreda bila izvan grada. Susjed iz prizemlja je uporno ponavljao kako je on danima govorio svojoj ženi da će rat i da postepeno stvaraju zalihe hrane, ali žene... žene...

Skupna terapija je prekidana tek svaki puni sat kad bi nastupile psovke koje zamjenjuju i strah i srdžbu, i nemoć i nervozu, i zbunjenost i nerazumijevanje. Psovke koja ne govori ništa, a kaže sve, ili govori sve, a ne kaže ništa, sasvim je svejedno. Psovke koje se nitko više nije grozio: ni starica, ni dječak, ni sveučilišni profesor, ni vozač tramvaja.

Nju je upoznao slučajno. Zapravo, upoznao ju je kad je ona njega htjela upoznati posve namjerno. Urednik dnevnih novina, inače njegov dobar znanac, htio je to svakako imati u svojoj kulturnoj rubrici. I?

”Poslat ću ti jednu malu”, rekao mu je:

”Ali nemoj je zavesti. Ustvari, nećeš ni morati. Ona će tebe. Kad smo se dogovarale za tjedni plan i ja spomenula tebe i tvoje knjige, ona se odmah ponudila. Druge naprosto nisu imale šanse.”

Sjeća se, bila je sva lepršava, cvrkutava. Mnogo riječi, mnogo mahanja rukama, treptanja, poigravanja zjenicama, provlačenja ruku kroz kosu, želje da pokaže i šta čita i koliko čita i da je, premda je mlada, ipak novinarka od povjerenja, urednikova posebna povjerenja, da je obaviještena i da joj nije bez razloga povjeren ovako odgovoran zadatak...

U sebi se zabavljao njezinim nastojanjem da bude primijećena, čak – da se dopadne. Lomio se između želje da prekine tu smiješnu igru, spusti je na zemlju i razočaranu vrati u redakciju, i znatiželje da i sam prihvati igru i vidi kamo to mlado novinarsko koketiranje može odvesti.

I ako nešto odbije na pozitivnu drskost njezine mladosti i tremu, svakako neizbježnu u tim godinama, mislio je odmičući se s vremena na vrijeme od njezine priče i tako se zabavljajući, nije nezanimljiv svijet u kome ona živi. On je tako nevješto dualistički podijeljen između trenutno vidljivog, a tako nedostatnog kome se u htijenju samopotvrde moraju pridodavati i začini što ih ona izdiže na razinu na kojoj bi, već tobože zaslijepljen vidljivim, to jest njezinim tijelom, odmah morao biti zaslijepljen, i njezinim govorenjem, a koje bi opet, zbog toga, također imalo zadaću postati smjesta dio tog vidljivog svijeta, a to oboje, pak, nesporna potvrda vrijednosti forme i sadržine koja je tu pred njim upriličena u obliku, ipak šarmantne, dvadesetpetogodišnje djevojke.

Grizao se za usnu sofisticiranog ženomrsca, kako su ga, s dozom optužbe u glasu, zvali oni koji ga kao dobro poznaju, u godinama kad je, vjerojatno na neki drugi način, slično njoj, mislio o sebi, o svojoj formi i sadržini, sve samo najbolje, ne bez ironije koja jedino zna sve dimenzije taštine i načine kako je nemilosrdno kažnjavati.

Ništa nije tako moćno kao taština, i prvi put je mogao reći, da je to kome imao, da su oboje, i on i mlada novinarka oboljeli od iste bolesti. Ne, nije to bila ljubav, nego nešto mnogo jače i neumornije i neumrlije od ljubavi – taština. Ljubav će doći poslije, kad tijela premoste vremenske prostore između njih, a strast i požuda među njima izbrišu i druge granice.

Tenks B. na inspiraciji i ostalim stvarima
H. van der H.

- 22:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

100 POSTO HRVATSKI PROIZVOD

- 22:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

GLUP, ALI VIC

Dodje Mujo kuci navecer pijan k'o letva, i zavuce se pored Fate koja je
vec spavala.
Kad se probudio vidio je cudnog covjeka kako stoji pored kreveta noseci
dugu bijelu halju.
- "Tko si ti?" - priupita Mujo.
- "Ja sam Sveti Petar!".
"Jel' to znaci da sam ja mrtav?"
- "Da!"
"Ali, imam jos tolko razloga za zivot, nisam se oprostio od obitelji...
Moras me poslati nazad i to odmah".
- "Mozes se reinkarnirati, ali postoji kvaka. Mogu te poslati nazad ali
samo kao psa, ili kao kokos.
- "Onda bolje kao kokos posto znam da ima farma, odmah blizu kuce".

Petar zapljesne rukama, pojavi se svjetlost i Mujo se nadje prekriven
perjem kako kljuca okolo po dvoristu.
Dodje pijetao do njega i pita Muju:
- "Sta, znaci ti si nova kokos, jel' uzivas prvi dan ovdje?"
- "Je super je, ali imam cudan osjecaj iznutra kao da cu eksplodirati." -
"Ma to ovuliras, nije to nista. Nemoj mi reci da nikad nisi snijeo jaje?
Ako nisi, samo se opusti i pusti da sve ide svojim tijekom."

I Mujo se opusti i nakon nekog trenutka izleti jaje. I obuzme Muju milina
jer je po prvi puta osjetio majcinstvo. Kad je snijeo drugo jaje, obuzelo
ga je jos veci val emocija i znao je da biti reinkarniran kao kokos mu je
nesto najbolje u zivotu sto mu se moglo dogoditi... Ikada!!!

Uzitak je bio nezamisliv i taman kad je htio snijeti trece jaje osjeti
udarac u potiljak glave i cuje Fatu kako vice
- "Probudi se, p*cka ti materina pijana, seres po krevetu..."

- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROĐE OVAJ DAN...


Prođe skorom još jedan dan. Bio je onak. Svakodnevan. Vozikanje i eskiviranje radnih zadataka. Negdje oko sredine radnog dana izašo van s jednim najtoplijim očima koje se kriju iza naočala i jednom sve to plus ostalo (frajeri ne znate kaj propuštate op.a.) u neki radni zadatak. Oni to shvatiše poluozbiljno te obaviše isto. Potom kafa i problemi s posla. Ondak moj radni zadatak. Ful uspješno obavljen. A onda. Piva nekon milijardu dana. Sjelo mi super. Jedan lik iz ove priče mi broji isto. Nema potrebe. Ondak još malo vozikanja. Pa slijedi : You are a little mistery to me....
H. van der H.

- 20:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Valentinovo by Leo Pakšu

Iako je Valentinovo debelo iza nas, imam i ja pravo odabrat svoju pjesmicu...a moj izbor je sljedeći:

Bezdan

Nema me više u tvojim molitvama,
više me putem ne prate.
A noć mi preti, ponoć i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Više me ne voliš,
kad se vraćam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda čudna,
lažna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš,
kao da opet počinje...

Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš,
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna?

Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.
abezdan.jpg

- 01:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2006.

LJUBAVNE PJESME KOJE SE NE SMIJU ZABORAVITI

1.PJEVAJ MI PJEVAJ SOKOLE (ZA HH)

Pjevaj Mi Pjevaj Sokole
Pjevaj mi pjevaj, sokole,
Pjevaj mi pjevaj pjevaj sokole
Šalaj sokole

K'o što si sinoć pjevao
K'o što si sinoć sinoć pjevao
Šalaj pjevao

Pod moje drage pendžerom
Pod moje drage drage pendžerom
Šalaj pendžerom

Moja je draga zaspala
Moja je draga draga zaspala
Šalaj zaspala

Studen joj kamen pod glavom
Studen joj kamen kamen pod glavom
Šalaj pod glavom

Ja sam joj kamen izmak'o
Ja sam joj kamen kamen izmak'o
Šalaj izmak'o

I svoju ruku podmak'o
I svoju ruku ruku podmak'o
Šalaj podmak'o

I desnom rukom milov'o
I desnom rukom rukom milov'o
Šalaj milov'o


2. SUZA ZA ZAGORSKE BREGE(ZA LEA)

V jutro dišeče gda bregi su spali a mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu i pinklec na pleča sem del.
Stara je mati išla za menom, nemo vu zemlu gledeč.

Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
I zakaj od včera nis rekel ni reč.
Preveč smo toga povedat si šteli
A vse smo pozabili več.

Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže vu suzah najemput sem bil.
Kaj ne bi to vidla stara mi mati z rukami lice sem skril.
Svud oko mene su dišale rože i bil je rascveteni maj.

A ja nis ni jemput pogledal za sobom,
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.

3. YESTERDAY ( ZA NAŠE VJERNE ČITATELJE)

Yesterday, all my troubles seemed so far away
Now it looks as though they're here to stay
Oh, I believe in yesterday.

Suddenly, I'm not half to man I used to be,
There's a shadow hanging over me.
Oh, yesterday came suddenly.

Why she had to go I don't know she woldn't say.
I said something wrong, now I long for yesterday.

Yesterday, love was such an easy game to play.
Now I need a place to hide away.
Oh, I believe in yesterday.


4. FIJAKERIST (ZA VEPRA)

Molim Vas nemojte, nemojte, ne psujte.
Molim Vas, nije fer.
Večeras nemojte, o samo večeras,
Ne psujte fijaker.

Pa i voz ponekad, svaki voz ponekad,
Pokvari vozni red.
Što ne bi fijaker, taj stari fijaker,
Kog vozi čiča sed.

Haj dži ...
Danas je godina, baš ove večeri,
U ovaj isti dan.
Kasao, zastao, s dušom se rastao,
Moj verni konj Riđan.

Kazuj mušterijo, kud si naumio,
U koji želiš kraj?
Novčanik u stranu, za dušu Riđanu,
Večeras vozim fraj.

Haj dži ...

Zašto si starino, pod onim orahom,
Bacio zob i slam?

Hej tu je stanica, poslednji put je tu
Zastao moj Riđan.
Hej tu je stanica, poslednji put je tu
Zastao moj Riđan.

Haj dži ...





- 20:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

TKO TE IMA TAJ TE NEMA

Budući da su moji drugovi već skoro sve rekli, na meni ostaje samo da vam čestitam Valentinovo, praznik ljubavi i prijateljstva. E to vam je tak. Neki se karaju, neki kupuju aute, neki jedno i drugo, a ja ništa. Tko te ima taj te nema, tko te nema taj te sanja ,tko te sanja taj te ljubi, a ti o tom pojma nemaš. nego drago pučanstvo svima nam omiljeni zvonko bogdan u nedjelju nastupa u samoboru, a ekipa lude kuće organizira karusel. svi zainteresirani neka nam ostave svoje želje u komentarima, a mi ćemo učiniti skoro sve da ih ispunimo. Što se tiče našog radnog kolektiva s gnušanjem mogu konstatirati da me današnji dan obradovao. Shvatio sam da nismo najjadniji u kolektivu, da ima još jadnijih. al nećemo o tome rekao bi moj prijatelj HH. Nakon 33 pive dodao bi kako treba paziti što se pred kime priča.Pozdrav mojim vjernim obožavateljicama....vaš Vepar.

p.s.:MARICE KNEZ, SRETNO TI VALENTINOVO!

- 20:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

DAN JE DUG, NEBO VISOKO


Obzirom da dugo ništa ne napisah, a najavih i neopozivu ostavku, na nagovor oca i ujaka ipak se vratih. Ovaj put ću opisat svoj Valentinovski dan ili kajveć. Već rano jutro znao sam da se nešto veliko sprema. Osto sam, najvjerojatnije bez dijela djedovine, al ću valjda namirisat i lovicu. Tako mi kaže majčica. Moći ću si kupit nekaj na dva kotača, a ostali i neki brod, kajtijaznam. Nakon kratkotrajne jutarnje vožnjice gradom okupan sunčevim zračicama ošo sam u Petrinjsku na kaficu. Piju sam je sam čiatjući list za lovce Dobra kob. Sjedijo sam ciglih tri i pol minute na kafici. Ondak sam se išo dalje vozikat, samo da što kasnije dođem u onu đubretarsku smrdljivu ustanovu s plavim frotirastim uredskim stolicama i onim glupim Dobar dan osmjesima s pitanjima, a kaj si ti još uvijek honorarac ? Nisam, ja sam urednik. A vi ? Jel vas tuče supružnik, jesu vam deca nasljedno kreteni, jel vam došla doma ovrha. Oće vam uzet vaš glupi TV prijamnik. Očete imat za more za pet godina. Oće vam žena doznat za ljubavnicu iz firme. Oće vam muž doznat za švalera. Tresete se. Jeste djetetu jedincu u dućanu uzeli iz ruke čokoladicu od tri kune čerdest lipa (3,40) i vratili je na policu s riječima imaš doma čokoladicu. A sebi buksaš za ljubavnicu, drogicu ili kajtijaznam za ono kaj nemaš zaleđe. A voliš se naslađivat. Samo vi ste stari i niko vas uskoro neće. Pa ćete još više besciljno lutat nekim imaginarim pušionicama i spletkarit. E, da i sjećat ćete se kak vam je prije bilo super. kak se se sindikalno dobro zajebavali, išli u Meksiko na presice, izvještavali s konferencije informatičara u Johanesburgu. A sad vam konačno prijeti BURZA. BURZA. BURZA. A niko vas neće. Truli ste, prsti i zubi su vam žuti od jeda i jada, podmuklosti i nepotizma. Ko smeće ste rođeni, takvi ćete i ostat. A daleko ste od istine, glupi ste, oholi, ružni, nezreli, izvještačeni, nesretni, neshvaćeni. Na vašim licima praznuje veliko ništa i da živite još soma godina, uspjet NEĆETE.

H. van der H.

- 19:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

PONOS I PREDRASUDE

proud.jpg
Došo je i taj dan. Ošo je i on. Ponosit, eponiman i predrasudljiv. Otišo je s mirisima poslijepodneva, a da nije pozvo ni rundu. Tako je i došo. Bogobojazno, u grcku rubričicu, al ubrzo se prometnuo u vodećeg igraća s glupice. A bijo je ćudan i čudljiv mladič. Erudit, znanstveni novak i neplatiša knjižničkih zakasnina. Čistih naoćala i širokog srdašca znao je kratiti poslijepodneva aritmetikom, algebrom i hasidskom matematikom. Sve je znao. Čak i za naš blogec. Nije volio pit, preziro je lake droge, rabijo je samo teške. Kaže, tlak mi raste. A tek ples. Fredi Aster je goli kurac. Volijo je narodno, osto je u narodu. Želimo mu sreću u marketingu, plivanju na 200 metara leđno i što više pučke zajedljivosti na okruglim stolovima. Stoj nam dobro.
H. van der H.

- 19:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

DABOGDO IMO PA NEMO


Stara je židovska uzrečica. Ovaj put se odnosi na šupke iz tvrtkice, Posebice jednu, koja je šatro podijelila isključivo svoju bijedicu s nama. Danas smo i mi bili svi full O.K. supač, dobri, zabavni. Ma, naravno, kad te svi odjebu i ostaneš bez vlasti, dobri su i oni s dna liste (platne). Koliko nas jako simpatizira, a i svima nam je pomogla za vrijeme tiranije svoje, čak je danas dokazala svoje majčinsko-uredničke ambicije i ostalo, naglas govoreći sva naša imena i prezimena. Kao, brinula sam ja za vas. Znam vam i imena i prezimena. Takva urednica, a pogotovo bastard majkica mi ne treba. A sad sam mizerija, pa mi pravite društvo kad niko neće. I bljuj po onima koje si sama dofurala pa ti smjestiše puškicu. Odjebi. Jednom za svagda. Milosti nema.

H. van der H.

- 18:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

MY BLOODY VALENTINE

broken_heart.jpg

Poradi ovog neuvaženog kapitalističko-menedžersko-marketinški smišljenog tobože praznika postujem dve skladbice.


Old pirates, yes, they rob I;

Sold I to the merchant ships,

Minutes after they took I

From the bottomless pit.

But my hand was made strong

By the 'and of the Almighty.

We forward in this generation

Triumphantly.

Won't you help to sing

These songs of freedom?

'Cause all I ever have:

Redemption songs;

Redemption songs.


Emancipate yourselves from mental slavery;

None but ourselves can free our minds.

Have no fear for atomic energy,

'Cause none of them can stop the time.

How long shall they kill our prophets,

While we stand aside and look? Ooh!

Some say it's just a part of it:

We've got to fulfil de book.


Won't you help to sing

These songs of freedom?

'Cause all I ever have:

Redemption songs;

Redemption songs;

Redemption songs.


Emancipate yourselves from mental slavery;

None but ourselves can free our mind.

Wo! Have no fear for atomic energy,

'Cause none of them-a can-a stop-a the time.

How long shall they kill our prophets,

While we stand aside and look?

Yes, some say it's just a part of it:

We've got to fulfil de book.

Won't you help to sing

Dese songs of freedom?

'Cause all I ever had:

Redemption songs


Tvrdim, smatram, mislim i predmnijevam da je ova skladbice sve ono o čemu tobože Valentinovo jest, iako se subjekt (ljubav ?!) nigdje ne spominje. Ali avaj, o tome propovijedaju Budha, Isus, Jahve i Allah. Fora je pomoć, a ne zajebat, jer zajebo si samo sebe.


Eto još jedne od omiljenog autora

At my door the leaves are falling

A cold wild wind has come

Sweethearts walk by together

And I still miss someone


I go out on a party

And look for a little fun

But I find a darkened corner

because I still miss someone


Oh, no I never got over those blues eyes

I see them every where

I miss those arms that held me

When all the love was there


I wonder if she's sorry

For leavin' what we'd begun

There's someone for me somewhere

And I still miss someone

H. van der H.

- 18:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

ADIEU! mwdo.jpg

M'oublier, ŕ jamais..
Oublier mes baisers, ŕ jamais..
J'ai pensé vous étiez quelqu'un d'autre,
Vous m'avez perdu, ŕ jamais..

Leonardo Pacsu

- 19:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

La mort est douce

In his room, Leo and his suitcase
A look on its dress,
On the walls, photos,
Without regret, without tearjerker,
The door is slammed, Leo is blocked...

- 19:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>