Queer Kukurikulum seksualnog odgoja

Pretpostavljeno nam vrijeme nesmiljene otuđenosti suvremenog čovjeka od samoga sebe u kojemu živimo, vrijeme koje je Raspudić opisao kao srednjovjekovnije od samog Srednjeg vijeka vrijeme je u kojemu ulogu primata društvene instance odgoja pojedinca - obitelji, sve više i nemilosrdnije preuzima način življenja, okolina i mediji kao glavni kreatori svijesti, misli i osjećaja. U tako koncipiranom društvu uokviravanje stvaranja zdravih pojedinaca i društva u konačnici, kroz postavljanje pravila između ostalog i seksualnog odgoja, opća su nužnost. To je nesporno.

Kurikulum zdravstvenog odgoja trenutno vladajućih sastavljen od četiri kategorije zamišljen kao dokument brige o javnom zdravlju bez proizvoljnosti, koji proklamira i ističe važnost podizanja svijesti o toleranciji i same tolerancije prije svega seksualno drugačijih, zbog svog 4. modula, kategorije o spolnosti, prije svega je dio ideološkog pogleda na cijelu stvar jer u tome dijelu u stvari daje mišljenje i iznosi ideološke stavove i teorije te kao takav diskriminira i nije mu mjesto u obrazovnom sustavu. Ono što danas čini queer, feminističku i homoseksualnu teoriju o spolu i rodu proizašlu i iz Kinsey Institusa iz SAD-a čiji se osnivač Alfred Charles Kinsey smatra osnivačem seksologije, gdje spol predstavlja samo skup bioloških karakteristika, a rod odabir seksualnosti koji nadilazi društveno zadane uloge muškaraca i žena i cijelu osnovu „muškog” i „ženskog”, zadana je stavka našeg kurikuluma, a njeni prvotni idejni tvorci su u stvari queer, homoseksualni i aktivisti pedofilije, a njihova teorija o spolu i rodu katalizator je svega što se dotiče spolnosti u Kurikulumu.

U tom kontekstu, nije zgorega reći na kakvim temeljima i okvirima je nadalje stvaran naš spolni odgoj. Aleksandar Štulhofer, jedan od tvoraca Kurikuluma zdravstvenog odgoja bio je stipendist Kinsey instituta. Kako stoji u njegovoj biografiji roditelji nikada s njim nisu razgovarali o seksualnosti, niti mu je seksualnost izazivala entuzijazam sve dok nije posjetio SAD i dobio stipendiju spomenutog instituta. Polaznici tog instituta kasnije postaju u biti samoprozvani doktori. Važno je reći da su članovi Kinsey instituta i aktivisti promicanja pedofilije i homoseksualizma, a ono što je bitnije, da su i sami članovi između ostalog ili deklarirani pedofili ili homoseksualci od kojih su neki svoja istraživanja i rezultate istih temeljili na proučavanju seksualnih prijestupnika i psihopata i samih pedofila svojih članova te time stvarali tipove prosječnog američkog muškarca, odnosno američke žene. Štulhofer je učio od takvih ljudi i iz njihove literature. Njihov je suradnik i danas.

Ti ljudi tvorci su američkog spolnog odgoja, a na istim istraživanjima i literaturi izgrađen je i SDP-ov Kurikulum zdravstvenog odgoja. Ono što je posebno bolesno jest da je jedan od članova istraživača tog instituta nacist pedofil koji je svoja istraživanja osobno izvršio nad 800 židovske djece za vrijeme 2. svjetskog rata koja su kasnije završavala u plinskim komorama. I taj čovjek također je sudionik stvaranja okvira američkog spolnog odgoja koji je pak poslužio kao okvir seksualnim odgojima u državama diljem svijeta pa i u Hrvatskoj. Primjerice, jedan od podataka "znanstvenih radova " tog istraživača Kinsley instituta je i broj orgazama djece u dobi od 4. mjeseca pa do 4 godine do kojih je došao oralnim ili manualnim tehnikama - nadraživajući njihove spolne organe uglavnom prstima i perom, iživljavajući se i zadovoljavajući vlastitu bolesnu pohotu.

S obzirom da Kurikulum iznosi zapravo stav jednih, a pored toga deklarativno proklamira toleranciju, u stvari je kontradiktoran i netolerantan jer ne omogućava i drugima izražavanje mišljenja. Kurikulum ne nudi slobodu razmišljanja, ne nudi opcije, već zadaje i postavlja okvire i standard u skladu sa viđenjem svijeta svojih tvoraca, sa kojima se, da stvar bude gora, većina ni ne slaže. Najbolji dokaz o tome da je u Kurikulumu riječ o politici, odnosno ideologiji je da su se oko ovog pitanja "suprostavljene" strane zapravo rasporedile po ideološkom obrascu. Iako po Ustavu RH roditelji imaju slobodu da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece, ovim Kurikulom za to su zakinuti. Nije ovdje riječ o masturbaciji nego o principima i vrijednostima koje većina ne prihvaća niti će ikada prihvatiti.

Stvar je u jako jednostavna, ako netko ne prihvaća Kurikulum treba mu omogućiti izbor svoje dijete ne slati slušati predavanja po Kurikulumu. Ljudi koji su sada uveli Kurikulum borili su se da se omogući nevjernicima da djecu ne šalju na vjeronauk, iako to nikada nisu ni morali, jer vjeronauk je uvijek bio izborni predmet. Kategorija o spolnosti Kurikuluma zapravo je zakamuflirama u cijeli Zdravstveni odgoj i treba se odvojiti i biti izborni predmet kako bi se na taj način omogućio izbor. Ako netko smatra da je za njega prihvatljivo djecu učiti da čovjek može odabrati svoju seksualnu ulogu, rod, ili da djecu od 12 godina nastavnici uče kako se navlači kondom na bananu slobodni su odabrati taj odgoj, a onaj tko ne dijeli takvo mišljenje mora imati pak pravo odbiti takav način odgoja vlastitog djeteta. Dakle, ne moramo se mi složiti u mišljenju, ali se moramo složiti da svi imaju pravo na svoje mišljenje.

Kategorija o spolnosti iz kurikuluma, pored preostale tri kategorije, ili modula Kurikuluma, jedino je što je novo u obrazovnom sustavu pa se nameće mišljenje da je mu je svrha i zadaća zapravo kamufliranje spolnog odgoja kakvim ga vide vladajući, a s obzirom da je izostala javna rasprava o njemu i da se nakon njegova uvođenja naprasito, autoritativno i podcjenjivački brani njegove pozicije, pri čemu sve vrvi od netolerancije, u čemu se pak ogleda komunistički misaoni atavizam njegovih tvoraca, cijela stvar postaje ozbiljnija prijetnja društvu. Posebno je tužno, kao u ovom slučaju, da su svjetonazori i ideologije upleli svoje prste u ovakvom jednom osjetljivom području kakvo je područje intime obitelji i pojedinca, i to od strane onih koji se uvijek predstavljaju i sami postavljaju na poziciju prdstavnika boraca za drugačije, otvorenije, demokratičnije itd..

Pored toga, ovakvim rigidnim načinom mijenjanja društva stvaraju se novi principi vladanja istim, čega se SDP i njegovi ideološki podanici moraju pribojavati u bližoj budućnosti – morat će igrat prema pravilima igre koja su sami stvorili. SDP-ov način vladanja znači da će u određenom trenutku promjene pozicija moći svaka ideologija, odnosno njeni zagovaratelji, moći kao standard, doslovno samovoljno, provesti svoje viđenje svijeta. Primjerice, Kada SDP izgubi, a pobijedi HDZ i hipotetski vjeronauk uvede kao dio obaveznog školovanja na način na koji je to SDP učinio sa ovom stvari, mogu samo zamislit kolika silina bi se sručila na segmente društva koji ne misle kao oni.