srijeda, 16. siječnja 2013.

Biblioteka spaljenih knjiga
Vilhelm Rajh
Funkcija orgazma
A-Š Delo
Beograd, 1988.

str.144
 Tehničke pojedinosti koje podrobnije ..

str. 145
 Naučio sam kako da prevaziđem strah od bolesnikovog ponašanja i otkrio svet o kome nisam ni sanjao. S one strane neurotskih mehanizama, iza svih opasnih, grotesknih, iracionalnih podsticaja i uobrazilja, otkrio sam delić jednostavne, stvarne, dostojanstvene prirode. Otkrio sam ga u svakom bolesniku koji bi mi dozvolio da prodrem dovoljn oduboko; ta činjnica mi je ulila hrabrost. Bolesnicima samm omogućavao veću slobodu delovanja i nisam se razaočarao. Istine radi, valja reći da je bilo i opsasnih situacija. S druge strane, značajno je istaći da tokom duge i raznolike praksenisam imao ni jedan slučaj samoubistva. Pojavu samoubistava tokom psihoanalitičkog lečenja shvatio sam znatno kasnije: bolesnici se odlučuju na samoubistvo u trenutku kada njihova uznemirena seksualna energija ne uspeva da pronađe odgovarajući put ka pražnjenju. Strah od zlih koji vlada čitavim svetom ozbiljno ometa rad psihoanalitičkog terapeuta. On kao zauvek datu činjenicu preuzima stav o apsolutnoj suprostavljenosti prirode (nagona, seksualnosti) i kulture (morala, rada, dužnosti) i zaključije da je "iživljavanje podsticaja" u suprostnosti sa izlečenjem. Naučio sam i da svladam sopstveni strah od tih podsticaja. Došao sam do uverenja da podsticaji usmereni protiv društva koji ispunjavaju nesvesno predstavljau zlo i opsanost samo ukoliko je onemogućeno pražnjenje energije korz prirodnu ljubav.
 Tri su osnovna patološka izlaza u slučaju onemogućenog pražnjenja: razuzdana, samorazarajuća impulsivnost (odavanje poroku, alkoholizam, zločin kao posledica osećanja krivice, psihopatska imulsiovnost, seksualna ubistva, silovanje dece itd.); karakterna neuroza uz potisnute nagone (prisilna neuroza, konverzivna histerija); i funkcionalna psihoza (šizofrenija, melanholija, manično-depresivna oboljenja); a da ne pominjemo neurotske mehanizme koji vladaju politikom, ratom, bračnim životom, obrazovanje itd, i koji za posledicu imaju široko rasprostranjeno genitalnu osujećenost.
 Sa sticanjem sposobnosti potpunog genitalnog prepuštanja, celokupno boloesnikovo biće doživljava brui i korenitu promenu koju, u početku, nisam bio u stanju da shvatim. Gotovo da je nezamilivo da uporni neurostki proces dozvoljava da dođe do tako iznenadne promene: ne samo da nestaju simptomi neurostkog straha već se menja i celokupna ličnost. Nestanak simptoma se može objasniti na temelju povlačenja seksualne energije koja je simptomima služila kao hrana. S druge starne, genitalni karakter se, po svojoj prilici, ponaša po drugačijim, još uvek neotkrivenim zakonima. Pomenuću nekoiko primera.
 Bolesnik spontano počinje moralne stavove okoline da oseća kao nešto tuđe i nastrano. ma kako kruto donedavno branio princip predbračne čednosti, bolesnik takav zahtev sda oseća kao smešan i nepotreban; gubi svaki dodir s njim i jednostavno ga zanemaruje.
 Kada je u pitanju posao, reakcije se također vidno menjaju. Ukoliko je prethodno radio mehančki, bez unutrašnje vezanosti za posao, ukoliko je rad promatrao kao nužno zlo koje se podnosi bez mnogo roptanja, sada počinje da vodi računa o razlici između pojedinih zanimanja. Ukoliko zbog neurotskog poremećaja nije bio zaposlen, počinje da oseća snažnu potrebu za poslom u koji bi ugradio sopstveni životni interes. U takvim slučajevima, cvetaju zanimanja koja omogućavaju ličnu inicijativu i požrtvovanje. Ukoliko je, nasuprot tome, u pitanj umehanički posao,odnosno činovničko ili trgovačko zanimanje, izvesno je da će se pretvoriti u nepodnosšljiv teret. Tada se javlaju teškoće koje je veoma teško prevazići; svet, naime, nije stvoren tako da podstiče zanimanje za rad. Nastavnik koji, iako slobodouman, nije posebno kritikovao postojeći obrazovni sistem, sada će postupa prem adeci početi da snmatra nehumanim i olnim. Ukratko, stepen unošenja nagonskih sila u posao razlikujes e od slučaja do slučaja, u zavisnosti od vrste posla i društvenih uslova. naziru se dve osnovne težnje: rastuća predanost bilo kakvoj društvenoj delatnosti i oštar protest organizma protiv praznog, mehaničkog rada.
 Kod ostalih slučajeva, uspostavljanje genitalnog zadovoljstva vodilo je potpunom prekidu svakog rada. Time je, naizgled, potvrđena rasprostranjena sumna da su seksualnost i rad međusobno suprostavljene pojave. Zadržimo li se podrobnije na problemu, videćemo da stvari ne stoje tako loše. Pokazalo se da s eradi o bolesnicima koji su radili vođeni prisilnim osećanjem dužnosti koje je u oštroj suprotnosti s anjihovim željama. Te želje, kojih su se odrekli, nisu uperene protiv društva; naprotiv. Čovek kome bi, na primer, po njegovom sopstvenom osećanju najviše odgovaralo da radi kao slobodni pisac zaposlen je kao sudski pisar i, stoga, prisiljen da svim snagama obuzdava unutrašnju pobunu i potiskuje zdrave podsticaje. Na taj način sam otkrio značajno pravilo da celokupan sadržaj nesvesnog nije uperen protiv društva; naprotiv, pojedina visoko vrednovana i kulturno značajna obeležja i podsticaji motaju ponekad biti potisnuti iz obzira prema materijalnom opstanku. S druge strane, brojne delatnosti usmerene protiv društva to isto društvo visoko ceni i uvažava. U vezi sa tim, vrlo j eteško lečiti studente teologije: kod njih he uvek prisutan ozbiljan sukob između seksulanosti i zanimanja kojim s ebave. Stoga sam doneo odluku da sveštena lica ne primam na lečenje.
 U oblasti seksulanog također dolazi do upadljivih promena. Bolesnici koji su, do sticanja orgastičke moći, bez ustezanja odlazili prostitutkama, sada osećaju da za to više nisu sposobni. Žene koje su prethodno strpljivo podnosile život sa muškarcem koga ne vole, koje su polni čin trpele kao "bračnu dužnost", gube sposobost za takav dalji život; jednostavno, dižu ruke od svega. Šta o tome mogao da kažem? Takvo ponašanje daleko odstupa od uvreženih shvatanja kao što je stav da supruga, po prirodi stvari, mora svom suprugu da pruža seksualno uadovoljstvo sve dok brak zvanično traje; bez obzira da li ona to želi, bez obzira da li ga voli, bez obzira da li je ona uzbuđena. Okena laži u svetu u kome živimo neizmerno je dubok !
 Velike neugodnosti mom zvaničnom položaju bi, na primer, pričinjavala žena koja, oslobođena neurotskih mehanizama, o dživota otvoreno zatraži zadovoljenje potrebe za ljubavlju, ne usrežući se pred normama zvaničnog morala. Nakon nekoliko stidljivih pokušaja, više s enisam usuđivao da na seminaru ili pred psihoanalitičkim društvom iznosim takve činjenice. Dočekala bi me prazna primedba da bolesnici namećem sopstvene stavove. Izložio bih se zlobnim primedbama zasnovanim na moralističkim i autroritarnim predrasudama mojih protiivnika. Beskoristan bi bio svaki moj pokušaj da neugodni utisak ublažim iznoseći činjenice koje u većoj meri odgovaraju zvaničnom moralu. Neke od bolesnica koje sam lečio, na primer, imale su običaj da, bez obzira na bračno stanje, odlaze u postelju sa svakim dostupnim muškarcem. Nakon podvrgavanja orgaznoterapiji, prestajalo je ponašanje nastalo kao posledica izostajanja bilo kakvog uzbuđenja tokom polnog čina (vidi nimfomanija, moja primjedba). Telesna ljubav je za pacijentkinje postajala doživljaj nabijen osećanjima i, kao takav, značajan sastavni deo života kome je potrebno prići sa dužnom pažnjom. Drugim rečima, nekadašnje bolesnice su postajale "moralne" u smislu vezanosti samo za jednog partnera, ali partnera koji ih voli i zadovoljava. Navođenje ovakvih slučajeva ne bi imalo svrhe. Činjenice igraju bevažnu ulogu tamo gdje je naučni rad okovan moralističkim shvatanjima.
 Vrlo bolna su i iskustva oko razmetanja "naučnom objektivnošću". Čoveku je svijstveno da, što je čvršće uhvaćen u mrežu zavisnosti, to glasnije tvrdi da je "objektivni naučnik". Jednom prilikom, kolega psihoanalitičar mi je radi lečenja uputio ženu koja je patila od melanholije, sklonosti ka samoubistvu i akutnog straha, i izričito od men ezahtevao " da ne razorim brak". Na prvoj senasi sam saznao da je bolesnica u braku već četiri godine ali da je još uvek devica: suprug je, umesto polnog čina, od nje zahtevao da pristane na razne sekuslne nastranosti, št je ona, potpuno neupućena u stvarni polni život, podnosil ako deo "prirodnih bračnih dužnosti". Itakav brak se po ečima kolege psihoanalitičara, ora po svaku cenu očuvati! Posle tri sata razgovora, bolesnica je prekinulasenasu zbog ozbiljnog napada straha kao i zbog činjenice da joj se učinilo kako se nalaitička situacija pretvara u zavođenje. Iako svestan svega, nisam mogao ništa da učinim. Nekoliko meseci kasnije, čuo sam da je izvršila samoubistvo. Takva vrsta "naučne objektivnsti" predstavlja kamen o vratu čovečanstva koje se davi.
 U mojim razmišljanima se javila nedomica oko donosa psihičke građe i postojećeg društvenog porteka. kod bolesnika je dolazilo do promena koje su uvek dvoznačne, bilo u pozitivnom bilo u neativnom smislu. Novonastale psihičke strukture sledile su zakonitosti koje nisu imale nikakvih dodirnih tačaka sa uvreženim moralnim shvatanjima i zahtevima, zakonitosti koje su za mene bila potpuna novina i o čijem postojanju ranije nisam ništa znao. Rađala se lsika sasvim različite vrste društvenosti koja zadržava najbolje principe zvaničnog morala kao što su, na primer, zabrana siovanja žena il izavođenje dece. S druge strane, niču moralni stavovi koji, iako visoko cenjeni sa društvenog stanovišta, szoje u neposrednoj suprotbosti sa ustaljenim normama. Tako se, na primer, pojavljuje stav da čednost, kao posledica pritiska ili spoljašne prinude, odnosno vernost zbog osećanja dužnosti predtsvaljau pokazatelje nedovoljno čvrtse prirode. Shvatanje da je ružno i neuputno dovesti partner u neugodnu situaciju protiv njegove ili njene volje naizgled se ne može dovesti u pitanje čak ni sa stabovišta najkrućeg morala: ipak ono jeste protivrećno shvatanju o "bračnoj dužnosti" koje uživa zaštitu zakona.
str.150. nastavlja se...

srijeda, 20. listopada 2010.

Spontano oslobođenje pomoću golog viđenja: prepoznavanje izvorne inteligencije


Štovanje božanstvu koje objedinjuje Tri tijela, jasnoći spontane inteligencije!

Ovdje će biti izloženo "Spontano oslobođenje pomoću golog viđenja", prepoznavanje inteligencije, koje proizlazi iz dubokog učenja o spontanom oslobođenju kroz kontemplaciju mirnih i srditih budističkih božanstava. Prepoznavši svoju vlastitu inteligenciju, kontempliraj o njoj veoma pomno, ti koji si sretno dijete!

Samaya gya gya gya!

Temelj

Emaho !

Iako je oduvijek prisutna,
prirodu uma koja prožima sav život i oslobođenje nitko ne prepoznaje.
Premda je njena bistra inteligencija nenarušena, nitko se s njom
ne suočava licem u lice.
Premda neprestano narasta posvuda, nitko je ne opaža.
Kako bi obznanili ovu izvornu prirodu,
pobjednici triju vremena propovijedali su
osamdeset i četiri tisuće učenja Dharme,
podučavajući uvijek iznova ovom uvidu.
Premda su sveti spisi neizmjerni poput neba,
ova, izravna uputa o namjeri Pobjednika -
samo ona predstavlja izlazak iz samsare i ulazak u
slobodu.

Potreba za ovakvim prepoznavanjem


KYA HO!

Ti koji si sretno dijete, poslušaj!

"Um" - premda je ova velika riječ (svima) dobro poznata,
ljudi ne poznaju um, poznaju ga na krivi način ili tek
djelomično;
zbog nerazumijevanja njegove istinske naravi
proizlaze beskonačne filozofske tvrdnje.
Ne uviđajući njegov temelj, običan, otuđeni pojedinac ne
uspijeva samostalno
razumjeti svoju vlastitu prirodu
i zato pati lutajući područjima šest svjetova, sadržanim u
tri razine postojanja.
Toliko je teška posljedica neprepoznavanja stvarnosti uma.
Njegova imena su u različitim kontekstima beskonačna.

Neki ga nazivaju stvarnošću uma.
Neki ga zavarani krivim stavovima nazivaju sebstvom.
Neki ga učenici nazivaju bez -sebstvenosti.
Neki ga skloni idealističkom pristupu nazivaju ga Umom.
Neki ga nazivaju transcedentnom mudrošću.
Neki ga nazivaju buddhinskom prirodom.
Neki ga nazivaju velikim pečatom.
Neki ga nazivaju "kapljicom duše".
Neki ga nazivaju "razinom stvarnosti".
Neki ga nazivaju "temeljem".
Neki ga nazivaju "običnim".

Ulazak sadržan u tri točke


Svatko tko mu se želi približiti, mora uvidjeti kako se
prošla svjesnost, jasna i prazna, ne dade pronaći,
da je buduća svjesnost nestvorena i nova,
dok je sadašnja svjesbost spontano prisutna, neomeđena bilo čime.

Poznavajući tako vrijeme u njegovom prirodnom obliku,
promotriš li golim viđenjem sebe,
pogled će ti postati čist, bez ičega za vidjeti.
To je gola, neposredna, čista inteligencija.

To je čista svjesnot, bez ičega za ustvrditi,
čistoća nerazdružive jasnoće i praznine.
Bez trajnosti, slobodna od neprolaznih osobina,
nerazoriva, budna i razlikujuća,
slobodna od jedinstva, višedimenzionalna razlučujuća jasnoća,
slobodna od mnogostrukosti, nevidljiva, okusom jedna,
neizvedena, samo-svjesna, ona je živa stvarnost.

Ovo prepoznavanje zbilje stvari
sadrži u sebi upotpunjenu nerazdruživost triju tijela;
tijela istine - praznine slobodne od trajnog postojanja,
tijela blaženstva - što zrači oslobođenom spontanom energijom,
i tijela očitovanja, koje bez prestanka posvuda narasta:
objedinjeno u jednom ovo troje predstavlja stvarnost
istinskog prepoznavanja.

Siloviti način

Želiš li silovitim načinom ući u samu stvarnost,
(uvidi) da je tvoja vlastita svijest upravo sada jedno s njom!
Budući da je ona sama neograničena spontana jasnoća,
zašto kažeš: "Ne razumijem prirodu uma."
Budući da u ovoj neprekinutoj jasnoj inteligenciji
nema ničega o čemu bi se moglo meditirati,
zašto kažeš: "Ne vidim stvarnost uma."
S obzirom da je mislitelj u umu istovjetan s njom,
zašto kažeš: "Čak i kad je tražim, ne mogu je naći."
Budući da nema ništa što bi se moglo učiniti,
zašto kažeš: "Što god da učinim, ne uspijevam to postići."
S obzirom da je dovoljno ostati neuznemiren,
zašto kažeš: "Ne mogu mirovati."
Budući da je sasvim u redu biti zadovoljan s nedjelovanjem,
zašto kažeš: "Nisam to u stanju učiniti."
S obzirom da su jasnoća, svjesnost i praznina nerazdvojivi,
zašto kažeš: "Praksa nije učinkovita."
Budući da je (um) prirodan, spontan, slobodan od uzroka i uvjeta,
zašto kažeš: "Tražeći ga, ne mogu ga naći."
S obzirom da su misao i spontano oslobođenje simultani,
zašto kažeš: "Protuotrovi nisu učinkoviti."
Budući da je tvoja vlastita inteligencija upravo takva,
zašto kažeš: "Ne razumijem ovo."

Budi siguran da je priroda uma praznina bez temelja;
Tvoj je um nesupstancijalan poput praznog prostora -
sviđalo se to tebi ili ne, pogledaj u vlastiti um!
Bez ustrajanja na gledištu o dokidajućoj praznini,
budi siguran da je spontana mudrost oduvijek bila jasna,
spontana u samoj sebi, poput suštine sunca -
sviđalo se to tebi ili ne, pogledaj u vlastiti um!
Budi siguran da je inteligentna mudrost oduvijek neprekinuta,
poput toka velike rijeke -
sviđalo se to tebi ili ne, pogledaj u vlastiti um!
Budi siguran da um ne može biti spoznat analizom različitih argumenata,
jer je njegovo kretanje neuhvatljivo poput povjetarca na nebu -
sviđalo se to tebi ili ne, pogledaj u vlastiti um!
Budi siguran da je sve što se pojavljuje tvoja vlastita percepcija,
Pojave su prirodna percepcija, poput odraza u ogledalu -
sviđalo se to tebi ili ne, pogledaj u vlastiti um!
Budi siguran da se svi (opaženi) znaci oslobađaju u tom istom trenutku,
Samo-nastali, samo-oslobađajući, poput oblaka na nebu -
sviđalo se to tebi ili ne, pogledaj u vlastiti um!

Ne postoji stvar koja ne bi postojala u umu,
otkud dolazi meditacija ako ne iz uma?
Ne postoji stvar koja ne bi postojala u umu,
nema učenja ili prakse koja ne bi bila praksa uma.
Nema stvari koja ne bi postojala u umu,
nema pravila koje bi moglo opstati izvan uma.
Nema stvari koja ne bi postojala u umu,
nema cilja koji bi mogao biti ostvaren izvan uma.
Pogledaj opet! Pogledaj opet! Pogledaj u vlastiti um!
Okrenuvši pogled prema gore, prema području prostora,
um neće emanirati svoje odraze;
Pogledaš li unutra, u vlastiti um,
nećeš naći tvorca koji stvara odraze uma.
Tvoj um je jasnoća slobodna od halucinacija.
On je tijelo istine, samo-svjesna praznina čiste svjetlosti,
nesputan i prozračan poput izlaska sunca na nebu.
Neograničen oblicima, jasno dopire posvuda.

Razlika je velika uviđaš li ovo ili ne.

Ta prvobitna, nestvorena, spontana, čista svjetlost.
Kakvo je čudo što ta svjesnost-dijete nema roditelje!
Ta spontana mudrost, kakvo je čudo što je nitko nije proizveo!
Nikad ne upoznavši rođenje, kakvo je čudo što nikada ne umire!
Na očigled jasna, kakvo je čudo što nema onoga tko je opaža!
Lutajući u krugu, kakvo je čudo što nije stvarno zla!
Zagrlivši buddhinstvo, kakvo je čudo što nije tvarno dobra!
Boraveći posvuda, kakvo je čudo što ne poznaje stvarnost!
Onkraj svega, kakvo je čudo što se nada drugim plodovima!
Budući da je ona ti, kakvo je čudo da je tražiš drugdje!
Ema! Ta brilijantna, bez-stvarna, sada svjesnost
samo je ona vrhunac svih gledišta!
Ta ne-opažajuća, univerzalna, potpuna sloboda,
samo je ona vrhunac svih meditacija!
Taj ničim ograničen, opušten pristup životu,
samo je on vrhunac svih vidova moralnog ponašanja!
To netraženo, prvobitno, nenaporno postignuće
samo je ono vrhunac svih postignuća!

Četiri nepogrešivosti i četiri potpornja


Ovo je učenje o četiri nepogrešivosti učenja univerzalnog vozila:
Veliko vozilo je nepogrešivo u gledištu,
a budući da se odnosi na ovu blistavu sada-svjesnost
naziva se "vozilom", jer je jasno i nepogrešivo.
Ovo je veliko vozilo nepogrešivo u meditaciji,
a budući da se ona odnosi na ovu blistajuću sada-svjesnost,
naziva se "vozilom", jer je jasno i nepogrešivo.
Ovo veliko vozilo je nepogrešivo u načinu ponašanja,
a budući da se odnosi na ovu blistajuću sada-svjesnost,
naziva se "vozilom", jer je jasno i nepogrešivo.
Ovo veliko vozilo je nepogrešivo u dozrijevanju (ploda),
a budući da se odnosi na ovu blistajuću sada-svjesnost,
naziva se "vozilom" jer je jasno i nepogrešivo.

Ovo učenje o četiri potpornja nepromjenjivosti:
Veliki potporanj nepromjenjivoga gledišta
upravo je ova blistajuća budnost sada-svjesnosti,
a naziva se "potpornjem"jer je postojana u trima
vremenima
Veliki potporanj nepromjenjive meditacije
upravo je ova blistajuća budnost sada-svjesnosti,
a naziva se "potpornjem" jer je postojana u trima
vremenima
Veliki potporanj nepromjenjivog ponašanja
upravo je ova blistajuća budnost sada-svjesnosti,
a naziva se "potpornjem" jer je postojana u trima
vremenima
Veliki potporanj nepromjenjivog dozrijevanja (ploda)
upravo je ova blistajuća budnost sada svjesnosti,
a naziva se "potpornjem" jer je postojana u trima
vremenima.

Jedinstvo triju vremena
Uputa podučava jedinstvo triju vremena:
odbaci pojam o prošlosti, ne slijedi tragove koji vode u
prošlost;
Odbaci stvaranje veza s budućnošću, ne slijedi planove koji
vode u budućnost;
Ne prianjaj ni za iskustvo o sadašnjosti, ostani boraviti u
iskustvu prostora.
Slobodan od meditacije, ne meditiraj ni o čemu.
Oslanjaj se na pomnost, neuznemirenu i slobodnu od svih
ograničenja,
budi slobodan od koncentracije i ometanja, održavaj golo
viđenje.
Samo-svjesna, samo-spoznavajuća, samo-jasna blistavost,
samo ona kad se javi zaslužuje naziv "prosvijetljeni um",
O njoj je nemoguće meditirati; prebiva onkraj objekata koje
je moguće spoznati,
neuništva je, prirodno zračeća jasnoća.
Viđenje praznine (pri) spontanom oslobođenju
blistajuće je prazno Tijelo istine.
Postignuće buddhinstva nemoguće je ostvariti slijeđenjem
Puta -
Vajrasattvu treba opaziti upravo sada.

Gledišta, meditacije, moralno ponašanje, plodovi

Ovo je uputa za dokidanje šest krajnjosti:
premda postoji veliki broj neusklađenih gledišta,
u ovom samo-svjesnom umu, ovoj samo-iznikloj mudrosti,
ne postoji dualnost gledišta i objekta znanja.
Potraži onog tko gleda u gledanju i ne-gledanju:
ako ne može biti pronađen onaj tko gleda,
tada je ostvaren kraj svih gledišta.
Vrijednost gledišta svodi se naposlijetku samo na to.
Pri potpunoj odsutnosti bilo kojeg gledišta kao oslonca,
nemoj potonuti u lažnu prazninu potpunog ništavila.
Jasna blistavost samo-svjesne sada-svijesti -
samo to je gledište Velikog savršenstva!
U njoj ne postoji uviđanje ili ne-uviđanje dualnosti.

Premda postoji veliki broj neharmoničnih meditacija,
na izravnom putu samo-svjesne obične svijesti,
ne postoji dualnost meditacije i objekta meditacije.
Potraži onog tko meditira i onog tko ne-meditira:
ako ne može biti pronađen onaj tko meditira,
tada je ostvaren kraj svih meditacija.
Važnost meditacije na kraju se svodi samo na to.
Pri potpunoj odsutnosti meditacije i objekta meditacije
nemoj zalutati u divlju tamu zabluda;
u jasnoj blistavosti neometane sada-svijesti,
krije se neometana i uravnotežena kontemplacija.
U njoj ne postoji boraveći ili ne-boraveći dualizam.

Premda postoji veliki broj neusklađenih vidova moralnog
ponašanja,
u osebujnoj kapljici samo-svjesne mudrosti
ne postoji dvojnost između onog tko djeluje i samog djela.
Potraži onog tko djeluje i onoga tko ne djeluje;
Tražiš li tog djelatnika, nećeš ga naći.
Tako si dosegao kraj moralnog ponašanja.
Bit moralnosti svodi se samo na to.
Pri potpunoj odsutnosti djela i učinjenog,
nemoj podleći greškama koje proizlaze iz impulzivnog
ponašanja.
Boravi u neometanoj jasnoj blistavosti sada-svijesti,
bez biranja i nezaluđen gledištima,
slobodan od dvojnosti o savršenstvu i nesavršenstvu.

Premda postoji veliki broj neusklađenih plodova (puta),
u samo-svjesnom umu, koji nije drugo doli Trostruko tijelo
oslobođeno svih napora,
nema dvojnosti između učinjenog i onoga što se (tek) čini.
Potražiš onog tko djeluje u samom plodu!
Potražiš li onog tko djeluje neovisno o postignuću, nećeš
ga pronaći.
Tako si dosegao kraj projiciranih dozrijevanja.
Bit ploda (puta) svodi se samo na to.
Pri potpunoj odsutnosti postignuća dozrijevanja ploda
nemoj brinuti o onome što valja napustiti, a što poduzeti.
Ova nenaporna, jasna blistavost samo-svjesne sada-
svijesti,
u sebi nije drugo doli postignuće manifestiranih Triju
tijela.
Ona sama po sebi predstavlja dozrijevanje izvornog
Buddhinstva.

Ovo znanje

Ovo znanje, slobodno od osam krajnosti, poput ideja o
nečemu i ničemu,
naziva se "središtem koje ne podliježe krajnostima";
te neprekinutom, pomnom, svjesnom inteligencijom.
Budući da je njena bit praznina i svjesnost,
naziva se "bit Sugata".
Znajući njenu vrijednost, transcendiraš sve.
Zato se naziva transcedentna mudrost.
Budući da nadilazi um i slobodna je od ograničenja i
podrijetla,
naziva se Velikim Pečatom!
Zato, ostvarenje ili ne-ostvarenje toga predstavlja temelj
oslobođenja ili života u ropstvu, sreće ili patnje -
pa se naziva univerzalnim temeljem.
Budući da ne obitava na nekom posebnom mjestu, tek u
običnom unutarnjem prostoru,
ta veoma posebna, blistava svijest
dobila je ime "obična svijest".
Kakvo god zgodno osmišljeno ime joj dali pjesnici,
tko bi pored ove samo-svjesne sada-svijesti
poželio išta drugo?
Tragaš li za njenim tragovima na isti način kao što tragaš
za slonovskim,
pretražiš li i cijeli svemir, nećeš je uspjeti naći;
osim putem uma, jer buddhinstvo se ne može dostići.
Ne uviđajući to, tražiš li um izvana,
tragajuči za nečim drugim, kako on ikada može pronaći
sebe?
To je nalik budali koji pogledom pretražuje svjetinu.
Zaboravivši da je među njima, pokušava ugledati sebe,
I ne prepoznajući se i dalje traga za sobom
pogrešno prepoznajući druge kao sebe.
Ne uspiješ li vidjeti osnovnu zbilju stvari, ne uviđajući
svoje percepcije kao (rezultat djelovanja) vlastitog uma,
sam se odvodiš u samsaru.
Ne uviđajući da je tvoj um Buddha, zatamnjuješ nirvanu.
Život i oslobođenje, u času znanja ili u času neznanja,
u trenu se među njima može izgubiti razlika.

Viđenje vlastitog uma negdje drugdje velika je pogreška;
ali griješiti i ne-griješiti, u stvari, su isto,
(jer) biće nema drugog kontinuiteta uma;
kada je um sam u sebi ostavljen nedjelatnim, slobodan je.
Ne uviđaš li narav pogreške kao um,
nikad nećeš opaziti lice stvarnosti.
Samo-nastalo, samo-stvoreno, sebstvo koje gleda sebe,
otkuda prvobitno dolaze takve vizije?
Gdje borave u međuvremenu?
Naposlijetku, kamo odlaze?
Nalik su vraninom odrazu u bari:
premda vrana poleti put neba, odraz joj i dalje ostaje.
Percepcije narastaju iz uma;
narastajući u umu, u umu bivaju oslobođene.

Um je sve

Sam um, ta jasna sve-znajuća praznina, sve-svjesna,
jest poput neba, nerazdruživa (sinteza) izvorne jasnoće i
praznine.
U jasnoći izvorne intuitivne mudrosti,
samo takvo viđenje predstavlja stvarnost.
Zato što sve pojave i svekoliko postojanje
pojmljene kao tvoj vlastiti um; i sam, naposlijetku, spoznat,
sličan prostoru, u cjelokupnoj svojoj inteligenciji i jasnoći.
Iako se primjer prostora koristi za opis stvarnosti,
riječ je samo o simbolu, koji to samo djelomično uspijeva
izraziti;
dok um ima univerzalnu jasnoću, prazan je i inteligentan,
prostor je tek neinteligentna praznost, bez materijalnih
objekata,
Prostor zato ne može u potpunosti ilustrirati važnost uma -
stoga se ne kolebaj, već se usredotoči na istinsku stvarnost
uma.

Sve te nestvarne pojave
u potpunosti su lišene svake istinosti, baš poput straha.
Sve pojave i postojanje, život i oslobođenje,
mogu se zajednički prepoznati kao tvoj izvorni um.
Uspiješ li transformirati samo procese u vlastitom umu,
Opazit ćeš kako si transformirao i vanjski svijet.
Sve što postoji percepcija je uma.
Svako os šest preporađanja ima svoj poseban oblik
percepcije;
zastupnici ekstremnih gledišta imaju svoje apsolutizme i
nihilizme,
svako od devet vozila ima svoje individulane načine.
Vidjevši različitosti, razlikujući različitosti,
griješe držeći se za ono što se razlikuje, prianjajući za
različitosti.
Prepoznavši sve pojave kao um,
vidjevši sve bez prianjanja, postaješ probuđen.

Ne griješi se zbog stvaranja percepcija, već zbog prianjanja
uz njih;
no znajući da je i prianjanje dio uma, ono se oslobađa samo
od sebe.
Sve što percipiraš percepcija je uma;
pojavni neživi objekti u prostoru (oko tebe) nisu ništa
drugo do um.
Pojava šest živih vrsta bića nije drugo do um.
Pojava sreće viših (područja), ljudi i bogova nije drugo do
um.
Pojava zastrašujućih stanja patnje nije drugo do um.
Pojava neznanjem prožetih pet otrova nije drugo do um.
Pojava izvorne inteligencije mudrosti nije drugo do um.
Pojava postignuća dobrote i oslobođenja nije drugo do um.
Pojava prepreka od strane demona i duhova nije drugo do
um.
Pojava dobra, koje donašaju bogovi, i ostvarenje postignuća
nije drugo do um.
Pojava ne-konceptualnosti, jedno-usmjerenog
usredotočenja nije drugo do um.
Pojava karakteristika i boja stvari nije drugo do um.
Pojava odsutnosti znakova i nerazlučivanja nije drugo do
um.
Pojava odsutnosti bića i stanja u kojem nema ničega za
opaziti nije drugo do um.

Ništa nije moguće opaziti izvan uma.
Stvarnosti uma neprestano dozrijeva u vidu svekolike
pojavnosti.
Dozrijevanje, nerazdvojno poput vode i valova oceana
biva oslobođeno u iskustvenoj stvarnosti uma.
Premda se imena neprestano pridodaju njihovim
objektima,
Objektivno ne postoji ništa izvan jedinstva uma.
To jedinstvo je bez osnove, slobodno od svakog korijena.
Ne može biti viđeno gdje ga god pogledom tražili.
Ne može biti viđeno kao "nešto", jer je slobodno od svakog
opisa.
Ne vidi se kao prazno, jer sjaji kao inteligentna jasnoća,
ne može biti odvojeno, razdvojena praznost od jasnoće.

Tvoja je svjesnost jasna i razlikujuća;
premda djeluje, ne može se pronaći onaj tko je pokreće;
iako lišena postojanja samog po sebi, iskustva bivaju
opažena.
Prakticiraš li ovo, bit ćeš potpuno oslobođen.
Ostvarit ćeš postignuće neovisno o vlastitoj oštroumnosti.
Premda iz sezama nastaje ulje, a iz mlijeka maslac,
oni se neće pojaviti ne bude li (sezam) prešan a (mlijeko)
bućkano.
Iako sva bića posjeduju istinsku bit buddhinstva,
ona se neće probuditi ne budu li prakticirali.
Čak će se i pastir probuditi, bude li prakticirao;
premda to neće moći objasniti, izravno će moći odrediti
(stvarnost).
Jednom kad probaš šećer,
drugi ti neće biti potrebni da ti opisuju kakvog je okusa.
Ne spznaju li ovu stvarnost, tada će čak i panditi griješiti.
Premda mogu biti vješti u objašnjavanju devet vozila,
to će izgledati poput običnog brbljanjao mjestu kojeg
nikad nisu posjetili -
a buddhinstvu se neće primaknuti niti milimetar bliže.

Spoznaš li ovu stvarnost, postat ćeš spontano slobodan od
vrline i zla.
Ne učiniš li to, sve tvoje vrline i zle osobinevodit će te iz
života u život,
u rajeve i paklove.
Spoznavši svoj um kao praznu intuitivnu mudrost,
u njemu vrlina i zlo više neće moći proizvoditi učinke.
Baš kao što izvor ne može poteći iz praznog neba,
tako i vrlina i zlo u praznini bivaju lišeni svoje stvarnosti.

Zato, (zbog prilike) da se intuitivno uvidi vlasita gola
inteligencija,
ovo Spontano oslobađanje pomoću golog viđenja iznimno je
duboko.
Stoga istražuj tu stvarnost vlastite inteligencije.

Duboko! Zapečačeno!
EMA! O čuda, Prepoznavanje inteligencije,
spontano oslobođenje pomoću golog viđenja - neka posluži
dobrobiti budućih naraštaja u doba degeneracije. Sve svoje
tantre, spise i upute, koliko kod ih malo bilo i kratkih po
sadržaju, sačinio sam imajući (buduće naraštaje) na umu.
Premda ih podučavam sada, posvećujem ih kao terme -
neka ih pronađu oni s povoljnom karmom!

Samaya gya gya gya

Ovaj rad, koji jasno identificira inteligenciju, nazvan Spontano
oslobođenje pomoću golog viđenja, sastavio je je Učitelj iz Oddiyane,
Padmasambhava. Neka nikad ne bude izgubljeno sve do kraja
životnog ciklusa!

(iz knjige Skrivene poruke Tibetskog budizma, Mihajlo Pažanin, PROFIL 2009.g.)
http://www.shechen.hr


nedjelja, 4. travnja 2010.

mudrost Tolteka


kao uvodni tekst ponudio se članak o mudrosti Tolteka (Castaneda) iz Svjetlosti za ožujak 2010:
...

Kako bi bili slobodni, po toltečkoj mudrosti, ljudi se najprije moraju riješiti programa usađenih u njihove umove. Ti programi im ne dozvoljavaju izravni kontakt sa stvarnošću, stvarajući nepotpune privide. U tom kontekstu može se uistinu reći kako svi živimo u nekoj vrsti virtualne stvarnosti. Uz pomoć tehnika koje prema novim Toltecima, datiraju u daleku prošlost primarni zadatak ovih ratnika svjetlosti je zaustaviti takvo negativno djelovanje uma. Od svih negativnih emocija koje spriječavaju sagledavanje istinskog identiteta najteže se riješiti straha. Većina naših ograničavajućih životnih odabira utemeljena je upravo na strahu. Kako bi bili istinski slobodni, ljudi se najprije moraju osloboditi svega onoga čega se najviše boje.
U kozmologiji novih Tolteka cijela naša stvarnost i stvarnost svemira dijeli se na dvije komponente: tonal i nagual. Tonal predstavlja ono što je znano, sve što možemo doživjeti svojim osjetilima i što možemo imenovati. Riječ je o materijalnom svijetu u koji dolazimo rođenjem i iz kojeg odlazimo umiranjem. Sve ono sa čime se identificiramo i što mislimo da znamo također je tonal. On je kreator naših mentalnih stavova. Nagual je ono što se ne može spoznati racionalnim umom. To je ništavilo, ali istovremeno i sveukupnost postojanja. Novi Tolteci nagual također nazivaju Duhom Beskonačnog. POjašnjavaju, međutim, da u trenutku kada ga tako imenuju nagual postaje mentalnom tvorevinom i pretvara se u dio tonala. Slikovito rečeno, tonal je otok koji pluta u beskonačnom nagualu. U tom kontekstu svatko od nas se tijekom svog života identificira s tim otokom ne zamjećujući more koje ga okružuje. Tonal naša osobnost, ego i tijelo. U tonal također ulaze i svi naši mentalni koncepti, ideali i materijalno vlasništvo koje posjedujemo. Tonal počinje postojati s našim rođenjem, a završava fizičkom smrću. Onaj dio nas koji odgovara nagualu vječan je i ne podliježe nikakvim promjenama vezanim uz ovaj materijalni svijet. Postizanjem potpunosti postojanja duhovni ratnik uspijeva integrirati ta dva dijela stvarnosti. On živi unutar tonala sa svjesnošću prisutnosti naguala.
Toltečka mudrost može se podijeliti u tri osnovna umijeća. To su: umijeće svjesnosti, umijeće transformacije i umijeće namjere. Kako bi se došlo do konačne slobode i ispunjenja svaki duhovni ratnik mora paralelno razvijati sva tri spomenuta umijeća. Umijeće svjesnosti odnosi se na osvješćivanje svakodnevnog života. Većina ljudi kroz život prolazi poput spavača, ne obraćajući pozornost na unutarnji dijalog njihovog uma i ne pokušavajući da spoznaju svoje aktualno stanje. Rezultat ovakvog nedostatka svjesnosti životi su ispunjeni dramama, zbrkom i nezadovoljstvom. Kako bi se ovladalo svjesnošću najprije se mora bolje upoznati što svjesnost uopće jest.
Nakon rođenja djeca dolaze u kontakt s roditeljima koji im u najboljoj namjeri prenose modele doživljavanja svijeta koji ih okružuje. Oni privlače njihovu pažnju i kroz učenje jezika stvaraju kod njih naviku da imenuju određene predmete, bića i pojave. Tu počinje proces pripitomljavanja i uvođenja u sveukupnu iluziju. Djeca osim jezika polako usvajaju i pojedine apstraktne pojmove, uvjerenja i modele ponašanja. Stječu dojam kako nešto znaju i u tom trenutku se uz racionalni um počinje razvijati i ego. Novi Tolteci uvjereni su kako se u razumijevanju procesa krije ključ za kasnije oslobađanje. Naravno, pripitomljavanje je nužno kako bi uopće mogli funkcionirati u ovom svijetu, no ono nas istovremeno opterećuje i ogromnom količinom pogrešnih pretpostavki.
Prošavši kroz proces pripitomljavanja, odrasli ljudi su na kraju preplavljeni gomilom neistinitih, konfliktnih i negativnih informacija koje im u mnogočemu blokiraju život. Ustvari, veliko je čudo kako uz toliko opterećenje i gubitak energije koji pri tome proživljavaju uopće mogu egzistirati. Pri tome, da stvar bude zanimljivija, ljudi gotovo nikada ne dovode u pitanje način djelovanja svoga uma i sadraja koji su u njemu pohranjeni. Umijeće svjesnosti jednostavno je učenje fokusiranja pozornosti na ono što nas tjera da mislimo i djelujemo. Na taj način stječemo dodatnu snagu i prestajemo samo slijepo reagirati na životne okolnosti. Ovladavanjem umijeća svjesnosti duhovni ratnici postaju sposobni donositi jasne odluke bez bilo kakve izvanjske uvjetovanosti.
Umijeće transformacije je u potpunosti vezano uz poduzimanje aktivnosti i iniciranju promjena. Na toj točci dolazimo u kontakt sa svim nepotrebnim i potisnutim sadržajima koje nosimo u umu. Isus je jednom rekao kako će nas istina osloboditi. Ova njegova izreka najbolje opisuje ovladavanjem umijećem transformacije. I duhovni ratnici zasigurno osjećaju strah i bijes, no oni svoje emocije ne potiskuju, i isto tako ne dopuštaju da ih one blokiraju. Oni percipiraju svoje negativne emocije i pri tome znaju kako one neće dugo trajati. Sve što u tom trenutku moraju učiniti je vidjeti što je stvarno, suočiti se s istinom, oprostiti, voljeti sebe i krenuti dalje. Opis je to istinske transformacije.
Postoje brojne nejasnoće kada ljudi govore o namjerama. Namjera za nove Tolteke nije nešto što želimo ili planiramo učiniti. Za njih je namjera sila koja dolazi iz praznine, iz Beskonačnog. Beskonačno, a to je ustvari život, koristi tu silu kako bi stvorilo sve što u našem svemiru postoji. Na taj način namjera nema nikakve veze s racionalnim umom. Tek u trenucima kada je ljudski um potpuno miran, kada smo potpuno prisutni u tišini znanja, tek tada možemo doći u kontakt sa silom namjere. Ta sila nešto ješto se može isključivo doživjeti, a ne nešto o čemu se može govoriti. Prepuštajući se životu duhovni ratnici se povezuju s namjerom Beskonačnog i na taj način slijede volju života. Kako bi to mogli ostvariti prije svega moraju imati posvemašnju vjeru u život i Duh. Ovladavanjem umijeća namjere život postaje vrlo jednostavan i iz njega nestaju svi napori i borbe. Na taj način ono što se u životu želi izjednačava se s onim što nam život donosi.
...