Potpisivanjem ove peticije izražavamo protest protiv skulpture Krista-Spasitelja postavljenog 11. studenoga 2011. godine na Cimatoriju, u prostoru pred katedralom u Trogiru. Skulptura je postavljena bez traženja dozvole općinskih vlasti. O tome nije bila prethodno konzultirana ni stručna javnost. Postavljanjem likovno neprimjerenoga spomenika na neprimjerenu lokaciju degradirana je povijesna i ambijentalna vrijednost trga, ali i povijesna jezgra grada Trogira koja uživa status zaštićene UNESCO-ve kulturne baštine. Kulturno vijeće grada Trogira oglasilo se priopćenjem ukazujući na neregularnost postavljanja i na neprimjerenost novog glomaznog „spomenika“ u komornom ambijentu Cimatorija gdje je na novom kamenom stupu postavljen kip od smjese poliestera i kamene prašine, odljev renesansnog kipa koji predstavlja Krista s dva mala anđela, vjerojatno djelo Nikole Firentinca. Originalni kip po kojem je izrađena kopija dugo je stajao na Trogirskom groblju van grada, potom pohranjen u Lapidariju Muzeja grada Trogira, odakle je, zajedno s drugim umjetninama odnesen na izložbu u crkvu sv. Ivana Krstitelja odakle više nikad nije vraćen. Nije poznato gdje je taj kip izvorno stajao, no bio je dugo zabačen i zapušten kao i mnogi drugi crkveni spomenici. Postavljanje spomenika izazvalo je negodovanje građanstva i stručnjaka, među kojima su: prof. dr.Ivo Babić, prof.dr. Zvonko Maković, prof. dr. Ivana Prijatelj Pavičić i prof. dr. Samo Štefanac sa Sveučilišta u Ljubljani, autor monografije o Nikoli Firentincu. Reagirale su i pojedine udruge, tako i Građanska inicijativa Split i Društvo turističkih vodiča Trogir. Pripremaju se također protestne akcije stručnih i civilnih udruga. O svemu ovome obavijestiti ćemo UNESCO. Tražimo također očitovanje Ministarstva kulture.
Mi dole potpisani tražimo uklanjanje neprimjerenog „spomenika“ s Cimatorija. Predlažemo da se ovaj novi „spomenik“ postavi na groblju u Trogiru gdje bi pristajao svojim dimenzijama; tamo se, uostalom, desetljećima nalazio originalni kip Krista-Spasitelja po kojem je izrađen odljev.

IZJAVA PROF. DR. SAME ŠTEFANCA, RED. PROF., ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI  FILOZOFSKOG FAKULTETA U LJUBLJANI POVODOM POSTAVLJANJA REPLIKE KRISTA UZAŠAŠĆA NA TRGU PRED TROGIRSKOM KATEDRALOM

Teza Igora Fiskovića o izvornom smještaju Nikolinog kipa iz 1487. na stup ispred katedrale (PPUD 41, 2005/2007) je interesantna i donekle moguća, međutim u samom članku nije dokazana: nema povijesnih izvora koji bi izravno dokazivali da je na groblju stajao upravo spomenuti kip. Tako to ostaje hipoteza, i sa stručnog gledišta je vrlo sporno postavljanje rekonstrukcije nečega što nije pouzdano dokazano na tobožno izvorno mjesto (prvobitna lokacija spomenika također nije utvrđena);
- prostor između katedrale i Cipikove palače, nekada groblje, danas nam se pokazuje kao jedan vrlo vrijedan diskretno barokiziran srednjovjekovni ambijent, koji ima - upravo zbog diskretnosti baroknog zahvata, koji se ograničuje na ogradu s piramidom na uglu - velike kvalitete, jer vizualno ne kolidira ni s fasadom katedrale ni s fasadom Cipikove palače te omogućava neometane poglede sa svih strana. Unošenje relativno velike skulpture i masivnog stuba na ovaj mali prostor i njegov smještaj u osovinu trga ispred glavnog ulaza u crkvu je vrlo problematičan i više puta bilo je već naglašeno kako on zaklanja Radovanov portal i Cipikovu palaču. Mogu dodati da smještaj stupa između prilaza na trg i glavnog ulaza u katedralu (koji je doduše rijetko otvoren) može smetati i nekim istaknutim crkvenim obredima kada se otvaraju glavna vrata i vrše procesije jer bi u tom slučaju predstavljao čak i fizičku prepreku za kretanje. Uz to vrijedi spomenuti da postavljanje Spasitelja ispred crkve na način da joj okreče leđa nije ni ikonografski opravdan, što također postavlja pod upitnik tezu da je stajao na ovom mjestu: vjerojatnije se čini da je u izvorima spomenuti stup stajao negdje sa strane ili čak uza samu fasadu crkve a ne na sredini;
- ni rješenje kao što vidimo danas nije uspiješno: budući da nema podataka o stupu (znamo da je bio iz mramora i da je u 17. stoljeću razrezan da bi njegovi djelovi bili  ugrađeni u oltar sv. Ivana) i njegovim dimenzijama, rekonstrukcija je plod čiste fantazije konzervatora i restauratora: odljev kipa stoji na masivnom stupu s kapitelom za kojeg nije jasno koji stil (ili razdoblje) imitira, a nije ni usklađen s bazom kipa: nije isključeno da je i prvobitno stup s kipom Krista bio neka improvizacija i dijelovi nisu bili usklađeni (sličnih slučajeva ima nekoliko), ali ako nemamo podataka kakva je to improvizacija bila, ne bi trebalo ići u rekonstrukciju s toliko špekulacije (čak i kad se kod nekih restauratorskih zahvata nađu dobro sačuvani dijelovi neke građevine iz starijeg razdoblja, ne ide se u rekonstrukciju dok nije utvrđeno da rekonstrukcije neće nanijeti štete kasnijim fazama na spomeniku);
- Nikolin kip Krista uzašašća nije slaba skulptura kako tvrde neki povijesničari umjetnosti: da danas ne djeluje uvjerljivo, kriv je način kako je prezentiran, jer je bio predviđen za nišu (i to trapezastu središnju nišu u Ursinijevoj kapeli) a ne za prazan prostor, pa je i stoga njegovo postavljanje na stup (i kad se radi o kopiji) problematično i zbog toga, jer donosi posjetiocu pogrešan utisak o sposobnostima ovoga vrsnog kipara;
- teško zamišljam koju zanimljivu priču će moći turistički vodići ispričati gostima, kako se pretpostavlja. Možda priču o jednoj ne najboljoj odluci trogirskih vlasti i konzervatora?
- što napraviti sada? Ništa nije još izgubljeno, dok stup ne postane u očima stanovništva integralni dio trogirskog uličnog inventara i dok njegovo postojanje ne bude postalo opravdanje za neke buduće zahvate koji bi nanijeli štetu "dalmatinskoj Firenci" kako bi trebalo ponekad nazvati Trogir. Najbolje bi bilo da se na trgu uspostavi izvorno stanje, a stup s kopijom kipa preseli na pogodnije mjesto: moglo bi to biti (kao što su neki već predložili) gradsko groblje, gdje je kip u društvu drugih Nikolinih djela preživio dugo vrijeme, a može se tražiti i neko drugo mjesto - možda gradski park, možda drugdje...

OTVORENO PISMO PAŠKA BILIĆA IZ SPLITA

Krist Spasitelj, odljev koji se porodio iz gumene opne kalupa s prigodnim stupom na koji je zalijepljen pred trogirskom katedralom   tek je jedan od vrhunaca koji je konzervatorska struka  dosegnula u svom vrludanju i igranju s najvrjednijom baštinom.

Iako je moguće da iza ove akcije  ne stoji cijela konzervatorska služba njihovi u ovom slučaju najodgovorniji, nadležni pročelnici i ostali sudionici  slave pobjedu nakon uspješnog posla a ostali se ne javljaju što je bila formula i dosadašnjih devastacija.

Vrijedne baštine imamo još uvijek vrlo mnogo, međutim imamo je sve manje dijelom i zbog ove, najnovije akcije  kojom se erozija stvarne baštine obilježava osobnim promicanjem, radosnim, osmjehom u podnožju pozitiva od dvokomponentne smole i agregata,  veličanjem lažnog koje nepodnošljivo zagađuje izvorno.

U raznim prostorima i vremenima  stradavali su različiti spomenici baštine, bilo je nemjerljivo gorih poteza, sjetite se Salone,  urbanih cjelina, nekropola, nepokretnih i pokretnih spomenika. Ovim nije napravljena velika šteta,  doduše s utučenim se novcem moglo popraviti nešto od stvarno ugrožene baštine, ali je u simboličkom smislu to jedan od vrhova koji se nalazi iznad snijega i leda u zoni u kojoj više nema ni kisika. Kako to da oni koji su školovani i plaćeni da prepoznaju i štite izvorno rade  baš suprotno predstavlja enigmu za mnoge bespomoćne promatrače koji za razliku od prvih imaju jednostavnu, ljudsku osobinu koja se zove osjećaj.

Umjesto poniznosti prema genijima prošlosti i čuvanja onog što je preostalo imamo lakoću igranja najodgovornijih koja proizlazi iz same nesretne forme službe  koja im  daje  mogućnost da slobodno manipuliraju vrednotama koje su stvorili istinski umjetnici  prošlosti.U svakodnevnom baratanju ovim inventarom stvarnih majstora kroz cijeli svoj radni staž, u ovakvim zatvorenim,  laboratorijskim uvjetima  vjerojatno s vremenom dolazi do stanične anomalije rasta na  divlje pa imamo izraslu  procjenu vlastite kreativnosti  koja  ih uzdiže u ravninu s umjetnicima ili štoviše iznad njih. Čvrsti, povijesni argumenti više nisu ni potrebni kad imamo kreativce na funkciji i ovu koncentraciju moći,  djelovanje po  svojoj volji bez sudjelovanja ostalih a to su ovlasti koje čak ni protomajstor katedrale nije mogao sanjati.

Ovo silovanje najljepšeg trogirskog eksterijera golemom plastičnom igračkom nije jednokratno, ovaj sramotni čin s predumišljajem je kontinuiran, obavlja se svaki dan i svaku noć, u svaku zoru i svaki suton pred očima građana. U ovom prizoru vjerujem mogu uživati (osim konzervatora) samo posjetitelji Las  Vegasa, lažnog grada bez povijesti koji je izmišljen u pješčanoj pustinji i odliven kopiranjem dijelova iz dječje slikovnice gradova.

 Kao posljednja nada u ovom slučaju postoji mogućnost reverzibilnosti tj. povratka na staro (što više nije moguće u brojnim ranijim zahvatima), međutim naoko spasiteljska misao za koju ćemo se odmah očajnički uhvatiti noktima, može se vrlo lako rastopiti i nestati u komponenti zvanoj vrijeme. Slično kao i na mnogim dosadašnjim primjerima nije isključeno da  se tek prirodnim odumiranjem i biološkom smjenom generacija  steknu uvjeti za bilo kakvu promjenu a željena  promjena  stvarno i dogodi.

Na kraju dragi trogirani za vašu utjehu, iako je to slaba utjeha  i mi splićani smo osuđeni od strane Konzervatora  i to doživotno, bez mogućnosti pomilovanja, na betonsku rivu, željezna vješala, u nastavku  i na plastičnu fontanu s garažicom ispod nje, u pripremi je i naš Spasitelj na Marjanu. Ova Presuda se  odnosi nažalost i na sve naše potpuno nevine potomke.

 Paško Bilić iz Splita

 PS

Ponekad se lampica upali tek na kraju pa tako i sad, moguće se radi o velikoj pogrešci u pisanju ovog teksta jer sve skupa je jednostavnije, potrebno je samo zbrojiti dva i dva. Naša sadašnja stvarnost nije prošlost, mi živimo u doba poslovnih odluka, marketinga i tržišta. Spasitelja trebaju mnogi ljudi, zapravo tko ga ne treba, trebaju ga mladi i stari, trebaju ga obitelji, gradovi, trebaju ga regije, Spasitelja trebaju  države, sad već i čitavi kontinenti a još malo pa i cijeli planet.

Osnovno svojstvo silikonske gume je da se beskonačno savija a kalupa da stalno porađa nove odljeve. Prvi odljevi Spasitelja u maloprodaji biti će uskoro na prometnici Trogir - Split s južne strane ceste, između gipsanog labuda i gipsanog lava a ispred vrtnog patuljka, za tri naručena jedan gratis, veleprodaja je u gospodarskoj zoni u Dugopolju, nazovite samo „Spasitelj“ doo. Neće vam biti žao.