Državno uređenje

Ustavom Republike Hrvatske, prihvaćanjem načela Europske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi iz 1992. godine stvoren je pravni okvir za razvoj lokalne i područne (regionalne) samouprave i njezinu veću neovisnost.

U Hrvatskoj postoje 21 jedinica regionalne samouprave (20 županija i Grad Zagreb, koji ima status grada i županije) i 549 jedinica lokalne samouprave (124 grada i 425 općina). Sukladno procesu decentralizacije, novi Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je stupio na snagu u lipnju 2001., ima za cilj osigurati jedinicama lokalne samouprave više poslova iz lokalnog djelokruga, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, prometnu infrastrukturu i kulturu.

Članovi predstavničkih tijela lokalne i područne samouprave biraju se tajnim glasovanjem, a izvršna vlast se uspostavlja u skladu s rezultatima izbora. Prema načelu supsidijarnosti, središnja Vlada ne može se miješati u ono što je u nadležnosti lokalnih i područnih vlasti. Jedinice lokalne i područne samouprave imaju pravo na vlastite prihode. Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave. U RH postoji određeni broj nerazvijenih ili manjih lokalnih zajednica, koji, zbognedostatka sredstava, imaju problema u normalnom funkcioniranju lokalnih tijela i institucija.

Pravo tijela lokalne i područne samouprave na sklapanje sporazuma među sobom ili s odgovarajućim lokalnim i regionalnim jedinicama drugih država, bez obveze da prethodno traže dopuštenje od države, osigurano je Ustavom i zakonima. Tako je potpisan određeni broj sporazuma između hrvatskih i stranih partnera, posebno u području prekogranične, međuregionalne i međuopćinske suradnje.