Geografija i priroda

Strogi rezervat je područje u kojem je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnošću. Zabranjena je svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode.

U Hrvatkoj su dva područja proglašena strogim rezervatima.

Hajdučki i rožanski kukovi

Hajdučki kukovi

Proglašeni su strogim rezervatom još 1969. godine. To je skupina stjenovitih vrhova Velebita od kojih su neki visoki i do 200 metara. Kukovi u sebi skrivaju fascinantne speleološke objekte, od kojih je svakako najjedinstvenija Lukina jama otkrivena 1992. godine, a u kojoj je 1994. godine pronađena dotad nepoznata životinja iz reda pijavica. Treba svakako spomenuti i Cerovačke pećine, proglašene geomorfološkim spomenikom prirode, te najljepši vrh u sjevernom Velebitu Veliki Kozjak (1629m), s kojeg se pruža fantastičan vidik na cijeli sjeverni i srednji Velebit.

Površina rezervata je 1220 ha. Nalazi se na sjevernom dijelu Parka prirode Velebit, a obuhvaća izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, međusobno odvojenih dubokim ponikvama i provalijama. Izgrađuju ih mlade paleogenske naslage sastavljene gotovo samo od vapnenačkih breca. Zbog trošenja i pucanja uvjetovanoga djelomično tektonskim, djelomično atmosferskim činiocima, te su naslage poprimile specifičan reljef izrazitog krša, tvoreći jedno od najneprohodnijih područja Velebita. Obilježavaju ih orijaške gromade bijelih vapnenačkih vrhova.

Međusobno su Hajdučki i Rožanski kukovi odvojeni Lubenovačkim vratima. Najistaknutiji Hajdučki kukovi su: Golubić (1658 m), Begovački kuk (1407 m), Jarekovački kuk (1328 m), Pavića kuk (1392 m) i Duića kuk (1460 m). Najistaknutiji Rožanski kukovi su: Gromovača (1675 m), Krajačeva kuk (1690 m), Pasarićev kuk (1630 m), Vratarski kuk (1678 m), Varnjača (1630 m) i Crikvena (1641 m).

Bijele i samarske stijene

Bijele stijene

Nalaze se u sklopu planinskog lanca Velika Kapela, u njegovom središnjem dijelu, jugoistočno od Mrkoplja. Proglašene su strogim rezervatom 1985. godine i predstavljaju jedinstven geomorfološki fenomen krasa uvjetovan tektonskim silama u doba nabiranja (Oligomiocen) te podlogom izgrađenom od uslojenih vapnenaca i gromadastih vapnenih breca ili krsnika. Priroda je tu stvorila najnevjerojatnije  i fantastične oblike u snježnobijelom kamenu, nadmašujući i dijela ljudskih ruku. Surova ljepota ovih stijena ostavlja jedinstven i nezaboravan doživljaj za svakog posjetitelja.

Vlada Republike Hrvatske