Iako je za prve ideje o napravi koja bi pomogla slijetanju na zemlju s veće visine zaslužan Leonardo da Vinci, njegovi nacrti nisu slični modernim padobranima niti isprobani. Faust Vrančić, hrvatski izumitelj koji je živio na prijelazu iz šesnaestog u sedamnaesto stoljeće, konstruirao je padobran oblikom i dimenzijama sličan onima kakve i danas upotrebljavamo. Koristio je platno raspeto na pravokutni okvir i uspješno demonstrirao njegovu primjenu skokom s tornja u Veneciji 1617. (da se skok nepobitno dogodio svjedoči i knjiga koju je napisao engleski biskup John Willkins (1614.-1672.), tajnik Kraljevskog društva u Londonu, samo 30 godina nakon skoka). Svoj izum Vrančić je nazvao Homo Volans (lat. leteći čovjek), i objavio ga u svojoj knjizi izuma Machinae Novae. 

Prije nego što se praktično počeo primjenjivati, padobran je mnogostruko unaprjeđivan kroz stoljeća. Pojava balona na vrući zrak i plinove lakše od zraka ubrzala je razvoj padobrana kao sredstva sa spašavanje i spuštanje tereta. Tijekom Prvog svjetskog rata padobran se počeo masovno primjenjivati za spašavanje pilota. Danas se padobrani koriste i u rekreativne svrhe, u više raznih sportova i razonoda na otvorenom.