Na površini od 96 km2, uz istočnu obalu Jadranskog mora pa do najviših vrhunaca Velebita, Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753 m), obilje je mnogobrojnih prirodnih osobitosti i fenomena, radi kojih je čitavo područje proglašeno nacionalnim parkom 1949. godine. S pravom, jer ovo je prostor jedinstvenog i neobičnog dodira mora i planine, bogat šumama bukve i crnog bora, dubokim kanjonima okomito urezanim u glavni greben Velebita, krškim oblicima, jedinstvenim krškim reljefom s brojnim špiljama i jamama.
Ulazni, kanjonski dijelovi Male i Velike Paklenice, jedan su od temeljnih fenomena zbog svojih geoloških, hidroloških, krških, florističkih i faunističkih osobitosti.
Na prostoru od morske obale pa do najviših vrhunaca Velebita raste oko 800 biljnih vrsta. Od toga je 40-ak endema, biljaka uske rasprostranjenosti, većinom ograničene na Velebit ili Dinaride.
Na prostoru Parka se može izdvojiti 20 tipova staništa. Najbrojnija skupina po broju vrsta, pa prema tome i broju primjeraka, su svakako kukci, s mnogo endemičnih i zaštićenih vrsta.
Nacionalni park "Paklenica"
Državno uređenje
Gospodarstvo i poslovanje
Geografija i priroda
Znanost i obrazovanje
Kultura i umjetnost
Povijest i Domovinski rat
Sport
Gradovi i županije
Županije
Gradovi
Društvo i narod
Karte Hrvatske