Hrvatsko društvo katoličkih novinara se po šesti put uključuje u nacionalnu manifestaciju „Noć knjige“. Program će se održati u Kapucinskom samostanu sv. Mihaela arkanđela, Kapucinska 47, Zagreb-Dubrava u utorak, 23. travnja 2024. s početkom u 19.30 sati.
Kao i ranijih godina, bit će predstavljena izdanja čiji su članovi Društva autori, urednici ili prevoditelji. Sudjeluju Marija Belošević, Damir Borovčak, Dražen Janko, Andelko Zdeslav Kaćunko, Nikola Kuzmičić, Vlatko Marić, Sanja Nikčević, Josip Sanko Rabar i Brane Vrbić. Program će glazbeno obogatiti Slavko Nedić, a modelirati Ivana Šimunić.
U organizaciji Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, u ponedjeljak, 25. ožujka 2024. u dvorani „Bl. Alojzija kard. Stepinca“ HKS-a održan je okrugli stol s temom „Povjerenje u medije i dezinformacije o vjerskim temama“. Okrugli stol dio je projekta „KAT – Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“ koju spomenuti sveučilišni odjel provodi u partnerstvu s Hrvatskim katoličkim radijem, Hrvatskim društvom katoličkih novinara i samostalnim novinarom Ivicom Zadrom, a uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija u okviru projekta EU „NextGenerationEU“. Ova tema je privukla medijske djelatnike iz različitih medija, ali i studente, poglavito novopokrenutog predmeta posvećenog medijima i dezinformacijama.
U ime domaćina rektora HKS-a, prof. dr. sc. Željka Tanjića, okupljenima se obratio prof. dr. sc. Danijel Labaš, pročelnik Odjela za komunikologiju HKS-a. Labaš je podsjetio na Poruku Pape Franje za 52. Svjetski dan društvene komunikacije 2018. „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Lažne vijesti (fake news) i novinarstvo mira“. U tom vidu je izrazio nadu, da će i ovaj okrugli stol doprinijeti boljem razumijevanju na koji način „lažne vijesti“, tj. dezinformacije dovode u zabludu svoje korisnike kako u političkom, gospodarskom, kulturnom, tako i vjerskom pogledu, jer naglasio je Labaš „te su prijevare nekada teže, a nekada nešto lakše prirode, premda je njihov krajnji cilj, bez obzira na njihovu ‘težinu’ uvijek negativan, nemoralan i neprihvatljiv“. Nastavljajući osvrt na spomenutu Papinu poruku, pročelnik je posvijestio, kako se njom „Papa Franjo obraća svakome od nas, ističući kako je svatko dužan suprotstaviti se lažima, što nije laka zadaća, jer u širenju dezinformacija često se namjerno pribjegava ‘uvijenom govoru i retorici koja suptilno dovodi u zabludu, a katkad se koriste i sofisticirani psihološki mehanizmi’. Zbog toga nam je svima potreban medijski odgoj za medijsku pismenost“.
Na kraju svoga obraćanja, dr. Labaš je podsjetio na znakovitost dana održavanja ovog događanja. Naime, blagdan Blagovijesti je i Dan Odjela za komunikologiju HKS-a. No, kako se blagdan ove godine prebacuje u vrijeme nakon Uskrsa, tako će se i službena proslava Dana odjela održati 11. travnja, te je sve pozvao da se pridruže profesorima i studentima.
Voditeljica projekta KAT, doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša je uvodno predstavila sam projekt i njegove ciljeve, a potom rezultate istraživanja povjerenja hrvatskih građana u medije s naglaskom na vjerske teme. Istraživanje je za potrebe projekta provela agencija Hendal metodom online ankete u siječnju i veljači ove godine na uzorku od 600 ispitanika, punoljetnih građana Republike Hrvatske. Rezultati nam pokazuju, da kada je riječ o informiranju o vjerskim temama, 28% se informira kroz bogoslužja, 25% kroz razgovore s članovima obitelji, 23% putem internetskih portala, 20% kroz razgovore s prijateljima i kolegama, do 35% ispitanika se uopće ne informira o vjerskim temama. Valja naglasiti, da se na uzorku 18,5% ispitanika izjasnimo agnosticima, odnosno ateistima. Glavni mediji za praćenje tema su TV općenito (26%), radio i internet (16%), HKR-HKM (11%) i Glas Koncila (10%). Na pitanje koje vjerske medije poznaju, ispitanici su odgovorili Glas Koncila (33%), HKR-HKM (32%) i Laudato TV (23%).
Na okruglom stolu sudjelovali su glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija i Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, glavna urednica Laudato TV Ksenija Abramović, urednik i voditelj nekoliko emisija unutar religijskog programa HTV-a Domagoj Puškarić i glavni urednik portala Bitno.net doc. dr. sc. Anto Mikić.
U osvrtu na istraživanje, Siniša Kovačić je rekao, kako je razumljivo da je radio medij od povjerenja, jer se ljudi vežu za određeni program, voditelja, pa time daju povjerenje. No, kad je riječ o portalima, povjerenje je manje, jer su se mnogi „opekli“ senzacionalističkim naslovima, pa s oprezom pristupa takvim sadržajima. Izrazio je radost što HKR-HKM uživa povjerenje, te podsjetio kako ovom mediju nije cilj samo informiranje, već i evangeliziranje i katehiziranje. Novinarima pak, koji djeluju u katoličkim medijima, prema njegovom mišljenju to nije samo posao, već i poslanje.
Na činjenicu da su internetski portali najveći izvor informacija, no ipak ne uživaju veliko povjerenje, Anto Mikić je ustvrdio, kako je tomu uzrok postojanje „šume portala i kvaziportala“. Uvjeren je, da kad bi se pitalo za pojedinačne portale, stupanj povjerenja prema nekom konkretnom portalu bio bi veći. Uspoređujući podatke povjerenja u tzv. tradicionalne medije, Mikić je naglasio kako su korisnici svjesni da iza njih stoji cijeli sustav koji ima mehanizme provjere istinitosti informacija. Konkretno govoreći o Bitno.net, podsjetio je kako je taj portal nastao kao neformalna laička inicijativa, a povjerenje čitateljstva je stekao dugogodišnjim provjerenim informiranjem. Svjestan je, kako su portali u očima današnje mlade generacije „tradicionalni“ mediji, jer oni teže kraćim i bržim informacijama koje nalaze na drugim medijima.
Nastavljajući se na prethodnika, Ksenija Abramović je rekla, kako postoji predodžba da su televizijski gledatelji starija populacija. „Da bismo došli do mlađih ljudi, mi koristimo sve što postoji na društvenim mrežama.“ Složila se, da je mladima informacija na portalima predugačka. Stoga, da bi se došlo do mladih, potrebno se prilagoditi. No, upozorila je, kako određena forma vijesti ide na određenu platformu i to će tako ostati, jer da bi vijest bila cjelovita, ona tako mora biti i obrađena. „Nama je definitivno u postulatu iznošenje istine kao vjerskom mediju. Ne samo izvještavati istinito, nego i reagirati brzo, jer često u kriznim situacijama vjerski mediji reagiraju presporo, čime se ‘suprotnoj’ strani daje prostor za manipulaciju. Radio, televiziju, portale potrebno je koristiti za promicanje cjelovite informacije, dok su manje forme pogodne da se publika upozna i uputi gdje može više saznati o nekoj temi“.
Iz perspektive tiskanog medija, Branimir Stanić je naglasio kako je Glas Koncila u prepoznatljivosti medija, jedan od najčešće spominjanih. Gledajući na usporedbu „popularnosti“ portala i tiskanih medija, Stanić je upozorio na važnu činjenicu: informacije na portalima besplatne, a Glas koncila plaća. U tom je kontekstu podsjetio, kako je u Hrvatskoj uvriježeno pravilo, da mediji moraju biti besplatni, iz čega slijedi djelomični odgovor zašto se toliko informira preko raznih digitalnih platformi. Govoreći pak o povjerenju koje uživa ovaj katolički tjednik, Stanić je rekao, da čitatelji očekuju od uredništva da odabere ono što je vrijedno, kako oni ne bi lutali bespućima digitalnih sadržaja, te u konačnici da ta informacija bude potpuna i provjerena. To je potkrijepio činjenicom, da svakodnevno u uredništvo dolazi mnoštvo pisama čitatelja.
Domagoj Puškarić je iz perspektive HTV kao javnog medijskog servisa pojasnio kako se prenose informacije o različitim vjerskim temama. Naglasio je, kako je potrebno da informacije koje se prenose budu točne, a opet razumljive ljudima. Problem je kod tjednih emisija, jer ne postoji mogućnost promptnog reagiranja, a k tome ograničenost vremenom (25′) diktira i što konkretno odabrati od događanja, pa je kreiranje takve emisije uistinu izazov.
Sudionici okruglog stola složili su se, kako najave pojedinih tekstova, priloga i emisija, katolički mediji ne smiju pribjegavati senzacionalističkim naslovima, koji bi mogli biti i manipulativni, te kojima bi publika pomislila da se nastoji ‘prodati’ nešto neistinito, nemoralno, negativno, već je cilj oplemeniti, donijeti pozitivan, istiniti sadržaj.
Dotaknuta je i tema influensera i njihove prisutnosti u katoličkim medijima. Anto Mikić je ustvrdio, kako su oni zanimljiva pojava od koje ne treba zazirati. Normalno, ukoliko se radi o pozitivnim influencerima. Bitno.net pokušava ignorirati one za koje smatra da čine štetu, „jer ima i takvih“. Naglasio je, kako katolički mediji ovise o aktivnosti, ali i ugledu Crkve, pa slijedom toga, ukoliko ljudi imaju slabo povjerenje ili sve slabije u Crkvu, imat će i sve slabije povjerenje u katoličke i vjerske medije. „U tom kontekstu prepoznati nekog mladog koji okuplja, i još k tome poznaje tajne zanata novih medija, uvijek je zanimljivo“ dodao je Mikić. Ksenija Ambramović je mišljenja, kako katolički mediji ne bih trebali stavljati u prvi plan influencera, već događaj koji on organizira. Prema riječima Siniše Kovačića, HKM prati one influencere koji koriste taj medij za odgoj.
Nadalje, bila je riječ i o dezinformacijama, njihovoj učestalosti poglavito kad je riječ o vjerskim temama u hrvatskom medijskom prostoru i kako se boriti protiv njih. Odgovarajući na to pitanje, Siniša Kovačić je istaknuo posljednji primjer koji je „uzburkao“ hrvatski medijski prostor, a riječ je o Cvjetnici u Vatikanu i činjenici da Papa Franjo nije održao homiliju. U tom vidu, u rubrici „Glas istine“ objavljen je tekst kojim se argumentirano odgovara na razna pitanja koja su svjetovni mediji problematizirali u svojim napisima. Ksenija Ambramović je naglasila, kako „Svjetovni mediji vrlo brzo i lako pošalju dezinformaciju, a naša reakcija na to ima prizvuk branjenja. Definitivno moramo reagirati brzo. Mnogi imaju povjerenje u nas. Mi moramo biti u stanju doći do stručne osobe koja će dati pravu informaciju i ne pustiti vremenu da radi protiv nas“. Anto Mikić je upozorio „krajnji cilj dezinformacija nije da ljudi ne povjeruju laži, nego da ljudi više ničem ne vjeruju. Cilj je posijati nepovjerenje i da se ljudi na ništa ne mogu osloniti. Stoga je potrebno sačuvati oaze dobrog, pozitivnog, kvalitetnog, profesionalnog novinarstva, da ljudi imaju neki orijentir. U konačnici, to ne bi trebao biti cilj pojedenih medija, nego cijeloga društva, jer ukoliko dopustimo da uistinu ljudi u našem društvu više nikomu ne vjeruju, mi ćemo izgubiti temelj na kojima počiva naš sadašnji način života. Demokracija, među ostalim, ne može postojati, jer preduvjet je da postoje informacije koje kolaju i kojima je ljudi vjeruju. U protivnom će rezultat ukupnog društva biti, da će se urušiti sve institucije.“ Podsjetio je i na potrebu prepoznavanja sudionika na društvenim mrežama koji izgledaju kao katolički, predstavljaju se kao vjerski, međutim neka ishodišta tog vjerskog „kvazi novinarstva“ odudaraju od učenja Crkve. Takvi svojim napisima mogu imati dugoročno veće posljedice na unutarnji život Crkve i vjerničkog identiteta, nego neki vanjski. Stoga treba uložiti napore da se ne nasjeda, jer oni su često manipulativniji.
U kratkom osvrtu na utjecaj razvoja tehnologije i posljedice za prepoznavanje istinite informacije, Ksenija Abramović je ponovila, kako vjerski mediji moraju birati vjerodostojne izvore. S druge strane ne smije se dozvoliti uvući u rat na društvenim mrežama, već se argumentiranim činjenicama osvrnuti na izneseni problem. Podsjetila je i na riječi sv. Maksimilijana Kolbea koji je svoju subraću poticao na važnost izgradnje katoličkih medija, jer bez njih ma kakve crkve bile, bit će prazne. Siniša Kovačić je posvijestio potrebu kritičkog promišljanja.
Na kraju su sudionici okruglog stola, poglavito obraćajući se prisutnim studentima iznijeli savjete kako se boriti protiv dezinformacija u novinarsku. Anto Mikić je poručio „sva moć medija je u rukama njihove publike. Nemojte čitati ono što smatrate da nije dobro. Nemojte čitati one medije koji iznose neistinu, jer ako ih svi prestanete čitati oni će ili propast ili će se morati popraviti.“ Domagoj Puškarić pak savjetuje, da je pri „konzumiranju“ informacija važno ne biti ishitren. „Dajte si vremena, ne samo preletjeti preko teksta, već i ponovno pročitati ukoliko se ne razumije. Također u razumijevanju pomaže razgovor s kolegama, jer i to je dobra predispozicija da se informacija bolje nakorijeni“. Ksenija Abramović je još jednom naglasila „nemojte se dati uvući u bespotrebne ratove na društvenim mrežama. K tomu važno je razlučivanje, koristite se autentičnim izvorima, nema ih puno. Ukoliko komentirate na društvenim mrežama oboružajte se činjenica, a nikako mržnjom“. „Novinarstvo je slobodno zanimanje, samim time svatko od vas, nas, može biti novinar, može biti kreator informacije, dezinformacije, manipulacije i dok god je to tako, postoje alati koji će spriječiti dezinformacije. No, na nama je izbor“, rekao je Siniša Kovačić, a Branimir Stanić dodao kako je uvijek potrebna doza „pozitivna sumnja“.
Tekst i foto: Marija Belošević
Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
U sklopu projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT)“ održavaju se brojne edukacije za maturante katoličkih gimnazija s pravom javnosti u Hrvatskoj o prepoznavanju dezinformacija.
Edukacije su do sada održane u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, Katoličkoj klasičnoj gimnaziji u Virovitici, Katoličkoj gimnaziji u Požegi, Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. u Zadru, Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku, Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji don Frane Bulić u Splitu, Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Dubrovniku te Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.
Razgovor o dezinformacijama izazvao je interes učenika koji u svakodnevnome korištenju medija, osobito društvenih mreža nailaze na različite oblike pogrešnih informacija i dezinformacija. Na edukacijama se maturantima govorilo o informacijskom poremećaju u kojemu je publici teško razlikovati vjerodostojnu od obmanjujuće ili lažne informacije. Takvo okruženje potiče nepovjerenje u tradicionalne medije i druge institucije. Učenici su naučili razlikovati misinformacije (pogrešne informacije koje se prezentiraju kao činjenice, a koje nisu stvorene s namjerom nanošenja štete) i dezinformacije (lažne, netočne ili zavaravajuće informacije, koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu javnosti ili radi stjecanja profita). Predavači s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta upoznali su maturante s obilježjima dezinformacija te naglasak stavili na uporabu digitalnih alata u stvaranju lažnih informacija: cheapfakes i deepfakes te na klikbejt varke, odnosno mamilice. Kako bi prepoznali dezinformacije, savjetovali su predavači, potrebno je proučiti impresum, domenu i izgled stranice, potom izvještavanje drugih medija o istom događaju i poštivanje temeljnih novinarskih pravila. Treba, također, pripaziti na fotografije i snimke jer veže li se fotografija uz različite teme, vjerojatno nije pouzdana, upozoreno je na edukacijama. Kroz edukacije se maturantima posebno posvijestila važnost medijske pismenosti, odnosno kritičkog promišljanja medijskih sadržaja.
Sa ciljem suzbijanja dezinformacija u hrvatskome medijskome prostoru, Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture financiraju provedbu projekata „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“ u sklopu mjere „Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka“, a koja se provodi u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Projekt je službeno počeo 1. rujna 2023. i traje do 28. veljače 2025. godine.
Tekst: Silvana Burilović Crnov
Foto: www.fra-gimnazija-sinj.com
Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Predavanje prof. Barščevskog o etičkim izazovima umjetne inteligencije
U okviru godišnje skupštine Hrvatskoga društva katoličkih novinara, u četvrtak 14. ožujka 2024. u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu, predavanje s temom „’Dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno’ (Post 3,6) – čovjek pred etičkim izazovima umjetne inteligencije“ održao je izv. prof. dr. sc. Taras Barščevski.
Polazeći od Poruke pape Franje za 57. Svjetski dan mira (1. siječnja) „Umjetna inteligencija i mir“, te Poruku za 58. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (12. svibnja) „Umjetna inteligencija i mudrost srca. Prema uistinu ljudskoj komunikaciji“, predavač je uvodno naglasio, kako je ova tema „ne toliko teška, koliko je široka“.
Pojašnjavajući naslov predavanja za koji je uzet citat iz Knjige Postanka, rekao je „Eva je uzela plod i dala Adamu, što je bio razlog zašto su bili istjerani iz raja. Umjetna inteligencija izgleda tako, ali ne znam da li će nas koštati života. Teme i pitanja povezani s umjetnom inteligencijom svakim danom postaju ne samo sveprisutniji među znanstvenicima i stručnjacima u sferi tehnologija, nego i u različitosti svojim učenjima. Sveprisutnost umjetne inteligencije stvara nove izazove i prilike. No, sa sobom nosi značajne rizike koje mogu imati dalekosežne posljedice, uključujući prijetnje privatnosti, psihičkom zdravlju i obiteljskim odnosima, povećanje društvenih ekonomskih nejednakosti kao i potencijalno zlouporabu u nadzoru i vojnim primjenama, što bi moglo dovesti do tragičnih posljedica kako za okoliš i ljudski habitat, tako i za sam ljudski život.“ U tom je vidu predavač posvijestio kako svjedočimo velikom doprinosu tehnologija povezanih s umjetnom inteligencijom, koja uvelike olakšavaju i ubrzavaju mnoge svakodnevne aktivnosti, podižući kvalitetu života na višu razinu.
U središnjem dijelu predavanja ukazao je na odnos Crkve prema umjetnoj inteligenciji. „Pred sve većim utjecajem umjetne inteligencije na svakodnevni život, ali i pred promjenama paradigmi ljudskog života, Crkva ne može ostati po strani, nego je pozvana dati svoje svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi, navještajući evanđelje spasa. Pred sve rasprostranjenijim osjećajima, ravnodušnosti i nemoći, ona mora posvjedočiti svoju vjeru u Boga ‘koji je tako ljubio svijet, koji je dao svoga Sina i prvorođenca, da ni jedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’. Pred razočarenjem i apokaliptičkim scenarijem kraja svijeta, ona je pozvana probuditi u ljudima sigurnost, nade u Božji, i bolji svijet. Pred bešćutnošću na boli stradanja drugih, hladnoćom ekonomskih računica, egoizmom, Crkva je pozvana pokazati milosrđe i ljubav, nadahnuti istinu.“
U tom kontekstu je spomenuo i etičke principe umjetne inteligencije, te je podsjetio na doprinos ovome pisaca znanstvene fantastike i filmskih režisera koji svojim djelima imaju određeni utjecaj na stvaranje predodžbe o budućnosti svijeta, te ulozi u njemu umjetne inteligencije, te interakcije između ljudi i robota. „Sve što čovjek zamisli izgleda ostvarivo, no svako ostvarenje sa sobom vuče i konkretne posljedice, koje mogu biti ne samo ozbiljne i nepovratne, nego razarajuće i smrtonosne za pojedinca, ali i za cijelo čovječanstvo i svijet. Upravo zato, više nego ikad, svjesni smo potrebe etičkih principa u razvoju umjetne inteligencije, jasnim pravilima za njeno korištenje, no također i teškoća u njihovoj izradi, a posebice u primjeni.“ Stoga, upravo „Crkva kao majka i učiteljica, koja okuplja ljude iz svakog vremena i plemena i puka jezika, ne može po svojoj naravi kao sakrament najprisnijeg sjedinjenja ljudi s Bogom i jedinstva ljudskoga roda, te znak i sredstva potpuno ostvarenja tog jedinstva u budućnosti, ostati po strani tamo gdje se stvara nova slika čovjeka i tamo gdje se kroji budućnost čovječanstva i zemlje“, jer, nastavio je predavač „za razliku od iskrivljenog mišljenja, da je Crkva neka zaostala institucija koju je pregazila vrijeme, koja ograničava čovjeka i opće razvoj društva, u stvarnosti ona je oduvijek išla u korak s vremena, tražeći uvijek najbolja, često i inovativna rješenja za propovijed i širenje evanđelja, imajući uvijek na umu svoju misiju naučavati, posvećivati i upravljati, a tako i dobro svakoga pojedinca i cijele ljudski zajednici“.
Pojasnio je, kako je stav Crkve prema umjetnoj inteligenciji kao i prema novim tehnologijama, „produžetak zauzimanja i nastojanja Crkve oko razvoja i napretka svega što je dobro i Bogu milo, ne samo kroz primjenu svakodnevnom životu novih izuma, nego ponajprije kroz inkulturaciju i evanđelja povijesti, no uvijek s veoma izričitom brigom za dobrobit cijelog čovječanstva i svakog čovjeka, a posebice onih najpotrebitijih i najsiromašnijih. Crkva je danas svjesna da je čovječanstvo ušlo u novo doba, u kojim je umjetna inteligencija sve prisutnija u svim aspektima svakodnevnog života, te da se tehnologijom doskočilo u nebrojnim nevoljama koje su mučili i sputavale ljudsko biće“.
Nadalje, prof. Barščevski je podsjetio, kako je prvi papa, koji je u jednom svom govoru upotrijebio riječ robotika bio Ivan Pavao II.. On je još 1987. biskupima iz Piemonta u povodu Adlimina apostolorum ukazao na važnosti svijesti „o društvu koje se mijenja i postaje tehnološki naprednije, što je preokret za koji ne znamo kamo će odvesti i kada će završiti.“ „Tehnika utječe na ekonomiju koja je postala znanost te zahtjeva autonomije od politike i etike. Nekoliko godina kasnije, 1990. Ivan Pavao II. govori o umjetnoj inteligenciji. Papa Benedikt XVI. također je jednom spomenuo umjetnu inteligenciju, no najčešće o njoj govori Papa Franjo, što je normalno zato što upravo u ovih posljednjih deset godina vidimo i najveći razvoj. U tom je vidu predavač rekao kako od 31. siječnja 1987. imamo 26 papinskih tekstova: od toga osam Ivana Pavla II., jedan Benedikta XVI., te 17 pape Franje. Uz to, imamo i druge prinose Papinskih akademija o umjetnoj inteligenciji. „Ako malo bolje proanaliziramo sve te dokumente i izjave vidimo da etičko pitanje nije uvijek bilo u središtu, nego se više pažnje posvećivalo crkvenom nauku o čovjeku i njegovom komuniciranju društva koje se mijenja.“ Govoreći o etičkim načelima, predavač je naglasio kako i Sveta Stolica ističe važnost inkluzivnosti, transparentnosti, sigurnosti, jednakosti, povjerljivosti, pouzdanosti. Tu vidimo veliki izazov, jer ta načela nalazimo u etičkim smjernicama različitih IT kompanija. Sveta Stolica se posljednjih godina veoma aktivno pridružila tim nastojanjima za bolju regulativu, te je ukazao na dokument „Rome Call for AI Ethics“ koji je nastao u Papinskoj akademiji za život s naglaskom na algor-etiku, a početkom prošle godine su ga potpisali predstavnici triju abrahamskih religija.
Etičke smjernice su dosta ograničene, one proizlaze iz spoznaje da je potrebna regulativa. U tom je vidu podsjetio, kako u Poruci za Svjetski dan mira papa Franjo prvi put govori o regulativi. „Dakle, da moraju biti neka ograničenja, i ako se ona prekorače, da mora biti neka institucija koja će kazniti. No, problem je u tome, što su danas kazne novčane“.
Prof. Barščevski je podsjetio i kako je Crkva napravila Magisterium AI na nekoliko jezika u koji je uneseno nekoliko tisuća dokumenata Katoličke Crkve koje citira u odgovorima.
Na pitanje gdje se nalazi izazov, naglasio je, kako on nije toliko u stvaranju etičkih smjernica, tj. donošenju regulativnih okvira za umjetnu inteligenciju, već ponovno otkrivanje sebe kao Božje slike. „Stvarajući i razvijajući umjetnu inteligenciju čovjek na nju reflektira sliku koju ima o sebi, i svojoj ulozi u svijetu koja nikada ne može biti potpuna, ako se izostavi čovjekova transcendencijalna dimenzija, a to je njegov odnos s Bogom.“
U zaključku je prof. Barščevski još jednom naglasio, kako etičke smjernice možemo uvidjeti u spoznaji neizmjerne mogućnosti čovjeka koje moraju biti kontrolirane, usmjerene, inače čovjekovo postignuće u sferi razvoja umjetne inteligencije može postati prijetnja za njegov opstanak. Biblija pak je svjesna čovjekovih mogućnosti, i njegova poziva da upravlja stvorenim, te da ostvari samoga sebe kao Božju sliku, ali i njegovih ograničenja i slabosti, te neizbježivosti kobnih posljedica pogrešnih odluka i djelovanja. U isto vrijeme, Biblija s puno većim povjerenjem gleda na čovjeka, i optimističnije vidi njegovu budućnost. Pokušaj stvaranja neke super inteligencije, kao krune prožimanja čovjeka i stvorenoga razotkriva unutarnju ljudsku tjeskobu i čežnju za životom koji nije ljudski, za Bibliju je to jasan oblik idolopoklonstva unaprijed određen na propast. No, čovjek je vredniji od svih svojih tvorevina, jer je živ, a one nisu, zato što ga je Bog pozvao da bude dionikom, Njegova vječnog života i Njegove božanske naravi.“
