Ja sam trs

Čitanja: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8

Proljeće je lijepo godišnje doba. Makar je ove godine počelo čudno i prevrtljivo, ipak u proljeću doživljavamo obilje boja i raskoš cvijeća. A baš je dobro primijetiti ljepotu prirode u ovo doba.

Priroda nam pokazuje kako ni najljepša i najšarenija cvatuća grana ne daje ploda ako se otkine s debla. Niti jedna grana ne može živjeti sama za sebe. Nedostaje joj vitalnost. Ne dobiva ju od sebe, nego od stabla. Samo dok ostane povezana sa životnom strujom koja izvire iz debla, zelenit će se i cvjetati.

To vrijedi i za trs s kojim se Isus uspoređuje. Nijedna loza sama od sebe ne donosi plod. Loza izlazi iz trsa. To joj daje životnu snagu. I svaka loza koja je čvrsto pričvršćena za trs raste, daje grožđe kao plod.

Poput loze, ni mi ljudi ne donosimo plodove u svojim životima, da tako kažem, automatski, nego samo ako ostanemo povezani s Kristom trsom. Isus danas govori o toj živoj povezanosti, o snazi i životu koji izvire iz njega. Nastavi čitati Ja sam trs

Dobri pastir

Čitanja: Dj 4,8-12; Ps 118; 1Iv 3,1-2; Iv 10,11-18

Na nedjelju Dobrog Pastira, Crkva pred nas stavlja čitanja koja posebno ističu dvije stvarnosti: snaga imena Isus i poslanje njegovih učenika. Prvo čitanje svjedoči o snazi Isusova imena: „Doista, nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kojima se mogu spasiti” (Dj 4,11–12). Kažu stari Latini: „Nomen est omen” – ime je znak. Zašto je toliko moćno Isusovo ime?

Odgovor nas vodi do evanđelja. Za sebe Isus kaže kako mu nitko ne oduzima život, već ga on sam od sebe polaže. Nitko ga nije natjerao da bude mučen i ubijen za nas. On dobrovoljno prihvaća smrt radi nas. Snaga leži u slobodnoj volji, u odabiru da ja nešto od sebe dajem najvrjednije. Isus je dao svoj život! Zbog toga ga je Gospodin uskrisio i darovao mu „ime nad svakim imenom”. To ime i danas daje snagu koja pridiže, ozdravlja i daje na koncu vječni život.

Na drugom mjestu u evanđelju Isus kaže kako „veće ljubavi nema od ove, da tko svoj život položi za druge”. Postavlja najveći ideal ljubavi: dati život za drugog, dobrovoljno! Stoga je za nas katolike važno Isusovo ime. Naš život postaje posvećeniji ako ga se spominjemo svaki dan, u svemu što činimo i radimo. Pozvani smo svaki dan obraćati se Gospodinu po njegovu Sinu iskrenim riječima. „Prati nas, Isuse; štiti nas; tebi predajemo ovaj dan; s tobom idem na posao; posveti naše tijelo, neka bude hram Duha Svetoga; daj nam da živimo sveto; ne daj da nam duša padne pod utjecaj Zloga.”: samo su neke od brojnih molitvica u kojima možemo svaki dan zazivati Isusovo ime za vlastito posvećenje, ali i na dobro drugih. Nastavi čitati Dobri pastir

Uskrs zahtijeva vrijeme

23Čitanja: Dj 3,13-15.17-19; Ps 4,2.4.7.9; 1Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48

Događaji nakon Isusove smrti odvijaju se brzo:

Tijelo se ne može pronaći. Žene prijavljuju prazan grob. Petru se javlja živi čovjek. Učenici iz Emausa govore o pješačenju s NJIM, razgovoru o Svetom pismu i prepoznavanju pri lomljenju kruha.

Usred toga sam Isus dolazi među njih.

“Zašto ste tako uzrujan?” pita Isus. I: “Zašto dopuštate da se takve sumnje pojave u vašim srcima?”

Zatim im pokazuje svoje ruke i noge i kaže: “Ja sam.”

A o učenicima kaže: “Bili su zadivljeni, ali od radosti još uvijek nisu mogli vjerovati.”

U početku je sve tako neočekivano, tako šokantno, jednostavno nevjerojatno. Dug je put od malodušnosti do radosti i od sumnje do uskrsne vjere. Uskrs zahtijeva vrijeme.

Uskrsna izvješća postala su nam gotovo prirodna jer ih tako često slušamo.  Ako želimo da nas ova izvješća probude i potresu, onda moramo prihvatiti zastrašujuću šutnju, zbunjenost i nevjeru učenika na Veliki petak.

Moramo ući u tamu groba i izdržati pustinju Velike subote. To je pustinja Božje odsutnosti, tišina smrti, smrt napuštenosti i odvojenosti, smrt kao slijepa ulica i kraj svega života. Smrt na križu također je bila raspeće svih zemaljskih nada učenika. Nastavi čitati Uskrs zahtijeva vrijeme

Nedjelja Božjeg milosrđa – bijela nedjelja

Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31

Uskrs traje 50 dana – do Duhova. Prvih osam dana nakon Uskrsa čine takozvanu vazmenu osminu. Slavi se liturgijski poput svetkovine i završava danas, “osam dana kasnije”, na 2. vazmenu nedjelju, osminu Uskrsa.

U ovom pouskrsnom tjednu u pracrkvi su se održavala svakodnevna euharistijska slavlja u kojima su sudjelovali novokrštenici –kršteni na vazmenom bdijenju – u svojim bijelim haljinama koje su nosili cijeli tjedan. Na kraju tjedna bijela je odjeća skidana. Zbog toga je ova nedjelja dobila naziv “Bijela nedjelja”.

Ovu nedjelju u mnogim župama se često slavila i još se uvijek slavi prva pričest djece. – I mnogi od nas, vjerojatno većina nas, taj se dan prvi put pričestila. Nastavi čitati Nedjelja Božjeg milosrđa – bijela nedjelja

Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg

Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9

40-dnevna Korizma dovela nas je k slavlju Uskrsa. Stigli smo do najvećeg i najvažnijeg blagdana kršćanske vjere. To je blagdan uskrsloga Isusa, blagdan života, radosti i mira. Uskrs nije samo blagdan koji se spominje kao događaj od gotovo  prije dvije tisuće godina – nego je to blagdan života, prisutnosti Kristove među nama danas. Sve kršćanske nedjelje i svi blagdani u godini dobivaju snagu i smisao upravo u Uskrsu. Stoga nam je svaka nedjelja veoma važna, jer je na taj dan Isus uskrsnuo – a kao zajednica vjernika slavimo njegovu pobjedu nad grijehom, zlom i smrću. Ujedno svojim sudjelovanjem zahvaljujemo na tom najvećem njegovom djelu u korist čovječanstva. Isus nam svojim uskrsnućem daje nadu u pobjedu nad svakim neprijateljem naše duše. Oslobađa nas od unutarnjih tjeskoba i muka. Zato je nedjelja nama važnija, nego ljudima SZ-a, subota, koju SP često spominje. U nedjelji opažamo svoju vlastitu pobjedu i cijelu konačnost. Nastavi čitati Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg

Cvjetnica

Čitanje uz blag. grančica : Mk 11,1-10  ; Muka po Marku

Cvjetnicom počinje “Veliki” ili “Veliki tjedan”. Veliki tjedan nije prvenstveno vrijeme jadikovki i žalosti. Ne završava s Velikim petkom ili Velikom subotom, nego završava s Isusovom uskrsnom pobjedom. To je tjedan u kojem Crkva svake godine slavi vazmeno otajstvo.

Pasha znači prijelaz. Slavimo prolaz Isusa Krista kroz muku, križ i smrt do uskrsnuća i slave. Slijedimo Isusov put koji vodi kroz tamu do svjetla, kroz patnju do radosti, od smrti do života.

Događaji Velikog tjedna kulminiraju i nalaze svoje središte u slavlju uskrsnog trodnevlja koje je vrhunac je cijele crkvene godine.

Promotrite li događaje Velikog tjedna u koji Cvjetnicom ulazite kao kroz vrata, primijetit ćete da ga karakterizira niz suprotnosti. Nastavi čitati Cvjetnica

SVETO VAZMENO TRODNEVLJE U NAŠOJ ŽUPI

28. ožujka 2024. – VELIKI ČETVRTAK
– MISA VEČERE GOSPODNJE
U 19 sati sveta misa

nakon mise kratko bdjenje s Isusom u Getsemaniju, Getsemanska ura
Iz evanđelja te večeri: “Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio…. Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi činite kao što ja vama učinih.”

 

29. ožujka 2024. – VELIKI PETAK  (Post i nemrs)
U 19 sati : OBREDI VELIKOG PETKA
Služba Riječi, Sveopća molitva, Klanjanje križu i Sveta Pričest.

Današnji darovi u milostinji idu za kršćane u sv. Zemlji, tj. održavanje Svetog Groba u Jeruzalemu.

Nakon obreda osobna molitva i razmišljanje kod Božjeg groba.
“Križu sveti, stablo svako zavidi ti čarni sjaj, S takvim lišćem, cvijetom, plodom nikoji ga nema gaj:

Slatko drvo, slatki čavli nose teret slatki taj.

 

30. ožujka 2024.    VELIKA SUBOTA
Spomendan na Gospodinov boravak u grobu.
Pronađite vremena za molitvu u crkvi kod Božjeg groba.

VAZMENO BDIJENJE – SLAVLJE USKRSNUĆA GOSPODNJEGA

u 22,00 sata i sv. misa:

Te noći svi smo pozvani obnoviti svoja krsna obećanja – ponesite svijeće koje ćemo upaliti na početku obreda i kod obnove krsnoga zavjeta.
Poslije slavlja bit će blagoslov jela.

 

 

31. ožujka 2024.

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEG

Svete mise u župnoj crkvi u 7:00 i 11:00

Svibovec i Hrašćica u 8:00 sati

Blagoslov jela u 7:00 i 8:00 sati.

 

ISUS PROSLAVLJEN I BOGU UZVIŠEN

Čitanja: Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33

Isusov život može se jednostavno opisati dvjema riječima: Pro vobis!  Za vas! Za tebe! U izvješću ustanove, u liturgijskim molitvama svete mise čujemo njegove riječi: “Ovo je tijelo moje koje će se za vas predati – ovo je krv moja koja će se za vas i za sve proliti.” Isus se predao za ljude sve do strašne smrti na križu.

Isus dalje kaže: “Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga.” Kršćani su ovu riječ konačno učinili istinitom kroz mučeništvo, čak i danas. Mučeništvo se od nas ne traži. Ipak, korak po korak, možemo krenuti putem služenja ljubavi, tamo gdje drugi trebaju našu pomoć.

Tri sinoptička evanđelja, Matej, Marko i Luka opisuju Isusovu smrt na križu i njegovu pobjedu smrti kao događaje koji su se zbili jedan za drugim. Evanđelje po Ivanu, s druge strane, prepoznaje Isusovu smrt na križu kao njegovu proslavu, njegovo uzvišenje u njegovu poniženju i njegov život u njegovoj smrti. Nakon izvješća o ustanovi u euharistiji izjavljujemo svoju vjeru: “Tajnu vjere: Tvoju smrt Gospodine naviještamo,  tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo!” Nastavi čitati ISUS PROSLAVLJEN I BOGU UZVIŠEN

Molitva kardinala Franje Kuharića svetom Josipu

Sveti Josipe, glavaru svete nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svome zaštitniku i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo ti sve obitelji hrvatskog Naroda da zajedničkom dnevnom molitvom ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životom. U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj crkvi, prolazeći zemljom čineći dobro. Amen.

“Laetare” – “Radujte se!”

Čitanja: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-2

Upravo tako se od davnina naziva današnja 4. korizmena nedjelja. Ime je dobila po uvodnom stihu svete mise: “Laetare Jerusalem” – “Raduj se, Jeruzaleme!” Ozbiljnost korizme je prekinuta. Iščekivanje Uskrsa, najvećeg blagdana kršćanstva, opipljivo je.

“Gaudete cum laetitia!” nastavlja početni stih svete mise.

Ova latinska dosjetka podsjeća na nedjelju Gaudete, treće došašće, koje je – kao i današnja nedjelja – nedjelja iščekivanja, a time i nedjelja radosti.

“Gaudete cum laetitia” je dvostruki opis radosti. Moglo bi se prevesti: “Radujte se od radosti!” Nastavi čitati “Laetare” – “Radujte se!”

Križni put po župi 10.3.2024.

U nedjelju 10. ožujka, 4. korizmene nedjelje održana je pobožnost križnoga puta u župi Sračinec.

Hodom kroz selo Sračinec 72 župljana sudjelovalo je u ovoj pobožnosti.

Molili smo križni put u ime svoje obitelji, svojih ukućana i svih obitelji kojima je potreban blagoslov.  Između postaja molila se krunica i pjevale korizmene pjesme.

Svatko od prisutnih nosio je u svom srcu svoje ukućane i razmatrao Isusovu muku od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob.

Povratkom u crkvu završnu molitvu izmolio je župnik i sve nas blagoslovio. Nastavi čitati Križni put po župi 10.3.2024.

Čišćenje hrama u Jeruzalemu

Čitanja: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

Evanđelist Ivan jednostavno je izvijestio: “Napravio je bič od užadi i sve ih istjerao iz hrama.” Možda je zamahnuo bičem preko glave, ali nije nikoga udario. Ono što je učinio nije bio čin nasilja, već proročki čin. Svatko tko poznaje starozavjetne proroke zna da su i oni ponekad činili tako drastične simbolične radnje kako bi naglasili Božju poruku; učinili su to po izravnoj naredbi od Boga. Jeremija je pred hramskim svećenicima razbio zemljani vrč u znak Božjeg gnjeva. Takve simbolične radnje mogu privući pozornost ljudi bolje nego pukim riječima. Tako je i Isus: zamahnuo je bičem iznad glave, otjerao stoku i prevrnuo stolove mjenjača kako bi naglasio svoju poruku. Isus je možda napravio pustoš u dvorištu hrama; sigurno nikoga nije povrijedio.

Isus je sve ovo učinio kako bi naglasio svoju poruku, a to je: “Ne pretvarajte kuću Oca moga u kuću trgovačku!” On nema ništa protiv trgovaca, jer on voli sve. Ali Isus je protiv toga da ljudi dolaze u Božju kuću poslovati umjesto da se mole. Nije da Isus misli da je novac prljav ili da je trgovanje nepošten posao. Ali on je došao donijeti ljudima Božju dobru vijest, koja glasi: Ne trebate trgovati s Bogom, ne trebate mu plaćati za njegove blagoslove, ne trebate plaćati kaznu za svoje grijehe. Svakoga tko prizna svoju krivnju i zamoli za oproštenje, Bog ga čuje i daje mu svoju milost. Da, to je Isusova jasna poruka do danas; istjerivanje iz hrama to jednostavno naglašava. Nastavi čitati Čišćenje hrama u Jeruzalemu

Druga korizmena nedjelja

Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Čitanja druge korizmene nedjelje su nam putokaz na putu obraćenja i priprave za Uskrs. Ona nas upućuju da smo na putovanju koje mora završiti u okrilju Oca nebeskog. Da bi se s većom nadom i izdržljivošću putovalo, potrebni su prolasci Božjeg svijetla u naš svijet. To je smisao i Abrahamova izlaska i Isusova Preobraženja.

Abraham, “praotac svih koji vjeruju”. Gospodin reče Abrahamu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati”. Da bi iskušao Abrahama, Bog od njega traži žrtvu njegova sina. Iako nije imao druge sigurnosti, osim Božje vjernosti vlastitim obećanjima, Abraham je spreman na poslušnost u iskrenosti namjere koji nadilazi svaki heroizam. Abraham poslušno, bez dvoumljenja, odmah izvršava Božju želju. Svladavajući svoju bol, koju osjeća kao otac, on u vjeri nalazi snage da rekne “da” volji Božjoj. To je bila herojska poslušnost koja će biti odmah nagrađena.

Povijest o Izaku predoznačuje Kristovu žrtvu na Kalvariji, s tom razlikom, da tamo neće biti nikakve žrtve koja bi se umjesto njega prikazala, kao što je to bio slučaj s Izakom. Tekst i Isusovu prikazanju na brdu Tabor bitno se razlikuje od svih drugih tekstova u evanđeljima u kojima se prikazuje Isusov lik. Ovdje, u samom središtu evanđelja očituje se Bog u Isusu kao nekoć Mojsiju na Sinaju u pustinji. Protulik onome događaju. Savršena sličnost. Brdo Objave, Sinaj, silazak u tutnju gromova i trešnji brda. Ovdje toga nema, ali se pojavljuje Mojsije s Ilijom. Ovdje, u samoći brda događa se objava na dohvat ruke. More svjetla, uronjenost u tajanstvenost, od koje se čovjek jezi. Nestaje vremena, Isusovo se tijelo i odijelo posve mijenjaju. Susret Boga i čovjeka kakav je moguće samo zamisliti. Trenutak krajnje blizine Boga i ovoga svijeta u Isusovoj osobi. Točka kad je Božji glas jasan i zamjetljiv, trenutak u kome se sve stapa u Božju blizinu i nazočnost. Nastavi čitati Druga korizmena nedjelja

Pripravi put Gospodinu

 

Čitanja: Iz 11,1-10; Ps 72,1-2.7-8.12-13.17; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12

Danas slušamo u Svetom Evanđelju onaj glas o kome piše prorok Izaija: “Glas viče u pustinji: pripravite put Gospodinu – poravnite mu staze”. Tko je taj glas? To je Ivan Krstitelj za koga piše Sv. Matej evanđelista u današnjem evanđeoskom čitanju: “U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji. Obratite se jer se je približilo Kraljevstvo Božje”.

Glavna riječ njegova propovijedanja je – Obratite se! Zašto se obratiti? Ivan jasno naviješta dolazak onoga koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim. Dolazi Onaj koji u ruci drži lopatu – vijaču kojom će očistiti žito od pljeve. Žito spremiti u svoje žitnice a pljevu spaliti ognjem neugasivim. Ovaj je Ivanov glas poziv i nama da svoj život očistimo od pljeve da u svom životu poravnamo, popravimo ono što je bilo krivudavo i hrapavo. To ukratko znači mijenjati svoj život tako da se iz njega isiječe korijen zla, da se uništi ono stablo koje rađa zlim plodovima. Kaže Ivan da je već položena sjekira na korijen tog zlog stabla, a da od obraćenja treba donositi plodove dostojne obraćenja.

Svaki čovjek koji ima i malo savjesti dobro zna što u njegovom životu ne valja, što se mora promijeniti. Ali baš to – ta promjena je teška. Uvijek je lakše ići utrtim, utabanim putem. Najteže je promijeniti sebe. Najbolnije je sjeći po svom srcu, po svojoj duši. Zato te promjene svi žele ostaviti za one zadnje dane. Koji su to zadnji dani? Tko može znati taj dan? Smrt se još nikome i nikada nije najavila, došla je iznenada, potajno kao lopov.

Neka nas današnje riječi Svetog Pisma najprije opamete od gluposti našega života, od pustih želja, a onda neka nas potaknu da sve svoje misli riječi i djela usmjerimo tako da budemo dostojni primiti Kraljevstvo Božje te zadobiti svoje vječno spasenje.

Naši krizmanici su prvaci u nogometu, a krizmanice su prvakinje u odbojci

Naši krizmanici i krizmanice su pobijedili na biskupijskom malonogometnom turniru i drugom odbojkaškom turniru. Čestitamo im od srca!

Više o tome pročitajte na: https://mladi.biskupija-varazdinska.hr/aktivnosti/ostalo-353/srakarski-krizmanici-biskupijski-pobjednici-malonogometnog-natjecanja/11877

 

Više o tome pročitajte na: https://mladi.biskupija-varazdinska.hr/aktivnosti/ostalo-353/drugi-odbojkaski-turnir-za-krizmanice-odrzan-u-koprivnici/11878 Nastavi čitati Naši krizmanici su prvaci u nogometu, a krizmanice su prvakinje u odbojci

Vrijeme Božjeg kraljevstva

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

Sigurno ste se ponekad našli u situaciji kad je nešto trebalo učiniti još jučer. U trenutku kad je prekasno činiti bilo što proleti nam kroz misli mnoštvo trenutaka kad smo mogli to učiniti, a eto, nismo. Jasno, nam je kako je taj posao mogao biti učinjen vrlo lako i bez mnogo naprezanja prije mnogo vremena. Zbog posla kojeg smo tada mogli obaviti veoma lako, sada se nalazimo u bezizglednoj situaciji. Zbog neke tada malene i sitne riječi ili svađe počelo je mnogo toga nezaustavljivo pucati. Zbog nekih “trica ” kola su krenula nizbrdo, a da mi tada toga nismo bili svjesni. Nismo na vrijeme reagirali. Nismo na vrijeme primijetili i pridavali tome pozornost.

Zašto to nismo primijetili na vrijeme? Zašto nismo na vrijeme reagirali? Mnogo je roditelja koji si postavljaju ovo pitanje tek onda kad im dijete očito i vidljivo zaluta na životnom putu. Mnogi se bračni drugovi pitaju ovo isto pitanje kad se nađu pred razvodom braka i kad su se već previše udaljili da bi se mogli vratiti nazad jedno drugome. Mnogo se bivših prijatelja pitaju ovo isto pitanje kad komunikacija među njima bespovratno utihne. Mnogi si članovi obitelji postavljaju to isto pitanje tek kad se obitelj toliko udalji da je ponovno okupljanje gotovo nemoguće.

Posljedice nerješavanja stvari na vrijeme i odgađanja činjenja onoga što je trebalo učiniti “baš tad kad je trebalo” ponekad su nepopravljive. Neizgovorena pohvala djetetu onda kad je to trebalo ne može se zamijeniti i popraviti kasnijim hvalopojkama i izjavama ponosa. Ne pružena potpora i neizraženo povjerenje na vrijeme teško može povezati prekinute veze. Kad je za sve kasno, bubnja nam u glavi pitanje: “Zašto to nismo napravili na vrijeme?” Da smo to tad učinili ne bismo se našli u ovoj situaciji. Mnogo se toga već odigralo i dogodilo. Vrijeme nije moguće vratiti. Ono što je nekoć trebalo učiniti nije učinjeno na vrijeme.

Povijest spasenja koju je Bog otpočeo u svom savezničkom prijateljstvu s ljudima došla je do vrhunca u objavi Isusa Krista. Posljednje razdoblje Božjeg objavljivanja počinje upozorenjem svim ljudima: “ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje”! Ispunilo se vrijeme, ispunila su se obećanja dana po Pismima i Prorocima. U Isusu počinje ispunjenje svega najavljenoga. Vrijeme Božjeg kraljevstva više nije budućnost nego sadašnjost. Nastavi čitati Vrijeme Božjeg kraljevstva

LJUBIČASTA BOJA U KORIZMI

Susret čovjeka i Boga u korizmi se na simboličan način prikazuje ljubičastom bojom. Ljubičasta je sekundarna boja koja se dobije miješanjem plave i crvene. Vjerujem da svakoga plavetnilo asocira ili na nebo ili na more. I more i nebo slika su beskraja, dubine, nedokučivoga, tajanstvenoga. Plava boja u nama nerijetko pobuđuje mir i potiče nas na kontemplaciju, stoga možemo reći da upućuje na duhovno. Dok je crvena boja, s druge strane, najsnažnija boja i kao takva predstavlja akciju, ljudsko djelovanje. Miješanjem tih dviju boja kao plod dobivamo ljubičastu u kojoj možemo prepoznati životni, djelatni susret čovjeka s duhovnim, otajstvenim. U liturgijskim slavljima u tzv. jakim vremenima korizmi i došašću ljubičasta nije boja pokore niti žalosti, nego boja koja našu pokoru i trud koji poduzimamo u korizmi (i u došašću) zaodijeva u iskustveni susret s otajstvom. Ona pokori (i tuzi) daje obličje radosnog susreta.

Svjetski dan bolesnika

Čitanja: Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45

Papa Franjo uputio je poruku za XXXII. Svjetski dan bolesnika, koji se ove godine obilježava 11. veljače

„Nije dobro da je čovjek sam“. Liječiti bolesne liječeći međusobne odnose

„Nije dobro da čovjek bude sam“ (usp. Post 2,18). Bog, koji je ljubav, od početka je stvorio čovjeka za zajedništvo obdarujući ga sposobnošću da ostvaruje odnos s drugima. Tako smo pozvani u svom životu, koji se odražava u slici Trojstva, u potpunosti se ostvariti u dinamici odnosa, prijateljstva i međusobne ljubavi. Stvoreni smo da živimo zajedno, a ne sami. I baš zato što je ta želja za zajedništvom duboko ukorijenjena u ljudskom srcu, iskustvo napuštenosti i samoće doživljavamo kao nešto zastrašujuće, bolno pa čak i neljudsko. To se je još više očituje u trenucima slabosti, neizvjesnosti i nesigurnosti, često uzrokovanih pojavom teške bolesti.

U tom smjeru mislim na sve one koji su se tijekom pandemije Covid-19 osjećali jako usamljenima: pacijente koji nisu mogli primati posjete, ali i brojne medicinske sestre, liječnike i pomoćno osoblje preopterećeno poslom i zatvoreno u izolacijske odjele. Naravno, ne možemo se ne prisjetiti i svih onih osoba koje su smrtni čas morale dočekati same, uz prisutnost medicinskog osoblja, ali daleko od vlastitih obitelji.

Istodobno, s osjećajem boli dijelim patnju i usamljenost onih koji su zbog rata i njegovih tragičnih posljedica ostali bez podrške i pomoći: rat je najstrašniji od svih društvenih bolesti i najkrhkiji ljudi plaćaju ga najvećom cijenom. Nastavi čitati Svjetski dan bolesnika

ISUS LIJEČI – KRALJEVSTVO BOŽJE JE BLIZU

Čitanja: Job 7,1-4.6-7; Ps 147,1-6; 1Kor 9,16-19.22-23; Mk 1,29-39

SUSRET S PETROVOM SVEKRVOM

Prošle smo nedjelje čuli kako je Isus u subotu ušao u sinagogu u Kafarnaumu. Ondje je s autoritetom poučavao i izliječio čovjeka koji je bio opsjednut demonom. Zabranio je zloduhu da otkrije tajnu Isusove misije. Današnje evanđelje slijedi istog dana. “Oni su odmah izašli iz sinagoge i otišli s Jakovom i Ivanom u kuću Šimuna i Andrije. Šimunova svekrva bila je u krevetu s temperaturom . Možda se zabunila, svekrva, jer je Petar samo trčao za Isusom. “Što će biti s obitelji?” upitala bi se. “Moj zet gotovo više ne ide u ribolov. Od čega da živimo? Nastavi čitati ISUS LIJEČI – KRALJEVSTVO BOŽJE JE BLIZU

DAN ŽIVOTA

Danas se obilježava DAN ŽIVOTA. Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi zahvalnici za dar života. Naši biskupi pozivaju vjernike na odgajanje savjesti i svijesti o ljubavi, prihvaćanju i poštivanju istinskog života od samoga začeća. Vijeće HBK-a za život i obitelj ovogodišnju poruku za Dan života, pod naslovom Svjedočiti ljepotu očinstva posvećuje promišljanju o ocu kao Božjem suradniku u stvaranju života te njegovoj ulozi u podupiranju i zaštiti života. Želimo odati dužno priznanje očevima za sve ono što već čine svjedočeći ljepotu očinstva te ih ohrabriti da još cjelovitije i požrtvovnije žive povjereno im poslanje. Jednako tako, htjeli bismo potaknuti očeve, ali i one koji će to postati, da posvijeste svoj očinski poziv u današnjem svijetu.

Opsjednutost ima mnogo lica

Čitanja: Pnz 18, 15-20; Ps 95, 1-2.6-9; 1Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28

Isus liječi bolesnika. Istjeruje nečistog duha,  demona. Oslobađa osobu od njegove opsesije. Možda ćemo na to odmahnuti rukom, ili pomisliti: što se to nas tiče? To je bilo jednom davno. Danas živimo u modernom, prosvijećenom dobu.

Pitanje je ipak je li nam zlo doista toliko strano? Nismo li iz vlastitog iskustva upoznali izačarani krug ovisnosti i neuspjeha, opsjednutosti i nemoći li ga doživljavamo u svojoj okolini, u obitelji, u rodbini, u krugu prijatelja ili kolega?

Zar ne osjećamo da i nas nešto obuzima na takav način, da  nešto dominira nad nama, određuje i kontrolira nas tako snažno da smo potpuno zaokupljeni time, čak i zarobljeni, potpuno ovisni, prepušteni na milost i nemilost… da nas potpuno može uništiti, učiniti bolesnima, upropastiti…?

Opsjednutost zapravo postoji. Postoje demonske moći i nevjerojatno destruktivne sile.  I jako je loše kada je čovjek u njihovoj vlasti, kada je netko začaran zlom ili ga muči opsjednutost. – To su zle sile, “demoni, nečisti duhovi” kako su ih zvali u Isusovo vrijeme. Oni nas sprječavaju da doista budemo ono što jesmo. Postaješ sam sebi stranac, iznutra zarobljen, igračka nekontroliranih poriva i utjecaja. Nastavi čitati Opsjednutost ima mnogo lica