Čitanja: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8
Proljeće je lijepo godišnje doba. Makar je ove godine počelo čudno i prevrtljivo, ipak u proljeću doživljavamo obilje boja i raskoš cvijeća. A baš je dobro primijetiti ljepotu prirode u ovo doba.
Priroda nam pokazuje kako ni najljepša i najšarenija cvatuća grana ne daje ploda ako se otkine s debla. Niti jedna grana ne može živjeti sama za sebe. Nedostaje joj vitalnost. Ne dobiva ju od sebe, nego od stabla. Samo dok ostane povezana sa životnom strujom koja izvire iz debla, zelenit će se i cvjetati.
To vrijedi i za trs s kojim se Isus uspoređuje. Nijedna loza sama od sebe ne donosi plod. Loza izlazi iz trsa. To joj daje životnu snagu. I svaka loza koja je čvrsto pričvršćena za trs raste, daje grožđe kao plod.
Poput loze, ni mi ljudi ne donosimo plodove u svojim životima, da tako kažem, automatski, nego samo ako ostanemo povezani s Kristom trsom. Isus danas govori o toj živoj povezanosti, o snazi i životu koji izvire iz njega. Nastavi čitati Ja sam trs
Upravo tako se od davnina naziva današnja 4. korizmena nedjelja. Ime je dobila po uvodnom stihu svete mise: “Laetare Jerusalem” – “Raduj se, Jeruzaleme!” Ozbiljnost korizme je prekinuta. Iščekivanje Uskrsa, najvećeg blagdana kršćanstva, opipljivo je.
Evanđelist Ivan jednostavno je izvijestio: “Napravio je bič od užadi i sve ih istjerao iz hrama.” Možda je zamahnuo bičem preko glave, ali nije nikoga udario. Ono što je učinio nije bio čin nasilja, već proročki čin. Svatko tko poznaje starozavjetne proroke zna da su i oni ponekad činili tako drastične simbolične radnje kako bi naglasili Božju poruku; učinili su to po izravnoj naredbi od Boga. Jeremija je pred hramskim svećenicima razbio zemljani vrč u znak Božjeg gnjeva. Takve simbolične radnje mogu privući pozornost ljudi bolje nego pukim riječima. Tako je i Isus: zamahnuo je bičem iznad glave, otjerao stoku i prevrnuo stolove mjenjača kako bi naglasio svoju poruku. Isus je možda napravio pustoš u dvorištu hrama; sigurno nikoga nije povrijedio.
Abraham, “praotac svih koji vjeruju”. Gospodin reče Abrahamu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati”. Da bi iskušao Abrahama, Bog od njega traži žrtvu njegova sina. Iako nije imao druge sigurnosti, osim Božje vjernosti vlastitim obećanjima, Abraham je spreman na poslušnost u iskrenosti namjere koji nadilazi svaki heroizam. Abraham poslušno, bez dvoumljenja, odmah izvršava Božju želju. Svladavajući svoju bol, koju osjeća kao otac, on u vjeri nalazi snage da rekne “da” volji Božjoj. To je bila herojska poslušnost koja će biti odmah nagrađena.
Susret čovjeka i Boga u korizmi se na simboličan način prikazuje ljubičastom bojom. Ljubičasta je sekundarna boja koja se dobije miješanjem plave i crvene. Vjerujem da svakoga plavetnilo asocira ili na nebo ili na more. I more i nebo slika su beskraja, dubine, nedokučivoga, tajanstvenoga. Plava boja u nama nerijetko pobuđuje mir i potiče nas na kontemplaciju, stoga možemo reći da upućuje na duhovno. Dok je crvena boja, s druge strane, najsnažnija boja i kao takva predstavlja akciju, ljudsko djelovanje. Miješanjem tih dviju boja kao plod dobivamo ljubičastu u kojoj možemo prepoznati životni, djelatni susret čovjeka s duhovnim, otajstvenim. U liturgijskim slavljima u tzv. jakim vremenima korizmi i došašću ljubičasta nije boja pokore niti žalosti, nego boja koja našu pokoru i trud koji poduzimamo u korizmi (i u došašću) zaodijeva u iskustveni susret s otajstvom. Ona pokori (i tuzi) daje obličje radosnog susreta.
Papa Franjo uputio je poruku za XXXII. Svjetski dan bolesnika, koji se ove godine obilježava 11. veljače
SUSRET S PETROVOM SVEKRVOM
Danas se obilježava DAN ŽIVOTA. Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi zahvalnici za dar života. Naši biskupi pozivaju vjernike na odgajanje savjesti i svijesti o ljubavi, prihvaćanju i poštivanju istinskog života od samoga začeća. Vijeće HBK-a za život i obitelj ovogodišnju poruku za Dan života, pod naslovom Svjedočiti ljepotu očinstva posvećuje promišljanju o ocu kao Božjem suradniku u stvaranju života te njegovoj ulozi u podupiranju i zaštiti života. Želimo odati dužno priznanje očevima za sve ono što već čine svjedočeći ljepotu očinstva te ih ohrabriti da još cjelovitije i požrtvovnije žive povjereno im poslanje. Jednako tako, htjeli bismo potaknuti očeve, ali i one koji će to postati, da posvijeste svoj očinski poziv u današnjem svijetu.
Opsjednutost zapravo postoji. Postoje demonske moći i nevjerojatno destruktivne sile. I jako je loše kada je čovjek u njihovoj vlasti, kada je netko začaran zlom ili ga muči opsjednutost. – To su zle sile, “demoni, nečisti duhovi” kako su ih zvali u Isusovo vrijeme. Oni nas sprječavaju da doista budemo ono što jesmo. Postaješ sam sebi stranac, iznutra zarobljen, igračka nekontroliranih poriva i utjecaja.