Manduševac je najpoznatija zagrebačka fontana. Nalazi se na Trgu bana Josipa Jelačića, a krasi i grb županije. Fontana je omiljeno okupljalište turista, ali i jedan od simbola grada Zagreba. Povijesno gledano, izvor vode na tom mjestu postoji od davnina. Nalazi se na prostoru bivšeg sajmišta (Harmice) ispod zidina starog grada. Pema legendi Zagreb je po Manduševcu dobio ime. Postoji nekoliko varijanti zanimljivih priča o Manduševcu, Mandi i Zagrebu.
Jedna od njih je priča o djevojci Mandi koja je bila blizu izvora vode kada je na konju prolazio mladi vitez. Bio je žedan pa se obratio djevojci riječima: „Mando, dušo, zagrabi!“. Tako su i Manduševac i Zagreb dobili svoja imena. Druga priča je ta da se još dok je voda u Manduševcu bila pitka govorilo da tko tamo popije vode ostaje zauvijek u Zagrebu i zaljubi se u grad. Treća legenda kaže da je Manduša, kći kralja Krešimira, bila zaljubljena u bana Dobromira. Manduša je bila poznata po svojim čudesnim moćima nad vodom i pronalaskom pitke vode. Dobromir i Manduša su se voljeli, no njihova ljubav nije imala svijetlu budućnost. Kralj Krešimir je ruku svoje kćeri obećao mađarskom kraljeviću Emeriku. Manduša nije bila zadovoljna tim dogovorom te je danima tugovala. Otac se sažalio nad njome te je dopustio da ju Dobromir prati do budućeg supruga. Kada su gotovo bili stigli do Emerika saznali su da je on iznenadno umro. Uputili su se nazad kući, no bili su jako žedni zbog velike ljetne suše. Nije preostalo ništa drugo nego da Manduša potraži vodu. Ona je s granom tražila vodu, a kada se grana na jednom mjestu zatresla, Manduša je uzviknula: „Zagrebite!“. Budući da je voda bila bistra, pitka i čista, odlučili su osnovati grad oko toga izvora. I tako je nastao Zagreb.
Voda iz Manduševca danas nažalost više nije pitka. No fontana stoji na svom mjestu od ponovnog pronalaska i otvorenja koje se dogodilo krajem 80-ih godina 20. stoljeća.