Duga je i bogata povijest hrvatske arhitekture. Čak su i pretpovijesne kulture ostavile svoje tragove na hrvatskim prostorima, ali posebna arhitektonska priča na području današnje Hrvatske počinje s razdobljem antike.
Amfiteatar u Puli jedan je od najočuvanijih spomenika toga doba. Svojim posjetiteljima iz dana u dan nanovo otkriva davne borbe gladijatora i ostavlja ih bez zraka svojom veličinom i konstrukcijom. Arena je građena u 1. stoljeću, a jedna legenda kazuje da ju je dao sagraditi car Vespazijan u čast svojoj ljubavnici Antoniji Cenidi koja je u Puli imala posjede.
Osim u Istri, antički trag ostao je zapisan i u Splitu i to u zidinama Dioklecijanove palače. Nju je na prijelazu s 3. na 4. stoljeće podigao car Dioklecijan, te do danas privlači Splićane i njihove turiste. Od 1979. godine je na UNESCO-vu popisu mjesta svjetske baštine u Europi.
Nešto mlađu Eufrazijevu baziliku u Poreču UNESCO je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom 1997. godine. Riječ je o ranokršćanskoj crkvi izgrađenoj u 6. stoljeću, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I.
U starohrvatskoj arhitekturi ističe se i crkva sv. Donata u Zadru iz 9. stoljeća. Njezina posebnost je u neobičnom cilindričnom obliku. Visoka je 27, a široka 22 metra. Dao ju je sagraditi zadarski biskup sv. Donat, ali njegovo ime nosi tek od 15. stoljeća.
U to vrijeme počinje gradnja katedrale sv. Jakova u Šibeniku, koja je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Gradnja je trajala od 1431. do 1536. godine, te predstavlja odvajanje Šibenika od trogirske te formiranje vlastite biskupije.
Mnogo ranije, u 11. stoljeću, osnovana je Zagrebačka biskupija s crkvicom, koja se nalazila na mjestu današnje Zagrebačke katedrale. No, gradnja iste, punim imenom katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava počinje dva stoljeća kasnije, a posljednju rekonstrukciju doživljava krajem 19. stoljeća. Zagrebačka katedrala najveća je hrvatska sakralna građevina.
Rado viđena je i đakovačka katedrala Svetog Petra u neoromaničkom stilu sagrađena 1882. godine, a iz istog perioda je i neobarokno Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, od đakovačke katedrale mlađe tek 13 godina.
Jedno od značajnijih primjera arhitekture 20. stoljeća u Hrvatskoj svakako je Hrvatski dom likovnih umjetnika, djelo Ivana Meštrovića iz 1938. godine.
