Daktiloskopija - Ivan Vučetić

Daktiloskopija je disciplina kriminalističke tehnike koja se bavi proučavanjem papilarnih linija na jagodicama i člancima prstiju s ciljem dokazivanja identiteta osoba. Do danas ostaje najuspješnija, nepogrešiva i najrasprostranjenija metoda utvrđivanja identiteta. Najpoznatija je kao metoda utvrđivanja počinitelja kaznenih djela na temelju ostavljenih tragova papilarnih linija.


Hvaranin Ivan Vučetić prvi je na svijetu 1891. godine osmislio i primijenio u praksi sustav daktiloskopske klasifikacije otisaka prstiju. Do Vučetićevog angažmana na uvođenju otisaka prstiju, u kriminalistici su se upotrebljavali samo sustavi mjerenja koji su obuhvaćali uspoređivanje visine tijela, raspon raširenih ruku i veličine glave. Proučavajući rad britanskog antropologa Francisa Galtona, Vučetić je naišao je na podjelu otisaka s obzirom na oblik papilarnih linija - koje mogu sličiti lukovima, omčama ili krugovima. Prema Galtonu, papilarne linije su postojane, nepromjenjive i beskrajno raznolike. Vučetić je uočio praktičnu primjenu ovih opažanja u kriminalistici te ih je odlučio iskoristiti.


Svoj sustav Vučetić je prvi puta uspješno primijenio prilikom rješavanja slučaja koji je 1892. godine zgrozio argentinski gradić: ubojstvo dvoje djece. Majka djece tvrdila je da ih je ubio njen bivši ljubavnik no prema otisku prsta pronađenom na mjestu zločina utvrđeno je da je ubojstvo počinila majka. Suočena s dokazima priznala je čedomorstvo, a za strašan je zločin osuđena na doživotnu robiju. Poslije toga, uzimanje otisaka uspješno je primijenjeno u još dva slučaja i tako postaje obavezna metoda u sustavu antropometrije..