Od 1941. do 1945. Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH) vladali su ustaše, ali je NDH zapravo bila pod vlašću Nijemaca i Talijana. Ustaška organizacija nastojala je kontrolirati sve u zemlji: smanjivali su ljudska i građanska prava, donosili rasne zakone, uveli diktaturu, otvarali logore i strijeljali političke protivnike.
Logori su prvotno služili kao pritvori, kasnije su prerasli u mjesta gdje se provodio masovni teror nad nepodobnim stanovništvom: Židovima, Romima, Srbima i Hrvatima koji su smatrani političkim protivnicima (partizanima i nekim HSS-ovcima). U Koprivnici je 1941. osnovan prvi logor, Danica. Kasnije su osnivani i drugi logori u Staroj Gradiški, Gospiću, Pagu, a najveći koncentracijski logor bio je Jasenovac. Zatočenici Jasenovca bili su prisiljeni na težak fizički rad, a puno ljudi je i pogubljeno. Sigurno je da se žrtve broje u desecima tisućama ljudi, ali neke se procjene približavaju čak 100 000 žrtava. Površina kompleksa ovog logora iznosila je oko 200 km², a logor je djelovao do 1945.
Osim ustaša, na području NDH logore su osnivali i Nijemci i Talijani. Od 20-ak talijanskih logora najveći je bio Kampor na otoku Rabu. Talijani su u ove logore zatvarali partizane i domicilno stanovništvo koje je s njima surađivalo. U Kamporu je bilo zatočeno mnogo Slovenaca i Židova, a procjene broja umrlih variraju od 1500 do više od 4000 ljudi.
Logori i mjesta stradanja nisu se nalazili samo na otocima i u manjim urbanim sredinama. Velik broj ljudi stradao je i na području Zagreba. Na mjestu današnjeg Studentskog centra nalazio se logor kroz koji je prošlo između 2000 i 3000 Židova, antifašista i Srba koje se odande transportiralo u druge logore u zemlji. Na području današnjeg parka Dotrščine strijeljano je više od 7000 ljudi. 1867. je u Praškoj ulici u Zagrebu sagrađena sinagoga koja je srušena 1941. dolaskom ustaša na vlast.
Danas se na ovim lokacijama obilježenim stradanjima nalaze memorijalni centri, spomen-parkovi i razni spomenici koji nas podsjećaju na žrtve rata.
Korisne poveznice:
