Između dva svjetska rata

Sadržaj je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra


Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

O prekidu svih državno-pravnih odnosa sa Austro-Ugarskom mogao je donijeti odluku samo Hrvatski sabor kao nositelj povijesnog suvereniteta Hrvatske. On je to i učinio 29.10.1918. i tako je nastala prijelazna Država Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) sa središtem u Zagrebu. Ona je sa zapada bila ugrožena od Italije koja kao pobjednica zahtijevala hrvatsku jadransku obalu. S druge strane, s vojskom napreduje pobjednička Srbija, zaposjeda saveznicu Crnu Goru, južnu Ugarsku i predlaže ujedinjenje u centralističku monarhiju sa srpskom dinastijom Karadjordjevica. Vodstvo Drzave SHS kojoj su na celu bili Srbin iz Hrvatske Svetozar Pribičević i Slovenac Anton Korosec pristaje na sjedinjenje i 1.12.1918. proglašavaju u Beogradu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), ali sa središtem u Beogradu. Italija je kao jedna od sila pobjednica od 1918. do 1924. uzela Hrvatima (i Slovencima) Istru, najveću hrvatsku luku Rijeku, dotad glavni grad Dalmacije Zadar i otoke (Cres, Lošinj, Lastovo i dr.).

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929.)

Bila je to nasilna odluka koju nije nikada prihvatio Hrvatski sabor i nije odobrila većina hrvatskog naroda. Nova država bila je nedemokratska monarhija s prevlašću Beograda, Srbije i njihove dinastije u kojoj svim nesrpskim narodima nisu priznata nacionalna prava. Naime, njima su odmjeravani veći porezi, financijski se najvise ulagalo u Srbiju, a sve vlade, ministri, generali bili su (oko 90 posto njih) Srbi i Crnogorci. Kada su se 1927. protiv Beograda ujedinili Hrvati i neki hrvatski Srbi i oformili Seljačko-demokratsku koaliciju (Radic- Pribicevic) bio je to poticaj da se u parlamentu u Beogradu ubiju vođe hrvatskog naroda s tribunom Stjepanom Radicem na čelu 1928. godine. I dok se u prvoj Jugoslaviji provodi unitarizacija i srbizacija, u Istri, Rijeci, Zadru na djelu je nasilna, totalna talijanizacija od 1922. i fašizacija kojoj su prvi otpor pruzili bas istarski Hrvati (Labin, Prastina). Iduće godine proglašena je izravna diktatura kralja Aleksandra. Počeli su masovni progoni i pokolji Hrvata, pa su neki pobjegli u inozemstvo i utemeljili hrvatsku oslobodilačku organizaciju. Bili su to tzv. ustaše kojima je glavni cilj bio rušenje Kraljevine SHS, zapravo srpske države i stvaranje slobodne Hrvatske. Njihov vođa bio je Ante Pavelić. Za rušenje te drzave, koja se od 1929. nazivala Kraljevinom Jugoslavijom, bili su tada i komunisti.

U Kraljevini Jugoslaviji - Banovina Hrvatska (1929.-1939.)

Odnosi u zemlji promijenili su se poslije atentata na kralja Aleksandra (1934.) koga su izveli makedonski revolucionari uz pomoć hrvatskih ustaša u Marseillesu. Kraljevina Jugoslavija se uskoro odvaja od politike francuske i versailleske Europe, skreće prema fašizmu, a unutar zemlje sve se više progone i ubijaju Hrvati. Hrvatska seljačka stranka (HSS) dobiva sve više glasača i 1939. prisilila je beogradsku vladu da dopusti osnivanje Banovine Hrvatske kojoj je vraćena autonomija i djelomice atributi državnosti koju je izgubila ujedinjenjem 1918. godine. U sastavu Banovine Hrvatske bili su dijelovi zapadne, središnje i sjeverne Bosne (Livno, Duvno ili Tomislav-grad, Travnik, Derventa, Gradacac, Brčko) te Hercegovine (Mostar, Stolac, Ljubuški, Konjic). Bili su kotarevi s hrvatskom vecinom. Bio je to korak prema federalizaciji drzave i rjesenju hrvatskog pitanja, ali je sve onemogucio II. svjetski rat koji je tada započeo.


Sadržaj je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra. Tekst je online verzija knjige "Kratka politička i kulturna povijest Hrvatske", autora i urednika dr.sc. Dragutina Pavličevića.
Zahvaljujemo Hrvatskom informativnom centru na ustupljenom materijalu.