Marija Jurić, poznatija pod pseudonimom „Zagorka“ bila je prva hrvatska profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Njen buran privatni život, uvelike uzrokovan netipičnim slobodoumnim ponašanjem za ženu tog vremena, odrazio se i u njenom pisanju.

Osim zalaganja za prava žena, borila se i protiv mađarizacije i germanizacije hrvatskog jezika te društvene diskriminacije. Rođena je 1873. godine a već sa 17 godina je dogovorenim brakom udana za mađarskog činovnika koji ju, zajedno sa svojom majkom, fizički i psihički zlostavlja. Zagorka tada bježi natrag u Hrvatsku gdje uspijeva dobiti razvod braka. Tijekom cijelog života pratila su je ponižavanja i podcjenjivanja. Zbog fizičkog izgleda i podrijetla nazivali su je kravaricom jer je bila sa sela a zbog kršenja tadašnjih društvenih normi koje nisu dopuštale žene u politici i novinarstvu o njoj su pričali kao o „ludoj muškobanjastoj babi“.

Za svoj novinarski rad bila je plaćena puno manje nego njeni muški kolege a nerijetko je morala svoje radove potpisivati muškim pseudonimima. Romani, kojih je napisala više od trideset, izazivali su kritiku tadašnjih intelektualaca i kritičara no široka publika ih je iznimno dobro prihvatila te se i danas rado i često čitaju. Ona sama isticala je da je najveća vrijednost njenih romana u poticanju čitalačke kulture u Hrvatskoj i promicanju hrvatske povijesti, kulture i jezika.