August Šenoa

August Šenoa jedan je od naših najpoznatijih i najutjecajnijih pisaca. Njegov je značaj vidljiv u samoj činjenici da se razdoblje od 1865. godine do 1881. godine, što je bilo vrijeme njegova aktivnog djelovanja, naziva Šenoino doba.

Šenoa je bio hrvatski književnik, dramaturg, prevoditelj i kritičar. Književno djelovanje mu je dosta široko. Obuhvaća pjesme, novele, romane, feljtone, prijevode, te kritičke i teorijske tekstove. Hrvatskoj publici je predstavio povijesni roman kao književnu vrstu. Povijesni romani ubrzo su postali omiljeno štivo i njima se proslavio. Njegov prvi i najpoznatiji povijesni roman je Zlatarovo zlato. Roman je objavljen 1871. godine. Pri pisanju povijesnih romana slijedio je model W. Scotta, što znači da je istraživao povijesne izvore i rabio autentične dokumente da bi pokazao kako raspored političkih snaga i društvene okolnosti utječu na živote „malih ljudi“. Povijesne okolnosti predstavljale su bitan dio radnje, a ne samo njezin okvir. Njegovi povijesni romani također sadrže moralno-odgojnu komponentu. U Zlatarovom zlatu radnja je smještena u 16. stoljeću i odigrava se oko sukoba Zagrepčana i plemića Stjepka Gregorijanca (kao prve paralelne radnje) i zabranjene ljubavne priče između plemića i građanke (kao druge paralelne radnje). Drugi povijesni roman koji je napisao je Čuvaj se senjske ruke. Jezgra ovog romana je sukob između Mlečana i uskoka s početka 17. stoljeća. Šenoa je i autor romana s tematikom iz suvremenog života: Mladi gospodin, Prosjak Luka, Vladimir, Branka, te novela s istom tematikom od kojih su Prijan Lovro i Karanfil s pjesnikova groba vjerojatno najpoznatije. U feljtonima Zagrebulje satirički, ironično, ali i duhovito komentirao je tadašnje aktualne probleme zagrebačke svakodnevice. Građanska drama Ljubica njegovo je najpoznatije djelo tog dijela književnosti.

Šenoino je stvaralaštvo ogromno blago koje i danas odgaja nove generacije učenika, ali i književnika.