Lego Serious Play: mogućnost primjene i pedagoški potencijal 

Sažetak: Lego Serious Play (LSP) predstavlja iskustvenu metodu učenja koja odgovara zahtjevima suvremenog visokog obrazovanja obilježenog brzim društvenim i tehnološkim promjenama. Utemeljena na konstruktivizmu i konstrukcionizmu, metoda potiče taktilno razmišljanje, metaforičko modeliranje i narativnu refleksiju, omogućujući studentima dublje razumijevanje apstraktnih koncepata. Empirijska istraživanja referirana u ovom članku, dosljedno potvrđuju da LSP povećava motivaciju, suradničko učenje i kreativnost te pridonosi razvoju mekih vještina (suradnja, kritičko razmišljanje, samostalnost, rješavanje problema…). Posebni doprinosi uočeni su u području digitalne transformacije, gdje LSP olakšava razumijevanje složenih tehnologija. Metoda se pokazala korisnom i u razvoju istraživačkih kompetencija te jačanju profesionalnog identiteta. U okviru ovog članka provedena je i radionica u obliku fokus-skupine sudionika različitih profila i završenih studija, koja je pokazala da LSP potiče osjećaj psihološke sigurnosti, otvara prostor za refleksiju o obrazovnoj praksi i olakšava međusobno razumijevanje. Sudionici su prepoznali vrijednost metode za timski rad i profesionalni razvoj. Iako postoje određena ograničenja, poput početne nesigurnosti sudionika i potrebe za kvalitetnim vođenjem, LSP ima potencijal kao pedagoški alat u okruženjima koja zahtijevaju kreativnost, suradnju i rješavanje složenih problema.

Uvod

Visoko obrazovanje danas se suočava s brzim društvenim, tehnološkim i pedagoškim promjenama, zbog čega studenti sve manje prihvaćaju klasična predavanja i očekuju aktivne metode učenja koje potiču angažman, kritičko razmišljanje i povezivanje teorije s praksom. U takvom kontekstu sve se češće primjenjuje metoda Lego Serious Play (LSP), vođeni iskustveni pristup utemeljen na konstruktivizmu, koji kombinira taktilno i vizualno razmišljanje s narativnom interpretacijom. LEGO® Serious Play metoda razvijena je sredinom 1990-ih godina na poslovnoj školi IMD (Institute for Management Development) u Lausanni u Švicarskoj. Razvili su je Johan Roos i Bart Victor s ciljem poticanja kreativnog i strateškog razmišljanja kroz aktivno sudjelovanje svih članova tima. Prvo službeno objavljeno spominjanje metode pojavljuje se 1998. godine u njihovu radu o serious play pristupu strateškom odlučivanju (Roos i Victor, 1998). Prema smjernicama LEGO Grupe, metoda se odvija kroz tri koraka: izazov, izgradnju modela i dijeljenje priče, pri čemu sudionici oblikuju vlastite poglede kroz metaforičke konstrukcije. LSP potiče aktivno oblikovanje znanja što je osobito važno u disciplinama koje se brzo mijenjaju, poput ekonomije, tehnologije i medicine (Lego Group, 2010).

Istraživanja u posljednjem desetljeću ukazuju na to da tradicionalne metode poput frontalne nastave, metode razgovora, demonstracije, ponavljanja i vježbanja, više nisu dovoljne za razvoj složenih kompetencija kao što su kreativnost, suradnja i rješavanje problema. Brojne studije potvrđuju da LSP povećava motivaciju, olakšava razumijevanje apstraktnih pojmova i jača suradničko učenje. López-Fernández i sur. (2024) pokazali su da studenti programskog inženjerstva koji uče kroz LSP ostvaruju bolje rezultate i razvijaju meke vještine poput timskog rada i komunikacije. U zdravstvenim znanostima, Gómez de Quero Córdoba i sur. (2025) utvrdili su visoke razine uživanja, kreativnosti i apsorpcije mjerene GAMEX (Gameful Experience Scale) skalom, pri čemu je više od 80 % studenata iskustvo ocijenilo motivirajućim i ugodnim. Autori zaključuju da LSP nije tek razbijanje rutine, nego snažan poticaj unutarnjoj motivaciji, što Bab i Boniwell (2016) objašnjavaju kroz teoriju samoodređenja, odnosno poticanje autonomije, kompetencije i povezanosti.

Posebno se ističu nalazi iz područja digitalne transformacije. Nieto i Martinez Trevino (2023) pokazali su da studenti uspješno modeliraju organizacijske probleme koristeći koncepte poput IoT-a (Internet of Things – mreža međusobno povezanih uređaja koji razmjenjuju podatke putem interneta), umjetne inteligencije i blockchaina (decentralizirana i nepromjenjiva digitalna baza podataka za sigurno bilježenje transakcija), unatoč tomu što nisu stručnjaci u tim područjima. LEGO modeli omogućili su im pojednostavljivanje složenih tehnologija, razvoj kreativnosti i smanjenje osjećaja nesigurnosti, što je pridonijelo dugotrajnijem pamćenju.

LSP značajno doprinosi i razvoju istraživačkih kompetencija, osobito na poslijediplomskoj razini. Ganiyu i sur. (2025) pokazali su da metoda pomaže pri strukturiranju teorijskih okvira, razumijevanju odnosa među varijablama i definiranju istraživačkih pitanja. Vizualno modeliranje omogućuje otkrivanje veza koje nisu lako uočljive u tekstualnim prikazima, dok narativna dimenzija, prema Bab i Boniwellu (2016), potiče refleksiju, metakognitivni razvoj i formiranje istraživačkog identiteta. U zdravstvenim znanostima LSP podržava razvoj profesionalne sigurnosti i identiteta, o čemu svjedoče rezultati Gómez de Quero Córdobe i sur. (2025), posebno u kontekstu mentalnog zdravlja i kliničkih situacija.

Osim na individualnoj razini, metoda snažno utječe na grupnu dinamiku i psihološku sigurnost. Budući da svaki sudionik mora izgraditi model i podijeliti svoje viđenje, potiče se ravnopravno sudjelovanje i smanjuje dominacija ekstrovertiranih pojedinaca. Ganiyu i sur. (2025) ističu da LSP povećava osjećaj pripadnosti i poštovanja te olakšava izražavanje mišljenja. U zdravstvenim studijima, kombinacija LSP-a i Metaplana (vizualna i vođena metoda grupnog rada) poboljšala je timsku komunikaciju i donošenje odluka, jer je vizualno mapiranje pojednostavilo analizu koncepata. Proces zajedničke gradnje, kako navode Bab i Boniwell (2016), stvara emocionalni prostor koji potiče empatiju, aktivno slušanje i suradnju.

LSP fokus grupa

U kontekstu prethodnog pregleda teorije i empirijskih nalaza, provedeno je i istraživanje kako bi se dodatno ispitala iskustvena komponenta metode u profesionalnom i interdisciplinarnom okruženju. U studenom 2025., u sklopu programa Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, održana je radionica LSP-a s manjom fokus-skupinom sudionika različitih profila i završenih studija što je omogućilo analizu LSP-a u raznolikom kontekstu. Tijekom radionice sudionici su bili upoznati s pravilima i načelima metode, a zatim su sudjelovali u miniaktivaciji te izgradnji individualnih metaforičkih modela, uključujući središnju aktivnost u kojoj su konstruirali modele vlastitog profesionalnog identiteta (slika 1). Vizualni materijali nastalih modela služili su kao dodatni resurs za razumijevanje njihove interpretacije pedagoških uloga, izazova i vrijednosti.

Slika 1. Model vlastitog profesionalnog identiteta (Izvor: autor)

Tematska analiza rezultata pokazala je nekoliko jasnih obrazaca. Prvi se odnosi na doživljaj sigurnog okruženja za izražavanje profesionalnih pogleda. Sudionici su istaknuli da im je metoda omogućila otvaranje tema o vlastitoj praksi i izazovima bez osjećaja izloženosti. Jedan sudionik je komentirao: „Model mi je pomogao izreći nešto što rijetko dijelim: kako se zapravo osjećam u učionici.“ Druga sudionica navela je: „Kad govorim o modelu, osjećam da se manje branim, kao da se misli lakše poslože.“

Drugi obrazac odnosi se na prepoznavanje različitih nastavnih stilova i pristupa učenju. Budući da su sudionici predavali u različitim područjima, od STEM-a do društvenih disciplina, radionica je otvorila prostor za usporedbu njihovih profesionalnih identiteta. Jedan sudionik je opisao: „Tek kad sam vidio modele drugih, postalo mi je jasno koliko različito doživljavamo ulogu učitelja, ali i kako se te razlike mogu nadopunjavati u timskom radu.“ Sudionici su posebno naglašavali da vizualna priroda metode olakšava prepoznavanje skrivenih aspekata pedagogije koje inače teško verbaliziraju.

Treći obrazac odnosi se na refleksiju o vlastitim kompetencijama i motivacijama. Sudionici su kroz simboličke reprezentacije (slika 2) prepoznali elemente koje smatraju ključnima u svom radu, poput emocionalne podrške učenicima, strukture i organizacije, kreativnosti ili inovacije. Jedan sudionik je izjavio: „Svaka kockica me natjerala da promislim zašto radim to što radim i što je zapravo temelj mog profesionalnog identiteta.“ Kolega mu je dodao: „Nisam očekivao da će me ova aktivnost usmjeriti prema preispitivanju vlastitog načina poučavanja.“

Slika 2. Simboličke reprezentacije (Izvor: autor)

Četvrti obrazac povezan je s timskom dinamikom i razvojem profesionalne povezanosti. Sudionici su istaknuli da im je struktura LSP-a omogućila uvid u tuđe načine razmišljanja i donošenja odluka, što je pridonijelo boljem međusobnom razumijevanju. Sudionica je navela: „Ova metoda otvara dijalog koji uobičajeni sastanci ili stručni sastanci ne uspijevaju pokrenuti.“

Sudionici su također ocijenili da bi LSP bio koristan alat u njihovim školama, posebno pri planiranju kurikuluma, rješavanju konflikata u kolektivu, zajedničkom definiranju ciljeva ili razvoju školskog tima. Kako je jedan sudionik rekao: „Ovakva radionica bi mogla promijeniti predavaonicu, ljudi bi se bolje razumjeli i bolje surađivali.“

Općenito, nalazi fokus-skupine potvrđuju da metoda LSP može biti iznimno učinkovita u radu jer potiče refleksiju, otvorenu komunikaciju i izgradnju povjerenja. Interdisciplinarna priroda skupine dodatno je obogatila proces te ukazala na široku primjenjivost metode u različitim obrazovnim i profesionalnim kontekstima.

Ograničenja i izazovi metode

Unatoč brojnim prednostima, LSP nosi i određena ograničenja. Neki studenti u početku metodu doživljavaju kao „neozbiljnu“ ili previše djetinjastu, što može izazvati otpor. Gómez de Quero Córdoba i sur. navode da dio sudionika ima poteškoća u izražavanju apstraktnih koncepata isključivo kroz fizičke modele. To se može ublažiti kombiniranjem LSP-a s drugim vizualnim tehnikama. Uspjeh metode također ovisi o stručnosti mentora i kvaliteti vođenja kroz sam proces. Ako se ne osigura duboko istraživanje metafora i kvalitetna refleksija, metoda može ostati površna i izgubiti transformativni potencijal (Bab i Boniwell, 2016). Dodatno, i sudionici fokus-skupine u ovom istraživanju istaknuli su da je početna nesigurnost oko toga „rade li ispravno“ te hoće li njihov model biti dovoljno reprezentativan, predstavljala početnu prepreku koju su prevladali tek nakon što su uvidjeli da se proces ne temelji na estetici modela, nego na osobnom značenju koje mu pripisuju.

Zaključak

Lego Serious Play predstavlja snažnu metodu poučavanja primjerenu visokom obrazovanju. Brojna istraživanja potvrđuju da metoda povećava motivaciju, suradnju, kreativnost, refleksiju i razumijevanje složenih koncepata u različitim disciplinama. LSP je posebno učinkovit u okruženjima koja zahtijevaju aktivno učenje, vizualizaciju apstraktnih ideja i timsko donošenje odluka. U području digitalne transformacije LSP omogućava studentima da kreativno primijene napredne tehnologije na realne probleme, razvijajući samopouzdanje i profesionalne vještine. Iako metoda ima određena ograničenja, prednosti znatno nadmašuju izazove. U vremenu kada poslodavci traže kreativnost, kritičko mišljenje i sposobnost rješavanja složenih problema, LSP se ističe kao jedna od vrjednijih i perspektivnijih metoda.