Gradišćanski Hrvati

Gradišćanski Hrvati su potomci Hrvata iseljenih tijekom 16. i 17. stoljeća s prostora hrvatskih pokrajina koje su bile ugrožene prodorima Osmanlija. Danas Gradišćanski Hrvati čine najmlađu narodnosnu zajednicu u Austriji. Pokrajina Gradišće se nalazi između Alpi na zapadu i Panonske nizine na istoku te služi kao svojevrstan granični prostor – graniči s Mađarskom, Slovačkom i Slovenijom te s dvije pokrajine Austrije, Štajerskom i Donjom Austrijom. Točan broj doseljenih Hrvata je nepoznat, ali se procjenjuje na između 60 i 150 tisuća ljudi. Doseljeni Hrvati uglavnom su koristili štokavsko i čakavsko narječje, ali se dio njih koristio i kajkavskim narječjem. Dijalektalna osnova književnog gradišćansko-hrvatskog jezika je ikavsko-ekavski govor. Gradišćansko-hrvatski jezik uvršten je u UNESCO-v Atlas ugroženih svjetskih jezika. U Atlasu se također navodi kako u 64 gradišćansko-hrvatska naselja u Austriji, 14 u Mađarskoj i 5 u Slovačkoj danas živi između dvadeset i sedam i trideset tisuća govornika gradišćansko-hrvatskog jezika. Stanovnici Gradišća se uglavnom smatraju Hrvatima te njeguju svoju kulturu i tradiciju. U očuvanju njihova izvornog identiteta obitelj i zajednica imaju veliku ulogu, no to je sve teže njegovati među mlađim generacijama jer oni uglavnom preuzimaju većinsku kulturu kojom su okruženi. Uglavnom se kod kuće i u užoj zajednici koriste gradišćansko-hrvatskim jezikom, a njemačkim jezikom u svim drugim dijelovima života. Dio školstva (niže osnovno obrazovanje) koncipiran je dvojezično, no nije moguće završiti cijelo visoko obrazovanje na gradišćansko-hrvatskom. Iako većina gradišćanskih Hrvata živi u Beču, praznike i vikende provode u Gradišću koje smatraju svojim domom, a ondje provode vrijeme s obitelji te dolaze na okupljanja i proslave.


Pročitajte više: Hrvati izvan RH