Hrvatska je unatrag desetak godina, kao i većina europskih zemalja, pretrpjela ekonomsku krizu, dok se u novije vrijeme nametnuo problem migracija. Ipak, u jednim i drugim vremenima, država građanima pruža velik dio socijalne zaštite. To, prije svega, podrazumijeva zdravstvenu zaštitu. 

U Hrvatskoj postoji obvezno zdravstveno osiguranje, koje obuhvaća čitavo stanovništvo, uključujući i strance s boravkom u Hrvatskoj. Osim zdravstvene zaštite, ovo osiguranje obuhvaća i novčane naknade u određenim slučajevima nesposobnosti za rad. Sve što nije obuhvaćeno obveznim zdravstvenim osiguranjem, građani si mogu osigurati plaćanjem dobrovoljnog, dopunskog zdravstvenog osiguranja, koje, ovisno od osiguravajuće kuće, košta po nekoliko desetaka kuna mjesečno.

 
Socijalnu osjetljivost država pokazuje i kad su u pitanju bolovanja. Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radnik u Hrvatskoj u određenim slučajevima može dobivati i sto posto naknade plaće. Ipak, češće je to 70 posto iznosa plaće. Jedan od slučajeva kad naknada iznosi sto posto jest za vrijeme njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine. To je samo jedna od mjera kojima država nastoji štititi demografiju.

 

Tako majke u Hrvatskoj ostvaruju pravo na šest mjeseci rodiljnog dopusta, pri čemu od države dobivaju mjesečnu naknadu u iznosu plaće. Nakon toga, majka i otac mogu ostvariti još po četiri mjeseca roditeljskog dopusta svaki ili šest mjeseci samo jedan roditelj, pri čemu naknada iznosi do 3.991,20 kuna mjesečno. Valja istaknuti da prava rastu s trećim i svakim sljedećim djetetom, pa je tada moguće ostvariti i tri godine rodiljnog i roditeljskog dopusta.

Još valja naglasiti kako roditelji, u slučaju nižih primanja, ostvaruju i pravo na dječji doplatak. Iznos doplatka ovisi o ukupnom dohotku po članu kućanstva.