Nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 10. travnja 1941., donose se rasni zakoni po uzoru na Njemačku i Italiju o kojima je NDH bila ovisna. Donošenje takvih zakona značilo je ne samo uvođenje diskriminacije i netolerancije već i otvaranje koncentracijskih logora. Ustaški režim, koji je bio na snazi u NDH, progonio je Židove i Rome na temelju rasne diskriminacije te Hrvate antifašiste i Srbe za koje se smatralo da su protivnici režima. Osim logora, u ustaškom su režimu prisutne bile i lokacije za izvršenje masovnih pogubljenja, a jedno takvo mjesto bila je Dotrščina.
Dotrščina je danas dio Zagreba između Bukovca i Dubrave koji obuhvaća veliku šumu. 1940-ih to je područje bilo izvan grada te je zbog toga bilo pogodno za prikrivanje egzekucija. Ondje su se žrtve likvidirale strijeljanjem, a tijela žrtava su se smjela preuzeti. Ipak, velik broj tijela ubijenih Zagrepčana i stanovnika zagrebačke okolice pronađen je na području šume. Broj stradalih nije precizno određen, ali neke procjene govore da je u Dotrščini likvidirano preko 7000 ljudi. Većina žrtava bili su Hrvati, među njima i osobe mlađe od 18 godina.
Ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata, obitelji osoba pogubljenih na Dotrščini uređuju grobišta, a organizirano uređenje spomen-parka počelo je u 60-im godinama prošlog stoljeća. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske dolazi do oštećivanja brojnih antifašističkih spomenika, pa tako i onih na području Dotrščine. Aktivnost spomen-parka se smanjuje, a obrazovne ustanove prestaju organizirati posjete parku. Danas je spomen-park Dotrščina kulturno dobro Republike Hrvatske.
Saznajte više:
https://www.dotrscina.hr/ - Virtualni muzej Dotrščina
