Nakon smrti kralja Zvonimira u Hrvatskoj su uslijedila politički nemirna vremena. U sukobu su se našle dvije strane. S jedne je bila udovica kralja Zvonimira, Jelena koja je na vlast željela dovesti svoga brata, ugarskog kralja Ladislava. Toj se ideji suprotstavila većina hrvatskog plemstva, visoki kler i dalmatinski gradovi. Oni su uspjeli na vlast dovesti Stjepana II., sina prethodnog kralja Petra Krešimira IV. No njegovom brzom smrti ponovno je došlo do borbe za prijestolje. Ovoga puta kao pobjednik izašla je Jelena na čiji je poziv Ladislav ušao u Hrvatsku, te okupirao prostor od Drave do Kapele. Plemstvo na neokupiranom teritoriju južno od Gvozda to nije prihvatilo te su oni izabrali svoga kralja, Petra. Nije poznato je li bio okrunjen, kao ni godine njegove vladavine, no smatra se da je bio iz stare plemićke obitelji Snačić. U 19. stoljeću Franjo Rački je pogrešno preveo „n” u „v” i tako je u narodu postao poznati kao Svačić. Poput hrvatskih kraljeva prije njega, odabrao je grad Knin za svoju prijestolnicu.

Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava na vlast je došao njegov nećak Koloman koji je odlučio potpuno preuzeti vlast u Hrvatskoj. Doznavši da je Koloman sa svojom vojskom krenuo prema Dalmaciji u susret mu je pošao kralj Petar. Bitka se odvila 1097. godine. Točna lokacija same bitke nije poznata. Po tradicionalnoj predaji dogodila se negdje oko planine Gvozd, no moguće je i da je lokacija bila bliže samom gradu Kninu. Nakon ljute borbe Koloman je prevladao, a među poginulim Hrvatima bio je i sam kralj Petar. Od tada je, prema narodnoj predaji, ta gora prozvana Petrovom gorom. Tako je pogibijom kralja Petra Hrvatska izgubila svoju samostalnost narednih 800 godina. Povodom 900. obljetnice njegove smrti u blizini mjesta gdje je prema legendi rođen, iznad otoka Visovca u Nacionalnom parku Krka, njemu u čast podignut je spomenik.