Plemstvo se u Hrvatskoj kao društveni sloj razvilo iz sloja društvene elite, moguće iz plemenskih starješina. U srednjem vijeku nastali su plemićki rodovi, a posebno se ističe dvanaest hrvatskih plemićkih rodova koji su navodno s kraljem Kolomanom sklopili ugovor prema kojem ga oni priznaju za hrvatskog kralja u zamjenu za brojne povlastice. Neki od najpoznatijih hrvatskih plemićkih rodova bili su Šubići, Svačići, Gusići i dr., ali su važnu ulogu imali i ugarski plemićki rodovi kao što su Hahót i Héder. Iz plemićkih rodova kasnije su se razvile brojne plemićke obitelji, na primjer obitelj Zrinski iz roda Šubića, obitelj Krbavski iz roda Gusića, itd. Postojao je i sloj nižeg plemstva, a njegovi pripadnici stekli su taj status zbog primjerice službe koju su obnašali u državi. U Dalmaciji i Istri razvilo se gradsko plemstvo, takozvani patricijat, koje su također činili pripadnici društvene elite. Neke od najpoznatijih plemićkih obitelji iz Dubrovačke Republike bili su Gundulići i Držići.
Plemstvo je bilo povlašteni sloj u društvu jer nije plaćalo poreze, a u svojim je rukama imalo velike i brojne zemljišne posjede. Uz to, plemići su obnašali važne političke uloge u državi, primjerice bili su banovi koji su upravljali pojedinim dijelovima kraljevstva ili bili pak kraljevi predstavnici. Pripadnici plemstva u srednjem vijeku bili su i vitezovi i vojskovođe. Neki od njih su sudjelovali u križarskim ratovima i u borbama protiv Mongola, primjerice članovi obitelji Babonić, ili pak u kasnijim stoljećima u obrani zemlje od Turaka. Obitelj Erdödy porijeklom je iz Ugarske, ali je ujedno i obitelj koja je dala najviše hrvatskih banova. Među najistaknutijim pripadnicima je slavni ban Toma Erdödy koji je obranio Sisak i Hrvatsku od Turaka. Jedan od najslavnijih hrvatskih banova koji se isto istaknuo u borbama protiv Turaka bio je Nikola Šubić Zrinski koji je poginuo 1566. godine braneći Siget. Šubići, odnosno Bribirski, potekli su iz jednog od autohtonih starohrvatskih plemena, a njihov najpoznatiji ogranak su Zrinski koji su dobili ime po utvrdi Zrin. Ova se obitelj povezuje s poznatom zrinsko-frankopanskom urotom. Riječ je o pokretu ugarskog i hrvatskog plemstva protiv apsolutizma koji su nametali Habsburgovci. Urota je nazvana po njezinim istaknutim pripadnicima Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu koji su zbog te urote i smaknuti. Ana Katarina Zrinski, rođena Frankopan, najpoznatija je pripadnica ovih obitelji koja se bavila književnim stvaralaštvom (djelo Putni tovaruš), prevođenjem, ali i diplomacijom. Obitelj Frankopan iz koje je potekla izvorno se nazivala Krčki. Frankopani su jedina velikaška obitelj s otoka koja je uspjela ostvariti moć i utjecaj na europskoj razini. Zrinski i Frankopani su najpoznatiji i najznačajniji velikaški rodovi u Hrvatskoj od 11. do 17. stoljeća. Jedna od velikaških obitelji njemačkog podrijetla bili su Celjski. U sjevernoj Hrvatskoj su ostali upamćeni po Barbari Celjskoj, ženi ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog, koja je u narodu bila poznata kao Crna kraljica, moguće najpoznatija vlasnica Medvedgrada. Obitelj Jelačić bila je poznata još i kao Bužimski po naselju Bužim. Pripadnici ove obitelji također su se borili protiv Turaka, ali je obitelj najpoznatija po Josipu Jelačiću koji je postao hrvatski ban. Ban Jelačić je imao ključnu ulogu u gušenju revolucije u Mađarskoj, a za vrijeme njegovog banovanja ukinuto je kmetstvo.
Hrvatsko plemstvo je u povijesti ostalo zapamćeno ne samo po junaštvu, ratovanju, politici i umjetnosti, nego i po brojnim prekrasnim dvorcima i palačama u kojima su živjeli. Dvorac Trakošćan jedan je od najljepših, najvećih i najpoznatijih hrvatskih dvoraca koji je bio u vlasništvu obitelji Drašković. Obitelj Ratkaj nekada je posjedovala Veliki tabor i dvorac Miljanu u Hrvatskom zagorju. Dvorac Lužnica u okolici Zaprešića s velikim perivojem bio je vlasništvo obitelji Rauch. Obitelj Oršić također je posjedovala iznimne dvorce kao što su onaj u Gornjoj Stubici, ali i palača na Griču čiji su vlasnici osim Oršiča bili i Rauchovi, Vojkovići i Kulmeri. Danas se u toj palači nalazi Hrvatsko povijesni muzej.
Nakon raspada Austro-Ugarske i ulaska Hrvata u novu državu sa Slovencima i Srbima plemstvo nije nestalo, ali se zbog novih društvenih, političkih i gospodarskih promjena našlo pred velikim izazovima. Budući da je feudalno uređenje ukinuto, plemići su izgubili dosadašnji izvor prihoda te su se morali prilagoditi gospodarskim promjenama. Također, njihov društveni i politički položaj se promijenio jer su se našli u državi s drukčijim granicama i u kojom više nisu upravljali Habsburgovci. Naposljetku, plemstvo u Hrvatskoj nestaje dolaskom komunista na vlast koji su plemićima oduzeli imanja, dvorce i ostali imetak, zbog čega su mnogi plemići otišli iz zemlje.
Pročitajte više:
