Drugi svjetski rat

Sadržaj je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra


Slom Jugoslavije - Nezavisna Država Hrvatska (NDH - 1941.)

Jugoslavija je 25.3.1941. pristupila Trojnom paktu, ali je uskoro uz pomoć Engleske izveden puč u Beogradu kojim je taj pristup poništen. To je bio povod Njemačkoj da uz pomoć svojih saveznika (Italija, Mađarska, Bugarska) napadne i u 12 dana rata slomi, a odmah zatim podijeli Jugoslaviju. Od Hrvatske, Bosne i Hercegovine stvorena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) koju su pomagale spomenute države, osobito Italija koja je sebi uzela veliki dio hrvatske morske obale, više otoka i gradova, a Mađarska Međimurje. Vlast u NDH preuzeli su ustaše i njihov vodja dr. Ante Pavelić. Budući su oni, iako manjina u Hrvatskoj, uz pomoc profašističkih sila ipak obnovili hrvatsku drzavu, imali su u početku potporu dijela hrvatskog naroda. Većina, koja nije htjela suradnju s Njemačkom i Italijom, a pripadala je Hrvatskoj seljackoj stranci dr. Vladka Mačeka, ostala je neutralna.

Nastanak Federalne Hrvatske u Jugoslaviji

Druga, lijevo orijentirana manjina predvođena komunistima počela je u Hrvatskoj borbu protiv fašizma vec 22.6.1941. osnovavši Sisački, prvi partizanski odred u Europi. Oni su pomalo pridobivali pristaše medu Hrvatima i hrvatskim Srbima i 1943. utemeljili svoju komunističku, ali federalno utemeljenu državu u okviru buduće Jugoslavije. Ustaška vlast brzo je gubila potporu naroda jer se kompromitirala progonima Srba, Židova, Roma ali i Hrvata-komunista (logori Jasenovac, Stara Gradiška i dr.) Međutim, srpska je propaganda kasnije višestruko povećala broj svojih zrtava, a o onim partizanskim i četničkim bilo je zabranjeno do 1990. govoriti, pa se tako planski stvorila netočna slika o tobožnjoj genocidnosti hrvatskog naroda. Poslije kapitulacije Italije 1943. hrvatski narod masovno odlazi u partizane, poglavito u Dalmaciji, Istri, Hrvatskom primorju i zaleđu koje je dotad nadzirala Italija, pa Hrvatska uz Bosnu i Hercegovinu, te Sloveniju postaje središtem antifašističke borbe. U Srbiji do 1944. vlast drzi kvislinška vlada i četnici. Tada uz pomoc Rusa Titovi partizani prelaze u Srbiju, oslobađaju Beograd i počinju završne borbe za Hrvatsku i Sloveniju (u proljeće 1945. godine).

Rat poslije rata - Križni put (1945.)

Iako je rat u Europi završio 8.5.1945. hrvatska vojska je vodila borbu još tjedan dana u južnoj Austriji, a tada se predala Englezima koji su je, protivno ratnom pravu, izručili Titovoj vojsci. Većina je uskoro bez suđenja pobijena kod Bleiburga i po Sloveniji a ostali su u marševima smrti vodjeni po Jugoslaviji i uglavnom likvidirani. Na tom Križnom putu, ali i poratnim likvidacijama najviše su stradali Hrvati, kao sto su u ustaškim logorima (Jasenovac i dr.) pretezito pogibali politički protivnici (četnici, partizani, komunisti, antifašisti) a zbog rasnih zakona i vjerskih razlika i Židovi, Srbi i Romi. Razlika je bila samo u tome sto su likvidacije političkih protivnika do 1945. provođene u ratu, a one poslije u miru (pa i u spomenutom Jasenovcu).


Sadržaj je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra. Tekst je online verzija knjige "Kratka politička i kulturna povijest Hrvatske", autora i urednika dr.sc. Dragutina Pavličevića.
Zahvaljujemo Hrvatskom informativnom centru na ustupljenom materijalu.