Sadržaj je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra
Za vladanja Tomislava (910.-928.) Hrvatska je, uz Bugarsku, postala najjača država između Njemačkog Carstva i Bizanta. Tomislav je ustrojio jaku vojsku i mornaricu, pobijedio najprije Mađare i protjerao ih preko Drave. Otada je ta rijeka stoljetna granica tih dvaju naroda. Svojoj državi sjedinio je Posavsku Hrvatsku između Drave, Save i Kupe koja će se kasnije nazvati Slavonijom, tj. zemljom Slavena, Slovina. Bilo je to ujedinjenje dviju hrvatskih kneževina. Kao saveznik Bizanta pobijedio je Tomislav i bugarsku vojsku pa je dobio na upravu primorske gradove (Zadar, Split, Trogir, tzv. Bizantsku Dalmaciju) i tako zaokružio svoju državu od Jadranskog mora do Drave i od Raše u Istri do Drine.
Na vrhuncu moći okrunio se Tomislav za kralja (925.), a zatim na dva narodna crkvena sabora u Splitu uredio odnose između splitske, latinske i ninske hrvatske biskupije i tako ojačao unutarnje i crkvene prilike.
Iza Tomislava vladalo je Hrvatskom više kraljeva iz narodne dinastije od kojih treba istaknuti:
- Držislava, koji je prvi dobio krunu iz Bizanta kao kralj Dalmacije i Hrvatske (969.-997.);
- Petra Krešimira IV, kada je Hrvatska opet bila teritorijalno na vrhuncu (1058.-1074.) i
- Dmitra Zvonimira, kada je najviše gospodarski i politički napredovala (1074.-1089.).
Svi su oni nosili priznatu titulu kraljeva Dalmacije i Hrvatske, upravljali bogatim dalmatinskim gradovima, vladali plovnim putovima na moru, odupirali se i Veneciji i Bizantu. Iza vladanja Dimitra Zvonimira isklesana je povelja u kamenu, tzv. Baščanska ploča s kraljevim imenom i kraljevskom titulom koja je sačuvana. Bio je to prvi spomenik pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom, pa se otada računa ne samo početak pismenosti, nego i hrvatske književnosti.
Zvonimira je za kralja okrunio izaslanik velikoga pape Grgura VII. i predao mu mač, žezlo i zastavu kao simbole vlasti. Bio je to prvi i posljednji hrvatski kralj koji se tako krunio po europskim običajima toga doba. Položio je i prisegu vjernosti papi u kojoj stoji da je on vladar Hrvatske i Dalmacije. Prema jednoj srednjovjekovnoj kronici, Zvonimir je ubijen na saboru naroda koji nije htio ići u križarski rat u Svetu zemlju. Uz tu nedokazanu smrt postoji i legenda prema kojoj je umirući kralj prokleo Hrvate da nemaju više vladara narodne krvi. Budući Hrvati zaista nisu imali 9 stoljeća svoga vladara i svoje nezavisne države, u narodnoj tradiciji se održala pretpostavka o postojanju Zvonimirova prokletstva.
Poslije Zvonimira, dolazi kralj Stjepan II. koji je vladao samo dvije godine, i to kao razborit i odlučan vladar koji je uspio riješiti neke goruće probleme ondašnjeg hrvatskog političkog života. Odmah nakon njegove smrti početkom god. 1091. nastali su veliki neredi u Hrvatskoj, pa je tako smrt posljednjeg Trpimirovića imala kobne posljedice za hrvatski narod i hrvatsku državu. Naime, Jelena, žena kralja Zvonimira i sestra ugarskog kralja Ladislava, uspjela je sa svojim "igračima" ostvariti svoju želju da hrvatskim vladarom postane njen brat.
Posljednji kralj hrvatske krvi Petar, poginuo je u boju god. 1097. na sjevernom podnožju Gvozda, danas Petrova gora.
Sadržaj je preuzet s dopuštenjem sa stranica Hrvatskog informativnog centra. Tekst je online verzija knjige "Kratka politička i kulturna povijest Hrvatske", autora i urednika dr.sc. Dragutina Pavličevića.
Zahvaljujemo Hrvatskom informativnom centru na ustupljenom materijalu.
