U 13. stoljeću Turci Osmanlije, nazvani po svom vladaru Osmanu, osnivaju svoju državu na području Male Azije (današnje Turske). Do kraja 14. stoljeća osvojili su velik dio Bizanta, gotovo cijelu Malu Aziju i znatan dio Balkana.
1453. pod vodstvom sultana Mehmeda II. Osvajača Turci su osvojili Konstantinopol, učinili ga prijestolnicom i nazvali Istanbul. Do 1482. Osmanlije su osvojili Srbiju, Bosnu (zbog lakog osvajanja kaže se da je „Bosna šaptom pala“), Albaniju i Hercegovinu te su se opasno približili ugarsko-hrvatskom teritoriju. U 15. stoljeću Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo prolazilo je kroz period nestabilnosti zbog neprestanih borbi za prijestolje te sukoba vladara i plemića. Kraljevi Žigmund Luksemburški i Matijaš Korvin pokušali su nakon pada Bosne stvoriti obrambeni sustav na granici s osmanskim teritorijem, ali bezuspješno, te su počele turske provale. Na Krbavskom polju 1493. hrvatska plemićka vojska predvođena banom Emerikom Derenčinom teško je izgubila protiv Turaka. Kaže se da je u toj bitki „poginuo cvijet hrvatskog plemstva“.
Uslijedilo je teško razdoblje za Hrvatsku koja je svedena na „ostatke ostataka“. Novi sultan Sulejman II. Veličanstveni već 1521. osvaja Beograd i otvara si put prema Ugarskoj, a 1526. u bitki na Mohačkom polju poražava ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. Dio se plemstva za pomoć obratilo Habsburgovcima i 1527. za kralja izabralo Ferdinanda Habsburškog. Iako je obećao pomoć, Ferdinand se nije posvetio obrani od Turaka jer se do 1540. bavio borbama s Ivanom Zapoljom kojeg je drugi dio plemstva izabrao za kralja. Turci su u više navrata pokušali doći do Beča, no 1532. ih je spriječio Nikola Jurišić u bitki kod Kisega, a 1566. Nikola Šubić Zrinski kod Sigeta. 1593. ban Toma Erdödy obranio je Sisak, nakon čega kreće uspostava Vojne krajine – sustava utvrda od Drave do Jadrana uspostavljenog radi lakše obrane od Turaka. Jedna od utvrda sagrađenih u sklopu Vojne krajine bio je i današnji grad Karlovac. 1683. Osmanlije stižu do Beča, ali je grad obranjen. Od 1683. do 1699. oslobođen je velik dio hrvatskog teritorija te je u Srijemskim Karlovcima sklopljen mir s Osmanlijama. Nakon toga se postepeno prorjeđuju i prestaju turski prodori.
Dubrovačka Republika uspjela je izbjeći rat jer je Osmanlijama plaćala danak. Cijeli ovaj period bio je prosperitetan za Dubrovnik sve do 17. stoljeća, kada se svjetska trgovina širi na Atlantik, te sve do razornog potresa 1667. koji je uništio Dubrovnik.
Korisne poveznice:
