Teorija sila i strukture tvari - Ruđer Bošković

Ogroman značaj teorije sile i strukture tvari koju je opisivao Ruđer Bošković treba promatrati i u povijesnom kontekstu. Naime, u vrijeme kada je Bošković živio, još je uvijek postojao sukob između crkvenog geocentričnog sustava zasnovanog na Platonovoj i Aristotelovoj baštini i zakonom zabranjivanog Kopernikovog heliocentričnog sustava utemeljenog na Newtonovoj fizici. Bošković, kao zaređeni svećenik, uspio je pomiriti ova gledišta koja su u to vrijeme zadirala u srž problema društvenog svjetonazora jer je borba između tih suprotnosti za sobom donosila filozofske i teološke posljedice. Tako je, pažljivo balansirajući pri postavljanju teorija koje bi objasnile prirodne pojave, Bošković opisao teoriju prema kojoj u prirodi postoji jedan jedini zakon sila (lat. lex unica virium in natura existentium). Ideja da se sva stvarnost protumači na osnovi jednog zakona, Boškovićev je doprinos svjetskoj znanosti. Ta je ideja bila vidljiva kod Alberta Einsteina, W. Heisenberga i u suvremenoj znanosti, gdje se još nije uspjelo jednom jedinstvenom teorijom opisati četiri poznate sile u prirodi (gravitacijsku, elektromagnetsku, slabu i jaku nuklearnu silu). Boškovićev je jedan jedini zakon nacrt za veliku ujedinjenu teoriju polja ili još više teoriju o svemu (eng. theory of everything). 


U Boškovićevu djelu nalazi se mnoštvo ideja koje tek u modernoj fizici posljednjih pedeset godina dolaze do punog izražaja i koje pokazuju kako su bila ispravna filozofska gledišta kojima se Bošković rukovodio u svojoj prirodnoj znanosti. Ipak, moglo bi se reći da je najvažniji njegov doprinos shvaćanju strukture tvari. Danas se u znanosti smatra da su osnovni sastojci tvari onakvi kakvima ih je zamišljao Bošković. Tvar se, prema Boškoviću, sastoji od tvarnih (fizičkih) točaka, koje su jednostavne, nedjeljive, neprotežne, neprobojne, međusobno odvojene i bez ikakve strukture, a ishodišta su sila koje djeluju na daljinu. Bošković je bio prvi koji je odbacivao mogućnosti izravnog dodira čestica zbog odbojne sile. Naime, do tada nitko nije poricao postojanje dodira među česticama tvari.


Njegova izvorna teorija sila i strukture tvari danas je toliko aktualna da ga se može smatrati znanstvenim vizionarom dvadesetog stoljeća