Nacionalni park Plitvička jezera

Nacionalni park Plitvička jezera je najstariji, najveći i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Smješten je između Male Kapele sa zapadne i sjeverozapadne strane te Ličke Plješivice s jugoistočne strane. Park se prostire na površini malo manjoj od 300 kilometara kvadratnih. Najveći dio te površine zauzimaju šume, nakon kojih slijede travnjaci, a sustav jezera kao najviše atraktivan dio parka zauzima tek nešto manje od 1% površine parka. Jezerski sustav čini 16 većih jezera, te nekolicina manjih kaskadnih jezera. Jezera su međusobno povezna te silaze jedno u drugo. Sustav je podijeljen na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera čini njih dvanaest koja su prostranija jezera s razvedenijim i blažim obalama od Donjih jezera. Također, Gornja jezera su pretežito izgrađena od dolomita, dok su Donja od vapnenca. Najveće, a ujedino i najdublje jezero je Kozjak. No, Plitvice su daleko najpoznatije po svojim prekrasnim sedrenim barijerama koje su postepeno nastajale oko 10 000 godina procesom sedimentacije vapnenca. Uvjet za nastajanje sedre jest voda bogata kalcijevim karbonatom. Kada ta ista voda postaje kiselija zbog otapanja ugljikovog dioksida iz zraka, nastaje topljiv oblik kalcijevog karbonata, on se veže za okolno bilje i stijene te vraća u svoj netopljiv oblik. Kako su sva jezera spojena i vodena masa je neprestano pokretna između njih, ovaj proces koji se događa kontinuirano i neprestano, postepeno mijenja izgled samih jezera. Time Plitvice postaju jedinstven i osjetljiv ekosustav. Što se tiče faune Plitvičkih jezera, poznata su po tome što su stanište smeđeg medvjeda, vuka i risa, ugroženih vrsta europskih šuma. Dva su datuma iznimno važna za Plitvička jezera, a to su: 8. travnja 1949. godine kada su prošena prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj, te 26. listopada 1979. godine kada su međunarodno priznata i upisana na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.


Saznajte više na: