Nacionalni park je veće područje izuzetnih prirodnih kvaliteta. Obuvaća jedan ili više sačuvanih ili ljudskim korištenjem neznatno izmijenjenih ekosistema. Prirodni fenomeni moraju biti višestruki.
S obzirom na površinu nacionalnog parka, medunarodni kriteriji kao minimum preporučuju područja površine 20000 ha, od čega potpuno sačuvano i zaštićeno mora biti 10000 ha. Izuzetak su izolirani otoci. I međunarodne i hrvatske definicije nacionalnih parkova na prva mjesta stavljaju njihove znanstvene, kulturno-prosvjetne i u najširem smislu odgojne funkcije.
Za znanost to su idealni prostori proučavanja prirodnih zakona, procesa i odnosa na koje čovjek ne utječe. Na tim područjima isključuje se svaka djelatnost koja bi mogla oštetiti i degradirati izvorna svojstva žive i nežive prirode (kamenolomi, vodoprivredni i energetski zahvati, lov, ribolov, eksploatacija šume itd.).
Dopušta se jedino tradicionalna poljoprivreda i turističko-rekreativna djelatnost.
U Hrvatskoj je proglašeno osam nacionalnih parkova:
