Dražen Petrović (Šibenik, 1964. – Denkendorf, 1993.), jedan od najznačajnijih i najprepoznatljivijih hrvatskih košarkaša.
Nakon igranja za zagrebačku Cibonu – koju dva puta vodi u finale Eurolige, – prelazi u španjolski Real Madrid gdje ima značajna ostvarenja. Istovremeno je vođa jugoslavenske reprezentacije koja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. te Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Argentini osvaja zlatna odličja.
Godine 1990. Petrović odlazi u SAD te postaje članom Portland Trail Blazersa, a 1992. članom New Jersey Netsa kada osvaja trofej za najboljeg braniča pucača NBA te sezone. Iste godine s hrvatskom reprezentacijom osvaja srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Tijekom karijere nastupa tri puta na Olimpijskim igrama gdje osvaja dva srebra i broncu; na Svjetskim i Europskim prvenstvima nastupa po dva puta te ukupno osvaja dva zlata i dvije bronce.
U njegovo je ime otvoren muzej i memorijalni centar te košarkaška dvorana u Zagrebu te muzej u Bualama, a mladim sportašima se dodjeljuje nagrada koja nosi njegovo ime. Godine 2002. uvršten je u košarkašku Kuću slavnih.
Krešimir Ćosić (Zagreb 1948. – Baltiore, SAD, 1995.) bio je hrvatski košarkaš i trener.
Istaknuo se kao jedan od najuspješnijih košarkaša u amaterskoj i američkoj sveučilišnoj košarci. Prvi klub za koji je igrao bio je KK Zadar, igrao je za zagrebačku Cibonu, pa slovenske i talijanske klubove. Šest puta se istaknuo kao igrač europske reprezentacije te je sedamdesetih godina na europskim prvenstvima proglašavan najboljim igračem. Nastupa za jugoslavensku reprezentaciju s kojom na europskim i svjetskim prvenstvima te Olimpijskim igrama osvaja odličja.
Odlaskom u SAD postaje prvi igrač izvan SAD-a koji igra u NBA ligi i koji je u sastavu All American (All Stars).
Krajem sedamdesetih postaje trenerom slovenskog ljubljanskog kluba Olimpija, a istaknuo se i kao uspješan trener jugoslavenske reprezentacije.
Godine 1996. uvršten je u Basketball Hall of Fame. Po njemu Hrvatski nacionalni košarkaški kup nosi ime, kao i trg kod zagrebačkog Doma sportova.
Mate Parlov (Split, 1948. – Pula, 2008.) bio je hrvatski boksač.
Za Jugoslaviju na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu, u poluteškoj kategoriji osvaja zlato, u Havani na Svjetskom prvenstvu 1974. godine zlato u istoj kategoriji, a na Europskom amaterskom prvenstvu u Bukureštu 1969. godine srebro u srednjoj kategoriji. U Madridu 1971. i Beogradu 1973. godine također osvaja zlatno odličje. Godine 1976. osvaja europsko prvenstvo, a svjetsko 1978. godine.
Ističe se kao jedini borac s osvojenim zlatnim odličjima na olimpijskom, europskom i svjetskom natjecanju. U profesionalnoj karijeri od 29 borbi, pobjeđuje u njih 24, dok u amaterskoj sudjeluje u 310 borbi od kojih gubi u njih 13. Tijekom karijere već je proglašen najuspješnijim hrvatskim sportašem 20. stoljeća, dobitnik je nagrade Zlatne rukavice 1967. i 1969. godine, članom je WBC-ove Kuće slavnih te je po njemu nazvana pulska dvorana.
