Općina Bednja nalazi se na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske, na području Varaždinske županije. Naselja koja pripadaju općini su: Bednja, Pleš, Šaša, Vrbno, Trakošćan, Benkovec, Rinkovec, Prebukovje... Osim po bajkovitom dvorcu Trakošćan, Bednja je poznata po svom specifičnom govoru. Očuvanost samog govora Bednja najviše duguje prometnoj izoliranosti kraja čije su posljedice male migracije i neznatan utjecaj okolnih naselja. Bednjanski se smatra najstarijim hrvatskim kajkavskim pradijalektom. Vrlo je kompliciran zbog svog jedinstvenog akcenta, zanimljivih glasovnih promjena, diftonga te mnoštva vokala. Jedno od obilježja je i prilagodljivost bednjanjskog da nove riječi učini svojima. Za vrijeme Austro-Ugarske to se ostvarilo tako da su mnoge njemačke i mađarske riječi bile udomaćene. Tada je, za razliku od danas, utjecaj hrvatskog književnog jezika bio zanemariv jer su gotovo svi stanovnici bili kmetovi. Danas upravo udomaćene riječi hrvatskog književnog jezika donose najveću leksičku promjenu govora. Većinom je to promjena riječi na bednjanski naglasak. Promjenom načina života stanovnika Bednje, postupno se mijenjao i sam bednjanski. Tako su neki pojmovi vezani uz poljoprivredu nestali, dok su se pojavili novi vezani uz tehnologiju i znanost. Govor je velikim dijelom homogen na području općine uz dvije iznimke. Stanovnici naselja Rinkovec koriste malo drugačije naglaske na riječima nego ostala mjesta, dok oni iz naselja Cvetlin imaju neke razlike u vokabularu u odnosu na ostala naselja. Osoba koja se svakako mora spomenuti kada se govori o bednjanskom jest profesor i dijalektolog Josip Jedvaj. Njegova studija o bednjanskom govoru objavljena u okviru Hrvatskog dijalektološkog zbornika je najopširnija i najtočnija studija bednjanskog objavljena do dana današnjeg. U budućnosti se planira i izrada bednjanskog riječnika na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Mijo Lončarić koja će imati potpuni znanstveni pristup.