Drvene igračke

U Hrvatskoj su na samo tri područja stanovnici organizirano izrađivali dječje igračke - u naselju Zelovo u Dalmatinskoj zagori, u Vidovcu u Prigorju te u Hrvatskom Zagorju. Za razliku od Zelova i Vidovca gdje je ta tradicija zamrla, u Hrvatskom se Zagorju očuvala do danas. Drvene igračke se u Hrvatskom Zagorju izrađuju od 19. stoljeća. Dio je to tradicije koja je povezana s hodočašćem u marijansko svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Naime, mjesta u kojima se i danas izrađuju takve drvene igračke su Bistrički Laz, Stubički Laz, Gornja Stubica, Tugonica, Turnišće i Marija Bistrica - mjesta kojima hodočasnici pješače u molitvi da bi došli do svetišta. Stoga je razumljivo da su se ondašnji stanovnici dosjetili kako bi im prodaja tih igračaka na proštenjima malo olakšala težak seljački život.

Od igračaka koje se mogu svrstati i u skupinu glazbenih instrumenata, najprije su u ponudi imali jednostavne svirale žveglice koje su imale jednu cijev (jedinke) ili dvije cijevi (dvojnice). Kasnije su se tu našli i kokotiček, ftiček, čekić kladivac, bajsek, trubentica i tamburice. Hodočasnicima su najzanimljivije bile batina sa sekiricom (oko pola metra dugačak štap kojeg su mogli koristiti kao pomoć pri hodanju do svetišta, sa sviralom na vrhu koja može poslužiti za zabavu) te klepetaljka ptica ili leptir (igračka s drvenim krilima povezanim s kotačićima na dugačkom štapu koja proizvodi klepetavi zvuk kada ju djeca trčeći guraju po podu). Takve su igračke, osim kao zabava hodočasnicima, služile i za svojevrsno glazbeno obrazovanje djece tih ruralnih obitelji.

Izrađivali su i igračke poput namještaja za lutke (stolove, stolce, ormare, krevete i kolijevke različitih veličina), zatim rifljače (preteče današnjih perilica za rublje), razne domaće životinje (najčešće konje), kočije i slično. Bilo je tu i igračaka s pokretnim dijelovima poput plesača koji su se okretali ili plesali, ringišpila, konjića koji su skakali ili proizvodili različite zvukove. Dakle, bile su to igračke kojima su se i njihova djeca svakodnevno igrala pritom razvijajući svoju maštu i osobnost.

U najplodnijem se razdoblju broj različitih drvenih igračaka popeo na čak 120, dok se danas izrađuje tek pedesetak vrsta. Tradicionalno su te drvene igračke izrađivali muškarci od raznog mekog drva koje su pronalazili u svojoj okolici poput lipe, vrbe, javora i bukve. Drvo su obrađivali raznim oštrim noževima, dok danas ponekad koriste i električne alate. Žene su ih ukrašavale cvjetnim ili geometrijskim uzorcima koristeći crvenu, plavu i žutu boju. Kasnije su počele koristiti i crnu, bijelu i zelenu boju. S vremenom su se prilagodili urbanoj djeci pa su počeli izrađivati i automobile, vlakove, avione, traktore, pištolje (repetirke). Prilagodili su se i suvremenim standardima i zakonima pa za ukrašavanje igračaka koriste ekološke boje koje nisu štetne za djecu.

Umijeće izrade drvenih tradicijskih igračaka s područja Hrvatskog Zagorja uvršteno je 2009. godine na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.