Bećarac - humor i satira u tradicionalnoj izvedbi

Utkan je u život i običaje Slavonije, ondje nasmijava i veseli ljude već stoljećima, oni s njim žive i umiru. Bećarac je tradicionalna narodna pjesma rođena u Slavoniji još u vrijeme ukidanja vojne krajine i odlaska Turaka. Etimološki korijene i vuče iz turskog jezika, u kojem riječ "bekar" simbolizira momka, bekriju i veseljaka sklonog piću i ženama. 


Ove humoristične i satirične pjesme uglavnom izvode dva ili više muškaraca. Glavna okosnica bećarca su deseterački stihovi. Prvi stih ili dio stiha pjeva glavni pjevač tvoreći određenu misaonu tezu, a zatim mu se pridružuju ostali pjevači. Drugi stih najčešće je humoristična antiteza prvom stihu. Stihovi su pretežito ljubavni i metaforično erotski. Pjevač hvali vlastite vrline, dok izruguje neistomišljenike i suparnike. 
Bećarac se redovito izvodi uz instrumentalnu pratnju narodnih glazbala. Nekad su to bili gajdi i tambure samice, a kasnije ih zamjenjuju tamburaški sastavi ili mješoviti sastavi s violinom, harmonikom i tamburama. 


Dok je stoljećima tradicija podrazumijevala da bećarce pjevaju muškarci, danas su i žene nositeljice ove kulturne baštine. Osim što je rasprostranjena u cijeloj Slavoniji, ova se narodna pjesma iz Hrvatske proširila i u južnu Mađarsku i diljem Vojvodine. Koliko je važna u tim krajevima možda najbolje svjedoči činjenica da je UNESCO 2011. godine upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 
Primjeri bećarskih stihova: 

  • "Sad se cure udaju na rate, tri mjeseca pa se kući vrate."
  • "Za bećara nema veće kazne, tužan pogled u džepove prazne."
  • "Dok smo živi i dok će nas biti, bećarluk se mora nastaviti."
  • "Ženit ću se i ja ove zime, nek' se majka ima svađat s kime."