Starogradsko polje na otoku Hvaru je krajolik čija je grčka parcelizacija iz četvrtog stoljeća prije Krista ostala netaknuta sve do danas. Nalazi se između naselja Stari Grad i Vrboska, zauzima površinu od 1376 hektara te je zbog toga najveća plodna ravnica od svih koje se nalaze na jadranskim otocima. Polje se sastoji od parcela koje se zovu strige. Svaka striga zauzima površinu od 1 x 5 stadija, to jest 180 metara x 900 metara. Sam lokalitet bogat je arheološkim nalazima. Registrirano je njih oko 120. Na sjevernom dijelu Starogradskog polja nalazi se grčka kula na položaju Maslinovnik. Najviše nalaza potječe iz rimskog doba kada je Stari Grad (Faros) postala rimska Farija, te je polje dobilo naziv Ager Pharensis. Tada su na polju izgrađene mnoge ville rustice, od kojih je najpoznatija ona na položaju Kupinovik. Smatra se da su grčki kolonisti s otoka Paros kolonizirali Stari Grad u četvrtom stoljeću prije Krista. Kod Grka, poljoprivredno područje koje se nalazi uz grad je pod upravom grada te se dijeli u parcele. To je upravo ono što se dogodili sa Starogradskim poljem. Dugo se smatralo da se radi o rimskoj podjeli zemljišta. Tek je u 20. stoljeću utvrđeno da veličine parcela ne odgovaraju rimskim parcelama. Od 2008. godine nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Postoje tri stavke zbog kojih je Starogradsko polje svjetski priznato, a to su: način na koji je podjeljeno Starogradsko polje svjedoči o širenju grčkog geometrijskog modela podjele poljoprivrednog zemljišta na području mediterana, polje je već 2400 godina u upotrebi kao poljoprivredno područje i na njemu su zasađene iste kulture, što opravdava kontinuitet i trajnost funkcije polja kroz stoljeća, te je polje primjer starog tradicijskog krajolika koji je ugrožen današnjim modernim načinom života i obrade zemljišta.
Korisne poveznice:
