Jedan od najpoznatijih hrvatskih skladatelja te tvorac prve hrvatske opere rođen je 1819. godine u Zagrebu pod imenom Ignatius Fuchs. Svoje ime je kroatizirao 1840. godine u Vatroslav Lisinski pod utjecajem ilirskog pokreta – hrvatskog narodnog preporoda. Bio je visoko obrazovan te svakako pripadao intelektualnom sloju tadašnjeg vremena. U Zagrebu je 1840. godine diplomirao na filozofskom studiju te 1842. godine na studiju prava. Tijekom gimnazijskih dana na poticaj roditelja počeo se glazbeno obrazovati privatnom podukom. Unatoč očevoj smrti te financijskim problemima u kojima se našao na početku studija i tijekom studiranja, Lisinski se nastavio glazbeno obrazovati. Od značajnijih učitelja bili su orguljaš i pijanist Juraj Sojka koji mu je bio jedan od prvih učitelja te Georg Karl Wisner von Morgenstern koji je kasnije i orkestrirao njegovu operu “Ljubav i zloba“.
Na nagovor ilirca Alberta Štrige 1841. godine počinje skladati. Ubrzo počinje pisati i operu “Ljubav i zloba“ na hrvatskom jeziku koja svojim završetkom postaje prva hrvatska nacionalna opera. Opera je uprizorena 28. ožujka 1846. godine te doživljava veliki uspjeh. O tome svjedoči što je u samo mjesec dana izvedena čak sedam puta. Danica ilirska je operi u potpunosti posvetila dva broja što ni za jedan drugi događaj u razdoblju narodnog preporoda nisu napravili. Uz Štriginu pomoć 1847. odlazi u Prag na daljnje glazbeno usavršavanje, no zbog prekoračene dobne granice za Praški konzervatorij primoran je uzimati privatne satove kod ravnatelja konzervatorija Jana Bedřiha Kittla. Tamo sklada niz popijevaka te orkestralna dijela – uvertire Jugoslavenku i Bellonu te solo pjesme Ribar i Osamljen. U Pragu piše i prvi dio svoje druge opere “Porin“.
1850. godine, unatoč zalaganju bana Josipa Jelačića, odbijena mu je molba za polaganje završnog ispita na konzervatoriju. Razočaran, vraća se u Zagreb. U Zagrebu su se za vrijeme njegova izbivanja promijenile političke prilike te Lisinski jedva preživljava zbog financijskih nedaća. O njegovoj tadašnjoj situaciji svjedoči i pismo u kojem moli Kazališni odbor za posudbu 100 forinti za koju kao zalog nudi partituru svoje opere “Ljubav i zloba“. Zapošljava se kao “prislušnik kod Banskog stola“ te na tom mjestu ostaje do svoje smrti. 1852. godine počinje mu se pogoršavati zdravlje te ubrzo i umire u dobi od 34 godine.
Danas se po njemu zove glavna koncertna dvorana u Zagrebu sagrađena 1973. godine - Koncerta dvorana “Vatroslav Lisinski“.
Saznajte više:
