Vladimir Prelog je hrvatski i švicarski kemičar te dobitnik Nobelove nagrade za kemiju. Rođen je u Sarajevu 1906. godine, a umro u Zürichu 1998. godine. Interes za kemiju počeo mu se buditi kao srednjoškolcu dok je pohađao gimnaziju u Osijeku. Za to je primarno zaslužan njegov profesor kemije Ivan Kuria, uz čiju pomoć je već 1921. godine objavio svoj prvi znanstveni rad. Obrazovanje nastavlja na Tehničkoj visokoj školi u Pragu gdje 1928. godine diplomira kao inženjer kemije, dok već iduće godine doktorira pod mentorstvom Emila Votočeka.
Nakon studija odslužio je vojni rok te je nekoliko godina radio u kemijskoj industriji u Pragu. Na poziv Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vraća se u Zagreb te prihvaća mjesto docenta, preuzima nastavu iz organske kemije i postaje predstojnik Zavoda za organsku kemiju. Kako bi uredio zavod obratio se za pomoć maloj tvornici farmaceutskih proizvoda Kaštel (danas Pliva) s kojom je ostvario uspješnu suradnju. U to vrijeme je u tvornici izgrađen istraživački laboratorij, koji se kasnije razvio u Plivin istraživački institut. U sedam godina Prelogovog boravka u Zagrebu i rada na fakultetu njegova istraživačka skupina objavila je čak 48 znanstvenih radova. Zagrebačka organska kemija u kratkom je razdoblju postala prepoznatljiva na svjetskoj razini.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata odlazi u Zürich na poziv nobelovca Lavoslava Ružičke te se zapošljava kao docent na Saveznoj tehničkoj školi (ETH). Istraživačku karijeru posvetio je primarno stereokemiji gdje je došao do značajnih otkrića. U suradnji s Robertom S. Cahnom i Christopherom K. Ingoldom formulirao je Cahn-Ingold-Prelogova pravila koja se danas općenito primjenjuju u organskoj stereokemiji. Cijelu svoju karijeru surađivao je s Plivom čije je znanstvenike često pozivao u svoj laboratorij na usavršavanje.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja od koji je najznačajnija Nobelova nagrada za kemiju 1975. godine koju je podijelio s britanskim znanstvenikom J. W. Cornforthom.
Saznajte više:
