Do početka 10. stoljeća Hrvatskom su vladali kneževi. Iako su povijesni izvori oskudni, Tomislava se smatra prvim hrvatskim kraljem pod čijom su vladavinom ujedinjene dvije hrvatske kneževine: Primorska i Panonska Hrvatska.

Tomislav je tijekom svoje vladavine protjerao Mađare preko Drave (koja je od tada granica dviju država) i Bugare te je teritorij Hrvatske ustrojen od Jadranskog mora do Drave i od Raše u Istri do Neretve i Drine. U to vrijeme, Hrvatska je uz Bugarsku bila najznačajnija sila između Svetog Rimskog Carstva i Bizanta. Tijekom njegove vladavine na dva crkvena sabora uređeni su odnosi između splitske i ninske nadbiskupije, što je ojačalo crkvu i jedinstvo Hrvatske.