Faust Vrančić

Faustu Vrančiću, poznatom hrvatskom izumitelju, leksikografu i polihistoru, nerijetko se zabunom pridodaje talijansko ili mađarsko podrijetlo. Taj rođeni Šibenčanin, koji je živio na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, stekao je sveobuhvatnu naobrazbu u Mađarskoj i Italiji gdje je i boravio velik dio života, te otuda zabune o njegovoj nacionalnoj pripadnosti. Sam Vrančić često je isticao svoju ljubav i divljenje prema rodnoj domovini i jeziku.


Često nazivan „hrvatskim Leonardom da Vincijem“, svjetskoj javnosti najpoznatiji je po djelu „Machinae novae“ u kojem je opisao 56 raznovrsnih uređaja i tehničkih konstrukcija. Među najvažnijim konstrukcijama su ideje za gradnju mostova – koje su bile toliko ispred svog vremena da su ušle u upotrebu tek 200 godina poslije. Također, nacrt za „most s jednim užetom“ smatra se pretečom današnje žičare. Najpoznatija skica iz knjige je prikaz padobranca, Homo volans (lat. leteći čovjek): konstrukcija padobrana za koji se pretpostavlja da je i iskušan skokom s nekoga tornja u Veneciji.


Njegova dva najvažnija djela su iz oba područja njegova interesa: i društvenog i prirodnog. Naime, Vrančić piše i 1959. godine izdaje petojezični rječnik (latinski, talijanski, njemački, hrvatski i mađarski) pod naslovom „Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe“. U prilogu navedenog rječnika je i popis riječi koje su Mađari preuzeli iz hrvatskog jezika. Rječnik je snažno utjecao na pravopis hrvatskog i mađarskog jezika a, osim što je prvi rječnik hrvatskog jezika, to je i prvi mađarski rječnik.