Ivan pl. Zajc bio je hrvatski skladatelj, dirigent i pedagog. Njegov utjecaj na hrvatsku glazbu bio je od tolikog značaja da je razdoblje hrvatske glazbe od 1870. do 1916. godine prozvano njegovim imenom. Rođen je 1832. godine u Rijeci u glazbeničkoj obitelji. Sklonost prema glazbi pokazuje od svoje pete godine, kada počinje aktivno učiti klavir i violinu. Školu završava u Rijeci te nakon odlazi na studij kompozicije na Konzervatorij u Milanu. Tijekom studija mu je već izvedeno nekoliko djela, od kojih najpoznatije opera La Tirolese. Nakon studija odlučuje se za povratak u svoj rodni grad gdje se počinje baviti odgojem mladih glazbenika kao nastavnik u Muzičkoj školi. Uz nastavu, u tom razdoblju bavi se i sviranjem i dirigiranjem kako komornih i orkestralnih tako i opernih djela poput njegove opere Mesinske nevjeste (neizvedena). U želji da proširi svoje skladateljske vidike, 1862. godine seli s obitelji u Beč. Tamo provodi sedam godina tijekom kojih je skladao, izveo i djelomično objavio osamdesetak skladbi, od kojih najviše komorna djela te komične opere i operete. Iako je uspješno gradio put ka svjetskoj slavi kao skladatelj opereta i glazbenih komedija u Beču, odlučio se vratiti u rodnu zemlju. Vratio se u Zagreb, gdje je postao ravnatelj Opere i preuzeo vodstvo na školi Hrvatskog glazbenog zavoda. U Zagrebu se također iznimno posvetio skladanju te je napisao gotovo tisuću opusa među kojima neke od njegovih najpoznatijih djela: opere Mislav, Nikola Šubić Zrinski, Kraljev hir, Primorka kao i mnoge druge operete i komorna djela. Povijesno-nacionalna trilogija, među kojom je i njegovo najpoznatije djelo opera Nikola Šubić Zrinski, imala je značajan utjecaj na hrvatski nacionalni pokret. Umro je 1914. godine u Zagrebu, a prije svoje smrti doživio je buđenje novih mladih snaga na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Saznajte više: