Ivana Brlić Mažuranić najpoznatija je hrvatska spisateljica za djecu. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike te je često nazivana „hrvatskim Andersenom“ i „hrvatskim Tolkienom“. Primljena je, kao prva žena kojoj je dodijeljena takva čast, za dopisnu članicu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Četiri je puta bila predložena za Nobelovu nagradu za književnost.

Ivana Mažuranić unuka je hrvatskog bana Ivana Mažuranića (poznatog i po svojim književnim djelima) a i njen otac bio je pisac. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu. Tečno je govorila francuski jezik pa su i neka od njenih prvih književnih djela bila na francuskom jeziku. Udana je u dogovorenom braku s 18 godina i odselila iz rodnog Zagreba u Slavonski Brod. Unatoč tome što joj je suprug bio dobre naravi i poticao njeno književno stvaralaštvo, Ivanino fizičko i mentalno zdravlje uvelike je stradalo ranim i brojnim trudnoćama. Rodila je sedam puta a dvoje djece umrlo je nedugo nakon poroda.

Kako je puno vremena provodila uz djecu i smatrala da za njih nema dovoljno literature, počela je zapisivati vlastite priče. Njezino najvažnije i najpoznatije djelo je zbirka pripovijedaka „Priče iz davnine“ u kojoj se spajaju slavenske legende i mitovi s poučnim prikazom ljudskih osobina. Najpopularnije djelo, „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, doživjelo je u Hrvatskoj uspješnu ekranizaciju i brojne kazališne izvedbe. Tijekom života patila je od depresije i nakon duge borbe s tom bolešću 1938. godine počinila je samoubojstvo.