Iako je prva producentska kuća u Hrvatskoj utemeljena 1914. pod nazivom Croatia, prvi igrani film (Matija Gubec, A. Biničkog i scenaristice M. Jurić-Zagorke) stvoren je pet godina kasnije. Temelje hrvatskom igranom filmu stvorili su Krešo Golik ("Djevojka i hrast", "Tko pjeva zlo ne misli"), Fedor Hanžeković ("Svoga tela gospodar"), Nikola Tanhofer, Veljko Bulajić i Branko Bauer. Druga je grupa pak pokušala osuvremeniti njihovu fizionomiju. Tu su radovi Vatroslava Mimice, Zvonimira Berkovića, Ante Babaje, Krste Papića i Antuna Vrdoljaka.
Za vrijeme Prvoga svjetskog rata i u Hrvatskoj je napokon počela proizvodnja domaćih filmova, no ona se nije dugo održala. Zbog ratnih sukoba s kinorepertoara su nestali filmovi iz neprijateljskih zemalja (Francuske, Italije i SAD, dakle najjačih svjetskih proizvođača), što je dalo zamaha proizvodnji u Njemačkoj i u raznim zemljama Dvojne Monarhije. Ipak, u Hrvatskoj nije bilo realne industrijske i financijske podloge za vlastitu filmsku proizvodnju, jer je u cijeloj zemlji bilo svega oko 30 kino-dvorana. To ipak nije spriječilo skupinu filmom opsjednutih kazališnih ljudi da usred rata osnuju prvo hrvatsko filmsko poduzeće Croatia da bi proizvodili zabavne filmove. Nažalost, ništa od te produkcije nije sačuvano, pa tako o prvom hrvatskom filmu Brcko u Zagrebu (1917.) možemo suditi samo po škrtim novinskim napisima i emfatičnim reklamnim najavama. Bila je to adaptirana lagana komedija koja je nekoliko godina ranije prikazana u kazalištu, a igrali su najpopularniji kazališni glumci. I sljedeći film Matija Gubec (1917.) bio je adaptacija popularnog historijskog romana o seljačkoj buni u XVI. stoljeću romantičnog pisca Augusta Šenoe.
Odmah nakon ujedinjenja 1919. krenulo se i s novom tvornicom filmova Jugoslavija film, u kojoj su se okupili uglavnom isti ljudi kao i u dotadašnjoj Croatiji. Snimljeno je i prikazano nekoliko žurnala s aktualnostima, a snimljeno je i 4-5 zabavnih filmova po već prokušanom receptu.
Ivo Škrabalo, VjesnikAnimirani film
Sredinom pedesetih godina nastaje Zagrebačka škola crtanog filma. Grupa zagrebačkih autora demonstrirala je nove pristupe u animaciji, u vezi s crtežima, scenografskim elementima, bojom i zvukom.
Na godišnjem sastanku Međunarodne udruge za animirani film (ASIFA) održanom u Londonu 1969. godine u utrci nekoliko značajnih gradova (Brighton, Geneve, Montreal, Rimini) prihvaćena je kandidatura Zagreba kao redovitog organizatora međunarodnog festivala. Tako je 1. svjetski festival animiranog filma Zagrebu održan u lipnju 1972. godine. Osnivači Festivala su Grad Zagreb i produkcijska kuća «Zagreb film». Prvi direktor Festivala i glavna pokretačka snaga bio je Želimir Matko do svoje smrti 1977. godine.
Slogan Z znači Zagreb u početku je bio sinonim za dobro poznatu "Zagrebačku školu animacije" (grupa zagrebačkih autora aktivnih od ranih šezdesetih do kasnih osamdesetih), danas se veže uz Festival jednu od najvažnijih svjetskih manifestacija u domeni animiranog filma.
1986. godine osnovana je institucija Nagrade za životno djelo koju dodjeljuje festivalsko Vijeće. To je do danas jedina nagrada te vrste koja se dodjeljuje na festivalima animacije kao priznanje umjetnicima koji su svojom osobnošću i kreativnošću pridonijeli svekolikom svjetskom razvoju i promociji animacije.
2002. godine Festivalsko vijeće osniva i Nagradu za osobit doprinos teoriji animacije koja se po istom principu dodjeljuje značajnim povjesničarima i teoretičarima animacije.
Pročitajte više:
