Kultura i umjetnost

Glazbena kultura Hrvata u srednjem vijeku najvećim je dijelom dio crkvene dokumentacije, te se glazba intenzivno njegovala po crkvama i samostanima obalnog područja. Najstariji sačuvani glazbeni zapisi - liturgijski rukopisni kodeksi, popraćeni neumatskim notnim znakovima - potječu iz XI stoljeća. Na obalnom području od Istre do srednje Dalmacije razvija se u srednjem vijeku posebno autohtono glagoljsko pjevanje. U mnogim se zagrebačkim arhivskim dokumentima od XIV stoljeća nadalje govori o sviračima flaute, trublje, gudačkih instrumenata itd, iz čega se naslućuje da se prigodom javnih gradskih priredbi i svečanosti muziciralo.

U prvoj polovici XVII stoljeća javila se najjača ličnost hrvatske glazbe čitavog tog razdoblja, Ivan Lukačić (1587 - 1648), zborovođa i orguljaš katedrala u Splitu.

U XVIII stoljeću javljaju se kompozitori većih orkestralnih djela pisanih uglavnom u klasičnom stilu:

  • Dubrovčanin Luka Sorkočević (1734 - 1789), autor prvih hrvatskih simfonija,
  • njegov sin Antun (1775 - 1841) komponira uz simfonije i komorna i vokalna djela, te klavirsku sonatu,
  • Ivan Mane Jarnović (1745 - 1804) autor je mnogobrojnih komornih djela, simfonija i violinskih koncerata, dijelom također objavljenih u Parizu.

Vatroslav Lisinski (C) www.lisinski.hr

U XIX stoljeću glavnim glazbenim središtem postaje Zagreb, gdje je 1827. utemeljen Musikverein, kasnije Hrvatski glazbeni zavod, koji 1829 otvara i vlastitu muzičku školu, koja se početkom XX stoljeća pretvara u Konzervatorij, odnosno Muzičku akademiju. Rodoljubni zanos nadahnuo je čitav niz glazbenika, pristaša preporoda, da komponiraju na stihove hrvatskih pjesnika solo-pjesme, budnice i davorije kao što su:

  • "Još Hrvatska nij' propala" Ferde Livadića,
  • "Lijepa naša domovino" Josipa Runjanina i mnoge druge.

Dao je i poticaj za skladanje prvih hrvatskih opera "Ljubav i zloba" i "Porin" Vatroslava Lisinskog (1819 - 1854).

Zamah glazbenog života u doba preporoda zamro je u doba Habsburškog apsolutizma. Novo razdoblje nastupa 1870. dolaskom Ivana pl. Zajca (1831 - 1914) u Zagreb. On je bio neobično plodan kompozitor, dirigent i pedagog. Prijelazno razdoblje do afirmacije nove nacionalne struje obilježava Blagoje Bersa (1873 - 1934), koji podiže hrvatsku orkestralnu glazbu na europsku razinu. U tom se razdoblju ističe i Dora Pejačević (1885 - 1923) koja je ostavila oko 60 izvorno nadahnutih kasnoromantičarskih simfonijskih komornih i klavirskih djela. U razdoblju između dva svjetska rata gotovo svi hrvatski kompozitori zastupaju nacionalni smjer:

  • Jakov Gotovac proslavio se operom "Ero s onoga svijeta",
  • Josip Slavenski (1896 - 1955) je efektno orkestriranim djelima i klavirskom i komornom glazbom pobudio pažnju međunarodne glazbene javnosti,
  • djela Borisa Papandopula poprimaju uz folklorna obilježja i značajke neoklasike i dodekafoničke metode.

Među mnogobrojnim izvođačkim ansamblima u Hrvatskoj najpoznatiji su Zagrebačka opera, koja datira još iz vremena Ivana pl. Zajca, zatim Zagrebačka filharmonija te Zagrebački solisti.


Zagrebački solisti
Zagrebački solisti su najugledniji hrvatski komorni ansambl, utemeljen 1953. godine u sklopu Radio-televizije Zagreb (RTV-a Zagreb).
Zagrebačka filharmonija
Zagrebačka filharmonija najpoznatiji je hrvatski orkestar koji uspješno djeluje od godine 1871. Pod vodstvom majstora dirigentske palice Friedricha Zauna, Milana Horvata, Lovre pl. Matačića, Mladena Bašica, Pavla Dešpalja, Pavela Kogana, Kazushija Ônoa i Alexandera Rahbarija taj je Orkestar posljednjih desetljeća doživio umjetnički procvat i punu međunarodnu afirmaciju na mnogobrojnim gostovanjima širom svijeta.