www.hr - hrvatski homepage od 1994.

Glazba

Glazbena kultura Hrvata u srednjem vijeku najvećim je dijelom dio crkvene dokumentacije, te se glazba intenzivno njegovala po crkvama i samostanima obalnog područja. Najstariji sačuvani glazbeni zapisi - liturgijski rukopisni kodeksi, popraćeni neumatskim notnim znakovima - potječu iz XI stoljeća. Na obalnom području od Istre do srednje Dalmacije razvija se u srednjem vijeku posebno autohtono glagoljsko pjevanje. U mnogim se zagrebačkim arhivskim dokumentima od XIV stoljeća nadalje govori o sviračima flaute, trublje, gudačkih instrumenata itd, iz čega se naslućuje da se prigodom javnih gradskih priredbi i svečanosti muziciralo.

U prvoj polovici XVII stoljeća javila se najjača ličnost hrvatske glazbe čitavog tog razdoblja, Ivan Lukačić (1587 - 1648), zborovođa i orguljaš katedrala u Splitu.

U XVIII stoljeću javljaju se kompozitori većih orkestralnih djela pisanih uglavnom u klasičnom stilu:

• Dubrovčanin Luka Sorkočević (1734 - 1789), autor prvih hrvatskih simfonija,
• njegov sin Antun (1775 - 1841) komponira uz simfonije i komorna i vokalna djela, te klavirsku sonatu,
• Ivan Mane Jarnović (1745 - 1804) autor je mnogobrojnih komornih djela, simfonija i violinskih koncerata, dijelom također objavljenih u Parizu.

U XIX stoljeću glavnim glazbenim središtem postaje Zagreb, gdje je 1827. utemeljen Musikverein, kasnije Hrvatski glazbeni zavod, koji 1829 otvara i vlastitu muzičku školu, koja se početkom XX stoljeća pretvara u Konzervatorij, odnosno Muzičku akademiju. Rodoljubni zanos nadahnuo je čitav niz glazbenika, pristaša preporoda, da komponiraju na stihove hrvatskih pjesnika solo-pjesme, budnice i davorije kao što su:

• "Još Hrvatska nij' propala" Ferde Livadića,
• "Lijepa naša domovino" Josipa Runjanina i mnoge druge.

Dao je i poticaj za skladanje prvih hrvatskih opera "Ljubav i zloba" i "Porin" Vatroslava Lisinskog (1819 - 1854).

Zamah glazbenog života u doba preporoda zamro je u doba Habsburškog apsolutizma. Novo razdoblje nastupa 1870. dolaskom Ivana pl. Zajca (1831 - 1914) u Zagreb. On je bio neobično plodan kompozitor, dirigent i pedagog. Prijelazno razdoblje do afirmacije nove nacionalne struje obilježava Blagoje Bersa (1873 - 1934), koji podiže hrvatsku orkestralnu glazbu na europsku razinu. U tom se razdoblju ističe i Dora Pejačević (1885 - 1923) koja je ostavila oko 60 izvorno nadahnutih kasnoromantičarskih simfonijskih komornih i klavirskih djela. U razdoblju između dva svjetska rata gotovo svi hrvatski kompozitori zastupaju nacionalni smjer:

• Jakov Gotovac proslavio se operom "Ero s onoga svijeta",
• Josip Slavenski (1896 - 1955) je efektno orkestriranim djelima i klavirskom i komornom glazbom pobudio pažnju međunarodne glazbene javnosti,
• djela Borisa Papandopula poprimaju uz folklorna obilježja i značajke neoklasike i dodekafoničke metode.

Među mnogobrojnim izvođačkim ansamblima u Hrvatskoj najpoznatiji su Zagrebačka opera, koja datira još iz vremena Ivana pl. Zajca, zatim Zagrebačka filharmonija te Zagrebački solisti.