Hrvatsku književnost možemo kronološki podijeliti u četiri razdoblja:
Tekstovi koji se odnose na srednjovjekovnu književnost uglavnom su pisani glagoljicom i staroslavenskim jezikom, koji u Hrvatsku donose učenici Ćirila i Metoda. Najznačajniji dokument toga razdoblja je tzv. "Ljetopis popa Dukljanina" (kraj XII stoljeća). Paralelno se javljaju i pravni spomenici, pisani glagoljskim pismom ("Bašćanska ploča", oko 1100; "Vinodolski zakon" 1288...) u kojima se javljaju i elementi narodnog govora.
Starija književnost teritorijalno je rascjepkana i vremenski nekontinuirana, te prolazi kroz više faza (humanizam, renesansa, protestantizam, katolička reakcija, prosvjetiteljstvo). Najznačajniji predstavnik tog razdoblja svakako je Marko Marulić (1450 - 1524). Njegovo najvažnije djelo je epski spjev "Judita" napisana 1501.
U razdoblju renesanse javlja se Marin Držić (1508 - 1567), svestrano nadaren dramski pisac, prvenstveno komediograf.
Razdoblje reformacije zahvaća Hrvatsku samo periferno, a poznatiji predstavnik te faze je Istranin Matija Vlačić ili Flacius Illyricus (1520 - 1575).
Književnost baroka obilježava Dubrovčanin Ivan Gundulić (1589 - 1638) epovima "Osman" i "Dubravka". Od poznatijih književnika toga razdoblja spomenimo još i Andriju Kačića Miošića (1704 - 1760), Adama Baltazara Krčelića (1715 - 1778), te svakako učenjaka, filozofa i pisca Ruđera Boškovića (1711-1787).
Novija književnost započinje razdobljem ilirizma i književnim krugom okupljenim oko Ljudevita Gaja (1809 - 1872). Kao pisci poetski vrjednijih djela istakli su se Ivan Mažuranić (1814 - 1890) svojom poemom "Smrt Smail-age Čengića" i dopunom Gundulićeva "Osmana", te Stanko Vraz i Petar Preradović (1818 - 1872).
Godine 1867. osniva se Jugoslavenska (danas Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti, a 1874. i Sveučilište. Centralna je književna ličnost tog vremena August Šenoa (1838 - 1881), koji je u prvom redu tvorac hrvatskog povijesnog i društvenog romana i pripovijetke, ali i književni i kazališni kritičar, feljtonist, pjesnik i dramatičar, te urednik književnog časopisa "Vijenac".
Razdoblje realizma počinje nakon Šenoine smrti. Veliki pjesnik ovog razdoblja je Silvije Strahimir Kranjčević (1865 - 1908), koji je u nekoliko svojih najboljih pjesama dao najzreliji poetski dokument svog vremena, djelujući svojom poezijom na mnoge pjesnike XX. stoljeća. Ostali književnici djeluju pretežito na regionalnoj osnovi, pa se tako izdvajaju:
Hrvatska Moderna obilježena je preobražajem u vrijeme još uvijek neriješenih minimalnih političkih uvjeta za razvoj nacionalnog života. Ideolozi hrvatske Moderne bili su Milivoj Dežman Ivanov (1873 - 1940) i Milan Marjanović (1879 - 1955). Razdoblje moderne dalo je i niz pjesnika koji su se afirmirali već u prvom nastupu:
Tijekom ratnog vihora na hrvatsku književnu scenu stupa nova generacija književnika, koji predvode razdoblje hrvatske suvremene književnosti. Radi se o velikim imenima hrvatske književnosti:
Državno uređenje
Gospodarstvo i poslovanje
Geografija i priroda
Znanost i obrazovanje
Kultura i umjetnost
Povijest i Domovinski rat
Sport
Gradovi i županije
Županije
Gradovi
Društvo i narod
Karte Hrvatske