Kultura i umjetnost

Hrvatsku književnost možemo kronološki podijeliti u četiri razdoblja:

  • srednjovjekovna književnost (IX do potkraj XV stoljeća)
  • starija književnost (od humanizma i renesanse do preporoda - XV st. do 1835.)
  • novija književnost do 1914 godine
  • suvremena književnost (od 1914. do današnjih dana)

Tekstovi koji se odnose na srednjovjekovnu književnost uglavnom su pisani glagoljicom i staroslavenskim jezikom, koji u Hrvatsku donose učenici Ćirila i Metoda. Najznačajniji dokument toga razdoblja je tzv. "Ljetopis popa Dukljanina" (kraj XII stoljeća). Paralelno se javljaju i pravni spomenici, pisani glagoljskim pismom ("Bašćanska ploča", oko 1100; "Vinodolski zakon" 1288...) u kojima se javljaju i elementi narodnog govora.

Starija književnost teritorijalno je rascjepkana i vremenski nekontinuirana, te prolazi kroz više faza (humanizam, renesansa, protestantizam, katolička reakcija, prosvjetiteljstvo). Najznačajniji predstavnik tog razdoblja svakako je Marko Marulić (1450 - 1524). Njegovo najvažnije djelo je epski spjev "Judita" napisana 1501.

U razdoblju renesanse javlja se Marin Držić (1508 - 1567), svestrano nadaren dramski pisac, prvenstveno komediograf.

Razdoblje reformacije zahvaća Hrvatsku samo periferno, a poznatiji predstavnik te faze je Istranin Matija Vlačić ili Flacius Illyricus (1520 - 1575).

Književnost baroka obilježava Dubrovčanin Ivan Gundulić (1589 - 1638) epovima "Osman" i "Dubravka". Od poznatijih književnika toga razdoblja spomenimo još i Andriju Kačića Miošića (1704 - 1760), Adama Baltazara Krčelića (1715 - 1778), te svakako učenjaka, filozofa i pisca Ruđera Boškovića (1711-1787).

Novija književnost započinje razdobljem ilirizma i književnim krugom okupljenim oko Ljudevita Gaja (1809 - 1872). Kao pisci poetski vrjednijih djela istakli su se Ivan Mažuranić (1814 - 1890) svojom poemom "Smrt Smail-age Čengića" i dopunom Gundulićeva "Osmana", te Stanko Vraz i Petar Preradović (1818 - 1872).

Godine 1867. osniva se Jugoslavenska (danas Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti, a 1874. i Sveučilište. Centralna je književna ličnost tog vremena August Šenoa (1838 - 1881), koji je u prvom redu tvorac hrvatskog povijesnog i društvenog romana i pripovijetke, ali i književni i kazališni kritičar, feljtonist, pjesnik i dramatičar, te urednik književnog časopisa "Vijenac".

Razdoblje realizma počinje nakon Šenoine smrti. Veliki pjesnik ovog razdoblja je Silvije Strahimir Kranjčević (1865 - 1908), koji je u nekoliko svojih najboljih pjesama dao najzreliji poetski dokument svog vremena, djelujući svojom poezijom na mnoge pjesnike XX. stoljeća. Ostali književnici djeluju pretežito na regionalnoj osnovi, pa se tako izdvajaju:

  • Eugen Kumičić (1850 - 1904), pisac Istre, Zagreba i hrvatske prošlosti,
  • Ante Kovačić (1854 - 1889), pisac Hrvatskog zagorja i oštar kritičar zagrebačkih prilika, čije je djelo "U registraturi" najvrednije djelo hrvatskog realizma.
  • iz Hrvatskog zagorja je i Ksaver Šandor Gjalski (1854 - 1935)
  • Vjenceslav Novak (1859 - 1905) u svojim je djelima opisivao Zagreb i Prag, ali i propadajuće senjske patricije ("Posljednji Stipančići").
  • slavonsku ravnicu i šumu opisivao je Josip Kozarac (1858 - 1906).

Hrvatska Moderna obilježena je preobražajem u vrijeme još uvijek neriješenih minimalnih političkih uvjeta za razvoj nacionalnog života. Ideolozi hrvatske Moderne bili su Milivoj Dežman Ivanov (1873 - 1940) i Milan Marjanović (1879 - 1955). Razdoblje moderne dalo je i niz pjesnika koji su se afirmirali već u prvom nastupu:

  • Milan Begović (1876 - 1948),
  • Dragutin Domjanić (1875 - 1933),
  • Vladimir Vidrić (1875 - 1909).
  • Ivo Vojnović,
  • Josip Kosor,
  • Janko Polić Kamov,
  • Antun Gustav Matoš (1873 - 1914).

Tijekom ratnog vihora na hrvatsku književnu scenu stupa nova generacija književnika, koji predvode razdoblje hrvatske suvremene književnosti. Radi se o velikim imenima hrvatske književnosti:

  • Miroslav Krleža,
  • Tin Ujeviću (1891 - 1955),
  • Antun Branko Šimić (1898 - 1925),
  • Gustav Krklec,
  • Dobriša Cesarić,
  • Dragutin Tadijanović,
  • Ivan Goran Kovačić,
  • Vjekoslav Kaleb,
  • Ranko Marinković,
  • Petar Šegedin.

Silvije Strahimir Kranjčević
Prve sustavne web-stranice o velikom hrvatskom književniku.
Društvo hrvatskih književnika
Cilj Društva hrvatskih književnika je trajo udruživanje i podupiranje te bez obzira na svjetonazore, osobne ili ideološke razlike samostalno i slobodno odlučivanje o svom ustrojstvu i djelovanju.
Dragutin Tadijanović
Stranice postavljene u čast djela Dragutina Tadijanovića i njegovog plodnog stvaralačkog života. Nada je autora da će ljubitelji njegove poezije ovog i budućeg vremena putem ovih stranica uživati u njegovom stvaralaštvu.