Hrvatsku književnost možemo kronološki podijeliti u četiri razdoblja:
- srednjovjekovna književnost (IX do potkraj XV stoljeća)
- starija književnost (od humanizma i renesanse do preporoda - XV st. do 1835.)
- novija književnost do 1914 godine
- suvremena književnost (od 1914. do današnjih dana)
Tekstovi koji se odnose na srednjovjekovnu književnost uglavnom su pisani glagoljicom i staroslavenskim jezikom, koji u Hrvatsku donose učenici Ćirila i Metoda. Najznačajniji dokument toga razdoblja je tzv. "Ljetopis popa Dukljanina" (kraj XII stoljeća). Paralelno se javljaju i pravni spomenici, pisani glagoljskim pismom ("Bašćanska ploča", oko 1100; "Vinodolski zakon" 1288...) u kojima se javljaju i elementi narodnog govora.
Starija književnost teritorijalno je rascjepkana i vremenski nekontinuirana, te prolazi kroz više faza (humanizam, renesansa, protestantizam, katolička reakcija, prosvjetiteljstvo). Najznačajniji predstavnik tog razdoblja svakako je Marko Marulić (1450 - 1524). Njegovo najvažnije djelo je epski spjev "Judita" napisana 1501.
U razdoblju renesanse javlja se Marin Držić (1508 - 1567), svestrano nadaren dramski pisac, prvenstveno komediograf.
Razdoblje reformacije zahvaća Hrvatsku samo periferno, a poznatiji predstavnik te faze je Istranin Matija Vlačić ili Flacius Illyricus (1520 - 1575).
Književnost baroka obilježava Dubrovčanin Ivan Gundulić (1589 - 1638) epovima "Osman" i "Dubravka". Od poznatijih književnika toga razdoblja spomenimo još i Andriju Kačića Miošića (1704 - 1760), Adama Baltazara Krčelića (1715 - 1778), te svakako učenjaka, filozofa i pisca Ruđera Boškovića (1711-1787).
Novija književnost započinje razdobljem ilirizma i književnim krugom okupljenim oko Ljudevita Gaja (1809 - 1872). Kao pisci poetski vrjednijih djela istakli su se Ivan Mažuranić (1814 - 1890) svojom poemom "Smrt Smail-age Čengića" i dopunom Gundulićeva "Osmana", te Stanko Vraz i Petar Preradović (1818 - 1872).
Godine 1867. osniva se Jugoslavenska (danas Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti, a 1874. i Sveučilište. Centralna je književna ličnost tog vremena August Šenoa (1838 - 1881), koji je u prvom redu tvorac hrvatskog povijesnog i društvenog romana i pripovijetke, ali i književni i kazališni kritičar, feljtonist, pjesnik i dramatičar, te urednik književnog časopisa "Vijenac".
Razdoblje realizma počinje nakon Šenoine smrti. Veliki pjesnik ovog razdoblja je Silvije Strahimir Kranjčević (1865 - 1908), koji je u nekoliko svojih najboljih pjesama dao najzreliji poetski dokument svog vremena, djelujući svojom poezijom na mnoge pjesnike XX. stoljeća. Ostali književnici djeluju pretežito na regionalnoj osnovi, pa se tako izdvajaju:
- Eugen Kumičić (1850
- 1904), pisac Istre, Zagreba i hrvatske prošlosti,
- Ante Kovačić (1854 - 1889), pisac Hrvatskog zagorja
i oštar kritičar zagrebačkih prilika, čije
je djelo "U registraturi" najvrednije djelo hrvatskog realizma.
- iz Hrvatskog zagorja je i Ksaver Šandor Gjalski (1854 - 1935)
- Vjenceslav
Novak (1859 - 1905) u svojim je djelima opisivao Zagreb i Prag, ali i
propadajuće senjske patricije ("Posljednji Stipančići").
- slavonsku ravnicu i šumu opisivao je Josip Kozarac (1858 - 1906).
Hrvatska Moderna obilježena je preobražajem u vrijeme još uvijek neriješenih minimalnih političkih uvjeta za razvoj nacionalnog života. Ideolozi hrvatske Moderne bili su Milivoj Dežman Ivanov (1873 - 1940) i Milan Marjanović (1879 - 1955). Razdoblje moderne dalo je i niz pjesnika koji su se afirmirali već u prvom nastupu:
- Milan Begović (1876 - 1948),
- Dragutin Domjanić (1875 - 1933),
- Vladimir Vidrić (1875
- 1909).
- Ivo Vojnović,
- Josip Kosor,
- Janko Polić Kamov,
- Antun Gustav Matoš (1873 - 1914).
Tijekom ratnog vihora na hrvatsku književnu scenu stupa nova generacija književnika, koji predvode razdoblje hrvatske suvremene književnosti. Radi se o velikim imenima hrvatske književnosti:
- Miroslav Krleža,
- Tin
Ujeviću (1891 - 1955),
- Antun Branko Šimić (1898 - 1925),
- Gustav Krklec,
- Dobriša Cesarić,
- Dragutin Tadijanović,
- Ivan Goran Kovačić,
- Vjekoslav Kaleb,
- Ranko Marinković,
- Petar Šegedin.
